Hysteria (OS): Teško je u današnje vrijeme biti demo bend u Hrvatskoj.

Oglas

hysteria-osijek-1razgovarala: Maggie D’Franky

Polufinalna svirka 18. HGF-a u Osijeku završila je pobjedom osječkog rock benda ‘Hysteria’ kojeg ćemo u svibnju slušati u Vintage Industrial Baru. Petorku čine vokalistica Monika Birger, gitarist i prateći vokal Ivan Podoreški, gitarist Jurica Šalavardić, basist Marko Suvala te bubnjar Marco Barišić. Evo što kažu o sebi…

S obzirom na to da postojite od 2009. godine, što ste sve postigli, gdje ste svirali i imate li najdraži nastup i neku anegdotu koju možete podijeliti? Također, kako osječka publika reagira na vas te borite li se još uvijek s tremom na nastupima?

Iako postojimo od 2009. godine, kao autorski bend formirali smo se tek 2012. godine. Razlog tome je konstantna izmjena članova benda, u prvom redu bubnjara. Odmah nakon dolaska Marija Mitrovića na mjesto bubnjara i Jurice Šalavardića na mjesto gitarista odrađujemo prvu svirku i snimamo demo album u kućnoj produkciji kojeg nazivamo Novi dan.

Glede samih anegdota ili dobrih svirki, tu bi se moglo naći svega, prvenstveno priča vezanih uz putovanja na same svirke. Npr. konobarica s “bejzbolkom”, polomljena metlica brisača koju je zamijenila čarapa zavezana vezicama i to po najvećem pljusku usred noći pa sve do tonaca koji su na nama učili zanat. Ima tu doista svega….. ali eto još uvijek smo živi i zdravi bez obzira na sve :).

Kao najdraži nastup definitivno bismo izdvojili Rovinj music fest zbog organizacije i gostoprimstva.

Vezano uz osječku publiku, ona varira od svirke do svirke. Međutim, ako uzmemo u obzir da smo se od snimanja demo albuma odlučili više koncentrirati na autorski materijal te se samim time prijavljujemo po raznim festivalima diljem Lijepe naše i šire, u Osijeku nas skoro i ne možete uhvatiti da sviramo, no eto ponekad se nađe iznimka, kao primjerice ova svirka u Epicu.

Što se same treme tiče, ako uzmemo u obzir koliko smo do sada odradili svirki, ona nam više i nije neki problem. Usprkos tome zna se dogoditi da nas “opere trema” što ovisi o situaciji. Primjerice, nije nam bilo svejedno svirati na RMF-u odmah poslije Urbana. Neovisno o tome, svaki puta tremu pokušavamo prebaciti u neku pozitivnu energiju koja se kasnije reflektira na stage-u.

hysteria-osijek2-1Kako to da ste u samom početku krenuli s obradama, a ne s autorskim pjesmama? Jeste li tako više privukli publiku, zbog poznatih stvari? U duhu obrada, kako to da ste se ipak odlučili pisati pjesme na hrvatskom?

Mislimo da većina bendova krenu putem obrada dok ne vide kako će funkcionirati zajedno, pa ni mi tu nismo neka iznimka. Realno po pitanju sviranja covera, sigurno da je bilo više ljudi na svirkama gdje smo svirali isključivo obrade, što nam je pak dalo neku sigurnost u tom odnosu s publikom koja, po našem iskustvu, slabo daje priliku novome, barem kada je u pitanju Osijek. Međutim, moramo priznati da smo i na takvim svirkama znali podvaliti neku “našu”, čisto da vidimo kako ljudi reagiraju. 🙂

Vezano uz same tekstove naših pjesama, odlučili smo se za hrvatski jezik jer nam je to zvučalo najprirodnije. Možda u budućnosti i bude nekih pjesama na engleskom…. tko zna. 🙂

Zašto ime ‘Hysteria’ i čuje li se histerija u nastupima?

Ime Hysteria dolazi od jedne pjesme benda Muse za kojeg smatramo da je utjecao na naš zvuk. Samo ime nema neko dublje značenje.

Imali ste dosta izmjena članova u bendu, kako je to utjecalo na zvuk koji danas stvarate?

Kao što smo ranije naveli, pravi autorski bend smo postali tek dolaskom Marija na mjesto bubnjara jer smo tada dobili rutinu, odnosno konstantu koja nam je bila potrebna da radimo na autorskom materijalu. Od tada pa do danas smo imali svega jednu izmjenu u bendu. Iz toga se može zaključiti da izmjene članova nisu u velikoj mjeri utjecale na naš konačni zvuk.

Iza sebe imate demo album sa šest pjesama, no kako ste ga izdali u rujnu 2012., pitanje je na čemu ste još od tada radili i s kolikim repertoarom pjesama danas baratate? Koji su planovi za dalje?

Trenutno imamo 12 gotovih pjesama i još nekoliko pjesama koje su u izradi. Osim toga, plan je da ove godine dovršimo i snimimo album.

Imate li glavu benda te tko piše pjesme, a tko stvara glazbu?

Više manje svi sudjelujemo u tom stvaralačkom procesu. Uvijek netko dođe s idejom pa se to onda razrađuje, dorađuje itd.

Kako vam je bilo svirati u Epic-u, jeste li zadovoljni s publikom i sveukupnom atmosferom?

Svirati u Epicu bilo je pomalo neobično jer smo svirali u nepotpunom sastavu. Naime, naš je basist Marko bio spriječen te nije mogao odraditi svirku. Samim time, ova pobjeda nam je bila još bolje iznenađenje. Publikom i atmosferom smo bili zadovoljni, iako je moglo doći i više ljudi, no što je tu je….. 🙂

Što mislite o ostalim bendovima koji su prošli u finale, je li vam netko posebno zapeo za oko? S obzirom na to da ima dosta rock bendova, ima li nešto po čemu biste mogli reći da se bitno razlikujete?

Od ostalih bendova izdvojili bismo Soul Radio, s kojima smo svirali na HR demo klubu i Rolin Humes koji su nam također poznati od ranije.

Ono što smatramo da nas razlikuje od ostalih bendova su specifičan ženski vokal i elementi elektronike koje povremeno ubacujemo u naše pjesme.

Imate li glazbene uzore i s kime biste, da možete birati, voljeli dijeliti pozornicu?

Nemamo neke uzore, međutim dosta bendova je utjecalo na naš konačni zvuk. U prvom redu su to Muse, Foo Fighters, RHCP i drugi, a pozornicu bismo vrlo rado dijelili s bilo kim od navedene trojke, ali naravno i s nekim hrvatskim bendovima.

I za kraj, što mislite o hrvatskoj glazbenoj sceni i demo bendovima poput vas?

Uh, tu bismo mogli napisati jednu doktorsku disertaciju :). Teško je u današnje vrijeme biti demo bend u Hrvatskoj. Ukratko, smatramo da nam je demo scena kvalitetna, međutim postoji vrlo slab interes za promicanje iste. Srećom, u zadnjih nekoliko godina se pojavilo dosta festivala koji pokušavaju to promijeniti, što nam je jako drago.

Ček dis aut