Bez cenzure: Dubravko Mataković – Najsmješnije fore padaju na sahranama!

Oglas

matakovic

Razgovor vodila: Maja Milčec

Ništa ljepše, bolje i zdravije od malo pozitivnog ludila,  u ovim kriznim vremenima kad  stojimo na šalterima burze  u kilometarskim redovima, ispisujemo dosadne formulare i psujemo sve: državu, političare, vlast, onak..sve po spisku, pa i svoje bližnje i daljnje. Život se ne bi trebalo doživljavati baš zdravo za gotovo,  jer ne živimo vječno, nego tu i sada, momci*, reče Huxley u svojem „Otoku“. Kao da smo zaboravili smijati se i uživati, napraviti svojvrsni odmak od svega toga šo nas svakodnevno truje.. Nisam mogla, a da našeg sugovornika ne upitam: Pa dobro, čovječe, gdje ti samo crpiš toliku inspiraciju za zajebanciju?!

To mi pitanje često postavljaju. Najlakše je reći kako je okolica bremenita likovima i događajima koji me potiču, ali to je kliše. Jednostavno, takvog sam mentalnog sklopa. U jednom trenutku sam shvatio da je to moj stil, moj način života i razmšiljanja i da je to moj put. Umjetnost je radost, ne osjećam se paćenikom iako znam biti frustriran zbog mnogočega. Čak i kad imam razloga za patnju radije to isfuram na neku zajebanciju, bolje i meni i drugima.

Lucidna si osoba. Doajen hrvatske zajebancije. Tvoj humor je toliko „zarazan“da mu ni današnja faking cenzura nemože niš osim da mu progledala kroz prste i kaže: Ah, Mataković..Taj i od psovke napravi stih! Kažeš, svaki je humor dobro došao, pa tako i onaj crni…

Apsolutno. Kuknjava nikome nije pomogla, samo ti navuče kojekakve bolesti ili pokrene neku genetsku anomaliju koja je prikrivena čučala i čekala najpovoljniji trenutak kako bi se iskazala u svoj svojoj zloći. Općepoznato je da humor opušta i produljuje život osim onima koji umru od smijeha. A kad smo kod crnog humora, to je zasigurno jedan od najzahvalnijih i najsmješnijih oblika humora. Gdje padaju najsmješnije fore?  Na sahranama!

Vidim, snalaziš se dobro… A i svestrana si osoba…Diplomirao si 1983. godine na grafičkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Ante Kuduza. Uz primarnu likovnu djelatnost, od 1984. godine važan oblik izražavanja ti je strip. Prvi stripovi ti izlaze 1984. godine u “Studentskome listu“, a zatim i u “Poletu“, “Mladosti“, osječkome “TEN-u”, ljubljanskoj “Tribuni”, “Patku”, “Večernjem listu” i drugim….

To se samo tako čini. Da sam snalažljiv živio bih bolje uz manje truda. Satrem se od posla na svakom crtežu, dok imaš likova koji za bezveznije stvari uzmu više love. Nažalost, uvijek je lova u pitanju iako ovo što radim radim prvenstveno zato što to volim I što mi tako paše. Rijetki su bili slučajevi kada sam uzeo posao samo zbog love, a I tada je lova bila dobra, pa imam izgovor.

Smatraš li sebe ambicioznim bićem? Naime, od 1990. crtaš dnevno-politički strip serijal u “Nedjeljnoj Dalmaciji“. Suradnja traje, s manjim prekidima, do 2000. godine. Od 1995-97. objavljivao si  stripove istoga profila u zagrebačkoj “Panorami” i splitskome “VOX”-u (2001-02.). Godine 1994. započinješ dječji serijal Super Di u školskom magazinu “Smib“, a radiš ga i danas kao i serijal Desmozgenes u magazinu “OK”!

U principu sam preambiciozan, htio bih svašta, a nemam vremena. Sve što radim zahtijeva određene procese, pripreme I dugotrajnu realizaciju. Tako radim jer ne može drukčije, a da bi valjalo.

Ilustrirao si više dječjih knjiga i knjiga humorističko-zabavnoga karaktera, te više udžbenika “Školske knjige”. Na Iskonovom web portalu tjedno objavljuje stranicu stripa serijala «Overkloking»…

Ilustracije su zahvalan posao, to zna svatko tko je radio i stripove. Dobiješ gotov tekst I potrebno ti je malo mašte, malo asocijacija I eto ilustracije. Strip je krvav. A ove školske udžbenike… to su upravo poslovi koje sam spomenuo. Nema tu radosti, samo odrađuješ posao, plaćen po stranici, Ali taloži se u biografiji.

Radio si na svom prvom animiranom filmu “Cigla” u produkciji “Zagreb filma”

Da, završio sam ga prošle godine negdje u ovo vrijeme. Crtani film je u stvari moja prva ljubav, ne strip. Strip je došao kao nužno zlo u nemogućnosti bavljenja filmom. Današnja tehnologija mi je omogućila moći biti u nekakvim Vinkovcima I raditi crtani film od kuće za Zagreb film. U posao me uvukao Krešimir Zimonić, drug, prijatelj i kolega, tadašnji umjetnički direktor . To mi je prvi rad i naravno da nisam posve zadovoljan. Volim sve raditi sam, ovdje je bilo upetljano previše ljudi, ali sljedeći puta ću pokušati odraditi što više sam.

Do sada  si objavio desetak albuma stripa. (Sabrana nedjela”, album (1986.),   “Prot pikčers”, album (1988.),  “Prot ratno izdanje Patka” album (1991.)  “Pterodaktilićarstvo za početnike”, album (1992.),   “Imamo les Proutes”, album (1995.),   “Sabarana nedjela-sada i nekada”, album (1999.),   “Čovjek s dvije jetre”, album (2000.),  “Desmozgenes 1”, album (2002.).  “Desmozgenes 2″ album ( 2003)  ” Moje ime je Gmižić… Glištun Gmižić” album ( 2005 )  ” Super Di- Čokoladne table ” album, ( 2006 )   “Overloking” album,(2010.)  “Govno”, album (2011.)

Da, riječ je redom o kompilacijama već objavljenih stripova. Imam materijala za još nekoliko albuma. Naravno da mi je želja napraviti i neki ekskluzivni, posve novi materijal, ali situacija je takva da je to jednostavno neisplativo, a nitko ne bi uložio lovu. Država daje poticaje romanopiscima za pisanje romana. Napisao sam dva dramska teksta, kakva- takva, pa donekle znam razliku između pisanja i pisanja-crtanja stripa, ovo drugo je daleko kompleksnije i napornije, da ne kažem teže, ali proći će još plutonija atomskim centralama prije no što to oni po ministarstvima shvate. Poznato je da su Francuska i Belgija stvorile svjetski brend baš ulaganjem države u crtanje stripova. Kada bi uložili u strip kao samo u jedan film, bili bismo stripaška velesila, to odgovorno tvrdim. Kao filmska nacija ne postojimo na zemljovidima filmske kvalitetne produkcije. Što sam htio reći? To da imamo barem desetak strip autora koji zaslužuju poticaj kakve imaju filmaši.

čitaj dalje

Oglas