Bez cenzure: Kawasaki 3p – Iščašeni punk

Oglas

kawasaki

piše: Maja Milčec

Biti 18 godina  na hrvatskoj glazbenoj  sceni nije mala stvar. A pogotovo ako ta scena sve više izgleda i zvuči pomalo izlizano i bez svježeg kvalitetnog zvuka, kad sa svakog TV ekrana u udarnim terminima trešti nazovi zabavna glazba, a ono malo što vuče na rock, služi u komercijalne svrhe, što reklame za kakvu mobilnu mrežu, supermarket ili pivo, nije lako definirati kvalitetu, a još je teže naići na originalnost, pa tako  bitka za identitetom postaje teška. Neki su i duže na sceni, ali kompromisi su neizbježni. Kawasaki 3p koji broji čak osam članova, a iza sebe ima dva studijska albuma i treći u nastajanju, nagrade Porin i Crnog mačka, te veliku i toplu podršku sve većeg broja publike i medija, uporno odolijeva trendovima. Našli smo se na Vrbiku u blizini njihove „baze“, odnosno garaže za probu, te malo popričali opušteno i spontano, kako to momcima i priliči. Uz glasnu zvučnu podlogu, u kojoj su se izmjenjivali rock i blues, vladala je pozitivna energija, pa smo se, eto, složili da napravimo ovaj mali intervju uoči velikog koncerta 2. prosinca u Domu sportova, gdje će između ostaloga svirati s bendovima Dubioza Kolektiv i Stereo MC’s –  bez cenzure.

Sa nama su Tomfa Trip, Demirel Pašalić, Mario Boršćak  i Davor Viduka. Iako im počinje proba za koji tren, dečki su strpljivi.

Kako odolijeti ovoj sveopćoj komercijalizaciji na domaćoj estradi i ostati svoj? Malo ima bendova koji su…da tako kažem – normalni i nadasve iskreni. Toga danas doista nedostaje. Kako biste prokomentirali ovu  trenutačnu situaciju na domaćoj estradi? Je li baš sve tako ludo koliko se čini?

Tomfa:  – Pa, čini se da su vrijednosti malo poremećene. A mi kao bend radimo svoje i uopće  nemamo neke visoke ciljeve. Cilj nam je napraviti dobru glazbu, dobro se pritom zezati i ne truditi se baš previše (smijeh) osim da ta zajebancija dok stvaramo glazbu i dok je izvodimo bude dobra. Zato jesmo takvi.

Kawasaki  piči u dobrom smjeru još od samih početaka. Još od „ Antonije“ koja vam je na „Dori“ osigurala „Porina“. Može se reći da je zaista malo takvih bendova koji su ostali vjerni i dosljedni samima sebi toliko godina ne praveći nikakve kirurške rezove niti komercijalne ustupke koji uključuju i neke glazbene kompromise. Publika vas voli jer niste „fejk“ i to cijenim: kvalitetu!  A ovo ostalo, ova sveopća situacija na estradi koja se danas dešava, za mene je prestrašna…

Mario: (smijeh) Pa nije baš tako strašno kako to ti doživljavaš! Ti likovi na koje ti misliš, oni  uopće ne prolaze.

Tomfa: – Ja to uopće ne pratim.

Davor: – Pa sad… Ni da ni ne… Nismo jedini. Ima još kvalitetne glazbe i dobrih bendova…

…koji pišu kilometarske tekstove? Šalim se.

Davor: – Tekstovi nam nisu, i ne moraju biti nužno Tbf-ovski i Balašević-dugi da bismo se izrazili. Naime, često se s malo riječi može reći nešto dobro…čak i sa samo četiri riječi…

JEBI SE. Dvije riječi… Kad to vi kažete u pjesmi,  uopće se ne doima vulgarnim, dapače. Zvuči simpatično…

Davor: – Tomfa ima ulični kredibilitet. (Smijeh) Definitivno. Kad on to kaže nije isto kao kad to kaže netko drugi…

Bili ste u Zadru. Pripremate nove stvari?

Tomfa: -Bili smo na „TRIP-bildingu“!

Davor: – (smijeh)  Da, radili smo i neke nove pjesme.

Znači, Kawasaki uskoro izdaje novi album? Kada?

Davor:  – U toku slijedeće godine..nadamo se.

Tomfa: – Čuj, nismo baš prognozeri, hahaha…

Davor: (smijeh)  Novi album izlazi 21.12.2012. Na smak svijeta.

Tomfa: Pa kak..?! Si dobro izračunal?

Davor: Čovječe, pa dobro di ti živiš?!  Tako su rekle stare Maye! (smijeh).. i Zrinke i Ivane…hahaha…

Ovu situaciju na domaćoj estradi  možda najbolje oslikavaju ove popularne „IN“ televizijske emisije, u kojima nam se svakodnevno serviraju TV premijere jeftinih pjesmuljaka…

Davor : – Ti su likovi došli iz kojekakvh „realitija“ pa su popularni zbog činjenice da su – popularni. U Engleskoj su pop glazba Beatlesi  i Kinksi, u Hrvatskoj su to Škoro i Huljić .

