Chris Eckman: “Nema do stvaranja glasne, veličanstvene buke. The Strange su dobri u tome i zato volim svirati s njima”

Oglas


(Photo: www.chriseckman.net)

Chris Eckman američki je skladatelj, kantautor, pjevač, producent i osnivač izdavačke kuće “Glitterbeat Records”. U svjetskom glazbenom miljeu poznat kao suosnivač legendarne americana grupe The Walkabouts, domaćoj publici poznatiji je kao dio glazbenog projekta The Strange – ploda uspješne suradnje i prijateljstva između ovog američkog glazbenika sa slovenskom adresom i sisačke surf rock senzacije, The Bambi Molestersa. Njihov prvi zajednički album, imenom “Nights Of Forgotten Films” objavljen je prije dvanaest godina, a ovaj tjedan, nakon deset godina čekanja, ekskluzivan koncert grupe The Strange u Vintage Industrial Baru biti će jedinstvena prigoda podsjetiti se na ovaj hvaljeni studijski uradak.

U kratkom razgovoru sa svestranim glazbenikom nastojali smo nadoknaditi izgubljeno vrijeme i uloviti fragmente njegovih glazbenih putovanja.

Kako si? Gdje se trenutno nalazi Chris Eckman i koliko se tvoj glazbeni svijet izmijenio tokom vremena?

Chris Eckman: Dobro sam, pomalo iscrpljen od vikenda. Previše blagdanskih partya. Trenutno se fizički nalazim u Ljubljani, no poprilično sam putovao posljednjih tjedana. Moj glazbeni svijet je, čini se, uvijek u pokretu i, naravno, u korelaciji s mojim putovanjima. Prije dva tjedna boravio sam u Istanbulu radeći na novim snimkama Dirtmusica u društvu Huga Racea, mog dugogodišnjeg suradnika u tom glazbenom projektu, i Murata Ertela iz odličnog turskog psych-rock benda Baba Zula. To je zaista bilo jedinstveno iskustvo.

Možemo te opisati čitateljima kao glazbenika, skladatelja, producenta,… Kako uspijevaš slijediti toliko različitih glazbenih putanja?

Chris Eckman: Velikim dijelom taj put je vođen mojim interesima. Imam prilično eklektičan glazbeni ukus kao i interes prema nečemu što volim raditi. Ponekad je jednako uzbudljivo pomoći nekome snimiti album, kao i snimiti svoj vlastiti. Ti različiti elementi zadovoljavaju različite djeliće uma i duše..

Reci nam nešto više o svojoj ulozi u Glitterbeat Recordsu?

Chris Eckman: Kada smo započinjali rad na etiketi, moja uloga je bila većim dijelom savjetodavna. Producentski posao i putovanja u zapadnu Afriku otvorila su me prema novim glazbenim sferama i ideji kako tu glazbu bolje približiti i predstaviti u Europi. Kao problem javila se činjenica da je etiketa vrlo brzo rasla te sam se u toku godine dana našao u situaciji gdje sam morao izabrati – ili napustiti ju ili prigrliti zvijer koju smo stvorili. Tako sam, u suštini, od 2014. više-manje radio puno radno vrijeme za Glitterbeat, dok sam glazbene projekte usklađivao s rasporedom koliko je bilo moguće. To se sada pomalo mijenja, no narednih nekoliko godina Glitterbeat će biti velikim dijelom onoga što radim.

Chris Eckman (Photo: www.chriseckman.net)

Producirao si na desetke albuma brojnih glazbenika. Na koji način si, uvjetno rečeno, “naučio” tajne producentskih vještina?

Chris Eckman: Pretpostavljam da jedina svar koju možeš “naučiti” o produciranju albuma jest činjenica da – jedini način da zaista nešto naučiš jest da to radiš.  Ne postoji prečac da se prione poslu i “zaprlja ruke”. Ne postoji učinkovit priručnik ili tečaj koji možeš pohađati. Uroniš u to i otkriješ što možeš ponuditi. Otkriješ da svaki projekt zahtjeva novi pristup. Možda je najjednostavniji odgovor da glazba, i način na koji se umjetnik s njom povezuje, otkriva sve što trebaš znati. Pozorno slušaš, upijaš i gradiš iz toga.

 

Kod snimanja, najbitnije je “uloviti” onaj pravi, izvorni zvuk. Kao što smo mogli primjetiti na tvojoj mrežnoj stranici, ljubitelj si kvalitetne analogne opreme. Jesmo li dobro zaključili?

