Oko godinu i pol nakon zbirke priča uvezanih motivom rock glazbe „Zvučni zid“ (VBZ, 2009.), novinar Večernjeg lista Arsen Oremović uredio je novu, svojevrstan (samoopstojeći) nastavak „Vinilne priče – zvučni zid II“ (222 str., Menart, 2011., 1 c/b fot.), ponovno s 28 priča iz pera 28 autora raznih profila – književnika, novinara, filmskih redatelja, glazbenika, [...]
U povodu novoga albuma Hladnog piva, „Svijet glamura“, nije zgorega podsjetiti se na “Trening za umiranje – (kratku i subjektivnu) biografiju Hladnog piva“” (208 str., Profil, 2006., 60-ak c/b fot.) odličnu knjigu o usponu punk-rock benda iz gajničke garaže koji – bez da je iznevjerio samoga sebe – već godinama slovi za jednu od pouzdanica hrvatskog rock-mainstreama.
„Pink Floyd je poput braka koji je stalno u stanju probne rastave,“ rekao je sredinom 1990-ih tada polu(ne)službeni klavijaturist grupe Richard Wright, odgovarajući na pitanje novinara o trenutačnom stanju britanskog rock-dinosaura Pink Floyd (1965-1996). „S Floydima nikad nisi znao jesi li poželjan ili ne.
Kombinirajući kriterij vlastitog ukusa s kanonskim, zagrebački, kako sam za se kaže, popkulturni novinar (što obuhvaća i glazbenokritičarsku djelatnost) Anđelo Jurkas u svom je književno publicističkom prvencu „Bez rocka trajanja – glazbeno dešifriranje Balkana“ (351 str, Znanje, 2010., 100 c/b fot.) sastavio popis 100 naj-albuma nastalih u zemlji seljaka na brdovitom Balkanu.
„Imao sam dvoje djece za koje se zapravo nisam brinuo, propali brak, hrpu suludih priležnica i karijeru koja je, unatoč tome što je još davala znakove života, potpuno izgubila smjer. U govnima do grla,“ riječi su kojima, bez pokušaja uljepšavanja ili umiljavanja javnosti Eric Clapton (1945.) u fascinantnoj knjizi „Autobiografija“ (271 str, VBZ, 2008, 18 c/b fot., prev. Petar Vujačić, ur. Aleksandar Dragaš, izvorno izdanje 2007.) opisuje što je 1987. g. mislio o svom životu.
Neobično je, gotovo smiješno čitati biografiju glazbene zvijezde čiji prvi profesionalni koraci započinju 2005. i čiji prvi hit osvaja top ljestvice u drugoj polovici 2008. No, Newyorčanka Lady Gaga, rođena 1986. kao Stefani Joanne Angelina Germanotta, nesumnjivo je najveća pop zvijezda trenutka, a uoči njena nastupa u zagrebačkoj Areni 5. studenoga ove godine, u nas su prigodno prevedene dvije knjige koje nastoje ocrtati put njezina života i karijere: „Lady Gaga: Kraljica popa“ (193 str, Znanje, 2010., 21 fot. u boji, prev. Manja Šegrt) Emily Herbert i „Lady Gaga: U potrazi za slavom – život pop princeze“ (142 str., VBZ, 49 c/b fot., prev. Radha Rojc-Belčec) Paula Lestera.
Risan jasno definiranim, čvrstim linijama, s nerijetkim pribjegavanjem monokromatskim rješenjima (ugrubo – žuto za sreću, modro za tugu), „Bogomdan“ u crtežu skladno spaja maštovito i funkcionalno, često dojmljivo komplementira sliku s tekstom te u cjelini ostvaruje sadržaju i izlagačkom gledištu primjeren ugođaj snolike otuđenosti, pa i svojevrsne onostranosti.
„Mick Jagger je personificirao penis,“; „Prepone su mi se orosile zbog vrlo zločestog Jimmyja Pagea dok sam ga promatrala kako ponovno izumljuje sviranje gitare,“; „Keith Moon upao je u moj život kao petarda… pokvareno se cerekajući dok je… uskakivao u moj krevet. S njim sam provela pet najperverznijih, najluđih dana u svom životu.“
© 2012 MIXER.HR. All Rights Reserved. Log in