Kuruza…?

Davor: Kuruza! (smijeh)

Mario: A zakaj si ti toliko ogorčena?

Zbog televizije. No, pustimo sad to.

Tomfa:  – Nemoj ju gledat!

Davor:  – Pusti… Mora.  Nije stvar u tome kaj ona gleda televiziju, nego se postavlja pitanje: A zašto je TO I TO na televiziji….To se treba pitati! Počinje magazin nazovi-taj-i-taj…pa kažu: govore vam:  Modni Mačak, …. Čovječe?!  Onda oni „talenti“,  „realytiji“…Hej!  Kak se to radi vani? Ima ona emisija… Britanci… „Do You Think You Can Dance?“ Oni jebeno dobro plešu, a ovi kod nas…Božesačuvaj. Nemreš uspoređivati London sa Zagrebom.

Dečki, što mislite o domaćim celebovima? Onako, općenito?

Davor:  – Celebovi, jebate. Ha?! Ja bih to sve poslal na..pošumljavanje!

Dobri ste… Svaka čast. No da ne zaboravim: svojevremeno je jedan kritičar vaš prvi album nazvao „pijanim navijačkim razmišljanjima muških šovinista“

Davor:  Momak nije shvatio našu internu zeku, on je to na taj način doživio. Ah…

Navijači…?

Davor: O, da! Ja navijam za repku! (smijeh)

Kako sačuvati individualnost? Neki se bendovi u glazbenoi-komercijalnom smislu doslovno prostituiraju, prodaju se…?

Davor: .Što reći….“Hladno pivo“, TBF reklama….oni žive od toga, ja ih razumijem, ali ne podržavam. Mi svi u bendu, manje više imamo svoj posao, radimo, tak da nam nije primarno takvo reklamiranje jer mi ne živimo za to,  nemamo potrebu za neku takvu „prodaju“ i komercijalizaciju..

Otkud crpite toliku zajebanciju?

Tomfa: –  Dosadno nam je. I uopće se ne trudimo. Drugi se trude više… Mi se zajebavamo. Ne trudimo se uzet kajdanku u ruke i pisat note. To je kod nas opušteno, nemamo nikakv presing poput nekih ljudi s estrade.. Nema kod nas na MUS(t) Zezamo i nismo prisiljeni na kompromise. I to što mi radimo, sva naša glazba.. sve je to sasvim spontani, prirodni proces.

Često se u vašim intervjuima spominje alkohol…?

Davor: – To piju oni koji pjevaju da su umorni od života pa ima treba kap vina i zrno soli. Pogledaj Grdovića (hahaha!) On je samo – došao na bevandu… Mi pijemo pivo ali u biti – pijemo relativno malo. A to koliko smo piva popili vlasniku kluba, pa jebiga! Ima nas – osmero. Nek svaki popije po dva-tri piva, što i nije nešto, evo ti ga na odmah ispadamo cugeri. Aj svašta.

Što biste poručili  mladim bendovima danas kad u Hrvatskoj glazba poprima lažni sjaj „Bižuterije“? Kako da se ne prodaju i ne zastrane?

Davor: – Kratko i jednostavno: da rade! Da rade i  doma i na probama! I da rade – dobre pjesme. Pogotovo ako imaju vrhunske instrumente… Ja sam, kad sam počinjao, samo mogao sanjati o takvim gitarama…

Možete li izdvojiti koji dobar bend, mladi bend?

Davor: „Dječaci“.

Koja je vaša misija, vizija?

Tomfa i Davor: – Da sviramo i radimo dobro to što uistinu volimo. Rad.

Rad se uvijek cijeni i isplati… Ako imate posao, niste ovisni o lovi od glazbe.

Davor:  –  Ja se u životu, vjeruj,  nisam gore  osjećao nego kad sam živio za samo za glazbu i od glazbe. To  je bila katastrofa….

Predizborno je vrijeme…Što biste poručili političarima?

Davor: – Uzeo bih kalašnjikov i zamolio ih da se lijepo postroje uza zid. A što se izbora tiče, ovo je najgore vrijeme u zemlji ikad. Politika je nesreća društva.

I za kraj, kako biste točno definirali svoju glazbu? Ska, punk-reagge? Imate i trube…

Davor: – Rekao je Tomfa – IŠČAŠENI PUNK. Da, to je to.  Punk je osnova. A truba nam je zaštitni znak. Imamo tri trube. Imamo svoj zvuk. Imamo bend i to je najvažnije. Cilj je  v o lj e t i svirati.

preneseno sa portala http://www.ka-urbani.com

Ček dis aut