Chris Eckman: Istina, iako sam napravio zaista snažne snimke u zapadnoj Africi, snimljene vrlo bazično – zvukom koji nije bio obećavajući. No kada sam ih donio u svoj studio u Ljubljani, obradio sam ih putem analognih igračaka koje si spomenula. Na kraju možeš dobiti prilično dobre rezultate na taj način.

Ali složio bih se da mi je osobno najbolji način rada postići kvalitetnu snimku u samom startu. Onda možeš odlučiti sjebati ju ili ne – kada je zvuk snažan, imaš puno više izbora, širu paletu boja.

Tvoj studio u Ljubljani nosi ime Zuma. Je li ime inspirirano Neil Youngom?

Chris Eckman: Da, tako je. Studio nosi ime jednog od meni nekoliko najdražih albuma Neil Younga.

Je li Ljubljana, kao grad, utjecala na tebe i tvoje glazbeno stvaralaštvo?

Chris Eckman: Na ovo pitanje ne mogu naći adekvatan odgovor. Pretpostavljam da nije bilo nekog prevelikog utjecaja…svakako ga ja ne čujem, no možda sam potpuno kriva osoba za to pitanje. 🙂

Kakve su tvoje glazbene preference? Imaš li svojstven ukus ili omiljeni period u glazbenoj povijesti?

Chris Eckman: Moj glazbeni ukus je neuhvatljiv. Pretežno slušam noviju glazbu, iako sam određene glazbene pravce, poput reggaea, ostavio iza sebe još oko 1978. 🙂 Ove godine se na mojoj playlisti omiljenih albuma našlo dosta instrumentala: 75 Dollar Bill – “New York”, nešto jazza, istanbulski neo-groove bend Ayyuka. No svidio mi se i posljednji album Lucinde Williams, kao i kantautorski albumi prijatelja Terrya Lee Halea i Huga Racea. Volim i Solange. To je album koji redovito slušam. I, naravno, afrička glazba. Ove godine nisam našao onoliko koliko inače, no opet – nekoliko najboljih albuma afričke glazbe objavio je Glitterbeat. Zasigurno bih tu izdvojio album Nourr Mint Seymali. Našao se na nezamislivo velikom popisu najboljih albuma za kraj godine, i to ne samo u specijaliziranim časopisima već i onima poput: Uncut, Mojo, The Wire, itd. Ukoliko ovo zvuči kao reklama, to i jest. 🙂

Na koji način pronalaziš nove glazbene talente? Toliko je glazbe i glazbenih talenata u svakom kutku svijeta, a ti si ih uspio pronaći u Hrvatskoj, Sloveniji, Africi…

Chris Eckman: Glazba pronalazi mene u jednakoj mjeri kako i ja pronalazim nju. Netko mi se javi iznenada, ponekad susretneš nekoga u baru i započneš razgovor, naletiš na poveznice na internetu, prijatelji te upoznaju sa svojim prijateljima. Tako sam na primjer upoznao i Damira Imamovića, pjevača sevdaha. Imali smo zajedničkog prijatelja. Tako sam, na kraju krajeva, upoznao i The Bambi Molesters.

The Bambi Molesters i Chris Eckman (photo: Emanuela Tomino)

Vratimo se, eto, na tvoju suradnju s Bambi Molestersima i vaš zajednički glazbeni projekt, The Strange. Prošlo je gotovo dvanaest godina od objave vašeg zajedničkog albuma. Postoji li mogućnost da u nekoj skorijoj budućnosti čujemo neki novi materijal ili se radi o samo “jednoj noći zaboravljenih filmova” u Vintage Industrial Baru?

Chris Eckman: Nadam se da postoji budućnost za nas. Svakako mislim da bismo bili sposobni snimiti još jedan cool album. Nekako smo se našli i kad smo zajedno, stvaramo moćan zvuk. Trebali bismo to napraviti.

U kojoj je mjeri drugačije iskustvo stvarati solo?

Chris Eckman: Solo pruža veliku slobodu. Možeš mijenjati tempo, ton ili akorde po volji. Ponekad to može biti vrlo zabavno. Također možeš svirati vrlo tiho… Ponekad volim u potpunosti stišati zvuk i promatrati da li će publika i dalje pratiti. Većinom da, no nema do stvaranja glasne, veličanstvene buke. The Strange su dobri u tome i to je jedan od mnogih razloga zašto volim svirati sa svima njima.

Kakvi su ti planovi za doglednu budućnost?

Chris Eckman: Držati se podalje zatvora i naučiti kuhati.

(Mixer.hr/ Emanuela Tomino, prosinac 2016.)

Oglas