Bojan Aleksovski – Najveća želja mi je snimiti duet Dragom Diklićem

Oglas

U moru novih pjevačkih imena (izniklih većinom iz kojekakvih talent showova) pojavilo se jedno neobičnog glazbenog izričaja. Bojan Aleksovski nije sudjelovao ni na jednom takvom natjecanju, nije ni narodnjak, nije ni rocker, a na glazbenu scenu nije slučajno zalutao budući da su iza njega već brojni nastupi. Među ostalim na 12. Etno smotri u Rijeci, ‘Ohrid festu’ (gdje je osvajio nagradu za najboljeg debitanta), ‘Makfestu’, makedonskom izboru za pjesmu Eurovizije ‘Skopje Fest’… Pohađao je školu pjevanja Vocal Studio Maraton u Rijeci te privatnu glazbenu akademiju ESRA u Skopju. Singlovi ‘Divan dan’ i ‘Sjajna’ su (na radio postajama “dobro stojeće”) pop skladbe s primjesama jazza i swinga – glazba s kakvom će se Bojan predstavljati i ubuduće.

Imam zacrtani cilj kojeg se ne planiram odreći, a smatram da se pjevači koji se previše prilagođavaju svojoj publici, odnosno snimaju i izvode određene pjesme isključivo iz svoje koristi, a ne iz ljubavi prema toj glazbi ne bi trebali niti predstavljati glazbenicima.

Zašto si se odlučio za pop s primjesama swinga i jazza glazbu kao svoj glazbeni izričaj? Kako si uopće počeo slušati tu vrstu glazbe s obzirom na to da ste dobar dio života proveli Rijeci u kojem ljudi ipak imaju nešto drugačiji ukus?

Za ovaj glazbeni žanr odlučio sam se prije svega zbog velike ljubavi koju gajim prema njemu, ali pored toga se jednostavno najugodnije osjećam izvođeći takve pjesme. Moram priznati da sam se odrastajući u Rijeci često izdvajao od svojih vršnjaka po pitanju glazbenog ukusa, ali bez obzira na to uvijek sam bio pobornik dobre i kvalitetne glazbe neovisno o njenom stilu. Konkretno swing i jazz počeo sam ozbiljnije slušati još u osnovnoj školi, to je došlo samo od sebe i na prvu sam postao i naravno ostao fan.

Koliko se teško izboriti za medijski prostor ako nisi zabavnjak ili polunarodnjak?

Za medijski prostor se na žalost jako teško izboriti i to je ona tragikomična strana Hrvatske glazbene scene. Vjerujem da pjesme koje to zaslužuju uvijek nađu put do svoje publike, ali normalno da nije na odmet da se u masi zabavnjaka koji su preplavili televiziju i radio pojavi i neko novo lice i glas sa drukčijim glazbenim izričajem.

Je li danas mladom pjevaču uopće moguće uspjeti u glazbenoj industriji bez nekih skandala i eksponiranja na natjecateljskim emisijama?

Moguće je, skandali i raznorazna eksponiranja u svakom slučaju ubrzaju taj proces, ali oni mogu kod publike ostavriti i kontra efekt. Osobno sam za postepeni uspjeh koji dolazi isključivo kao razultat predanog rada, bez previše medijske pompe i lažnog “kvazi-zvjezdanog” statusa, ali primjetio sam da se domaći glazbenici uglavnom dijele na one koji se eksponiraju i one koji stvarno pjevaju i nastupaju.

Imaš specifičan glas i stil pjevanja, originalan na domaćoj glazbenoj sceni. Imaš li pjevačkih uzora?

Naravno, imam ih mnogo, ali kao najvećeg moram spomenuti legendarnog Frank Sinatru. On je definitivno ostavio najveći dojam i najviše utjecao na mene i kao čovjeka i kao pjevača. Njegova ležernost, sigurnost, šarm, elegancija i naravno bogati bariton koji je i najvažniji dio Frankijeve priče, sve su to faktori koji su me osvojili. Nisu zanemarivi niti njegovi kolege i prijatelji poput Dean Martina, Tony Bennetta, Paul Anke i Andrew Williamsa od kojih sam također puno toga naučio i prisvojio u svom načinu pjevanja.

Kako usklađuješ fakultetske obveze s onim glazbenim?

Trenutno sam na zadnjoj godini visoke poslovne škole Libertas u Zagrebu, nakon čega planiram nastaviti sa obrazovanjem u nekom drugom smjeru u inozemstvu. Što se tiče usklađivanja obaveza nikada nisam imao problema s tim, uvijek je postojalo određeno vrijeme za glazbu i vrijeme za učenje i nisam dopuštao da jedno utječe na drugo.

S kim bi recimo od domaćih zvijezda volio snimiti duet, ostvariti suradnju?

Već sam spominjao u radijskim intervjuima da bi mi najveća želja bila snimiti duet sa našom živućom legendom, gospodinom Dragom Diklićem kao jednim od začetnika hrvatske jazz scene. Prošle godine sam imao i priliku uživo izvesti njegovu pjesmu ‘Opet si plakala’ u radijskoj emisiji ‘Turki party’. Smatram da bi se naši vokali, a i karakteri odlično složili i bila bi to vrlo zanimljiva i plodna suradnja.

Tko je u ekipi s kojom surađujete na svojim pjesmama, imaš li nekog tko brine o tvojoj karijeri?

Na pjesmama surađujem sa troje divnih ljudi na koje sam jako ponosan i sretan što ih imam jer su prepoznali moj potencijal i izašli u susret mojim željama i idejama, a nju čine Ines Prajo koja je autorica glazbe, Arijana Kunštek koja je autorica tekstova i odličan aranžer Ivan Popeskić koji je perfekcionist poput mene i iz svake moje pjesme izvlači maksimum.

Koga najviše cijeniš od domaćih izvođača i zašto?

Od domaćih izvođača najviše cijenim Massima zato što je genijalan, jedinstven i iskren. Jer vjeruje u ono što radi i to radi punim srcem. Imao sam priliku gledati njegov nastup u Saxu 29.11. i ne sjećam se kad sam zadnji put bio na uzbudljivijem koncertu. Namjerno sam sjeo za prvi stol do pozornice jer je tog čovjeka jednostavno užitak gledati kako i fizički proživljava svaku notu i riječ koju izvodi i zasigurno će vam izmamiti osmjeh na lice. Da ne spominjem koliko pazi na detalje i da je jedan od rijetkih koji bolje zvuči uživo nego na studijskim snimkama.

Kakvi su planovi za budućnost vezani uz glazbu osim izdavanja albuma?

Nisam osoba koja planira. Volim spontanost i živim iz dana u dan tako da se ni po pitanju glazbe ne zamaram s vremenom i planovima, ali nadam se nastupima po Hrvatskoj. Upravo radim na repertoaru sa svojim novim bendom s kojim startam početkom 2013. godine.

Ček dis aut