Ljubav prema žestokim rifovima

Oglas

D'Strings-Trio-1

piše: Emanuela Tomino

Prije tjedan dana pisali smo o iznimno zanimljivom nastupu u zagrebačkom rock klubu Hard Place, gdje su 01.ožujka po prvi put nastupili Doris Karamatić, Saša Špoljar i Sebastian Fric – poznatiji kao D’Strings Trio. Trio svira obrade najboljih rock, grunge i heavy metal klasika koji su ostavili neizbrisiv pečat u povijesti žestokih nota. Možda se pitate što je to zanimljivo kod još jednog benda koji svojim radom izražava hommage jednom Black Sabbathu, Metallici, Nirvani, AC/DC-u…no, provjereno s naše strane, njihova instrumentalna interpretacija nadmašuje svaku koju ste imali prilike čuti i zvuči iznimno svježe, novo, neobično, gotovo revolucionarno za hrvatsku glazbenu scenu. Osvježavajući su upravo elementi ove glazbene priče – heavy metal, bubanj, jazzistički kontrabas i – harfa, veličanstveno glazbalo bogatog i plemenitog tona. Ovo izuzetno ugodno društvo akademski školovanih glazbenika počastilo nas je tu večer ne samo interesantnim auditivnim i scenskim doživljajem već i „čašicom“ razgovora pred sam nastup te nam je zadovoljstvo predstaviti vam ih kroz ovaj kratak intervju.

Već smo u uvodu predstavili o kojoj se zanimljivoj kombinaciji školovanih glazbenika, instrumenata i stilskih odrednica radi. Možete li nam reći odakle ideja da se okupite u trio i kako se cijela priča oko D’Stringsa razvila?

Saša i ja (Doris) se poznajemo jako dugo – radimo zajedno u „Komediji“ i dijelimo ljubav prema žestokim rifovima tako da je bilo neminovno da jednog dana i zasviramo zajedno. D’Strings Trio postoji već tri godine. U prvoj postavi bio je s nama bubnjar Stanislav Muškinja. Ustvari prvo smo otišli u studio snimiti „Nothin’ Else Matters“ da čujemo kako zvuči i tek onda službeno postali trio…

Harfa je izniman instrument i rijetko viđen u ovakvoj kombinaciji. Koliko je zapravo teško ili lako pretočiti žestoke gitarske riffove i nabrijane vokale u melodijske linije jednog takvog plemenitog i kompleksnog instrumenta?

To je dvosjekli mač, u početku je bilo teško razaznati koja pjesma odgovara triu, ali godine slušanja i sviranja čine svoje tako da je sad lako čuti koje pjesme imaju zanimljive melodijske linije,vokale,ritmove i koje odgovaraju harfi.

Na koji način se uspjevate među sobom dogovoriti koja će pjesma zaslužiti hommage (pretpostavljamo da je tu isprepleteno mnoštvo glazbenih utjecaja u ovom trojcu) i na koji način se odvija proces stvaranja nove interpretacije?

Svi imamo svoje prijedloge, preslušamo ih kod kuće gdje svatko odrađuje svoj dio posla, odnosno vježbanja, a na probama osjetimo da li je to to. U svakom slučaju, pravilo banda je da se doma vježba, a na zajedničkim probama slaže kompletna zvučna slika. I da,istina je, D’Strings Trio ne provodi sate i sate na probama,to nam je akademski drill.

Naše iskustvo vaše live svirke je bilo iskreno oduševljenje (a u to su se mogli uvjeriti i gledatelji ovogodišnje Dore jer je jednu od večeri otvorio jedinstveni nastup D’Stringsa na laserskoj harfi). Na kakve ste reakcije do sada nailazili od strane publike?

Da ne zvučimo prebahato, ali na svim koncertima je tako. Live svirke i jesu nas najjači adut.

Bilo je iznimno zanimljivo doživjeti i vaše goste tu večer, pogotovo nastup Mislava Zaninovića s još jednim neobičnim instrumentom za našu glazbenu scenu – didgeridoo. Planirate li češću suradnju s drugim glazbenicima?

Mislav je i naše otkriće, skroman i iznimno talentiran glazbenik kojeg ćemo sigurno još ugostiti. Tomislav Kramarić nas je isto oduševio s vokalom jer nije lako pjevati na Jamesov (Hetfield) način i Sistem of a Down-way. Na svakom koncertu imamo goste. Do sad su to bili gitaristi jer AC/DC „Thunderstruck“ se mora svirati s gitarom. No sigurno je da se ne bojimo neobičnih kombinacija i možete očekivati raznolikost i dalje.

Da li kao band nailazite na predrasude prema vašem radu s obzirom da obradama odajete počast drugim bendovima, a ne svirate autorske stvari?

Ne, ne nailazimo na predrasude, barem nismo do sada. Došlo je do jedne glazbene hiperprodukcije u svijetu, svaki dan nove pjesme, nova imena, novi glazbeni stilovi, a ljudi žele sigurnost i naći će je samo u pjesmama koje poznaju, a što je poznatije od „Highway to hell“ ili „Nothin’ Else Matters? Eto zato mi sviramo covere – toliko dobre glazbe je već napisano i mi je želimo približiti publici na D’Strings način. I naravno odati počast svim glazbenicima koji su ušli u glazbenu povijest…

Planirate li možda u budućnosti okrenuti se autorskim projektima?

Ne..ne odbacujemo tu opciju, ali povijest je pokazala da bandovi ,koji su se proslavili s coverima, su pali kad su počeli svirati autorske stvari. Mi učimo na tuđim greškama,hehehe..

Kakvi su vam planovi za nadolazeće mjesece? Planirate li nas još gdje počastiti nastupom?

Nadamo se opet Hard Place, a u međuvremenu Split, Varaždin,Kutina. I gdje nas pozovu!

U medijima se šuškalo o izdavanju CD-a? Imate li takvo što u planu?

Da – CD,promo, ili live DVD, ne znamo još, ali mixer.hr će prvi biti obaviješten, to možemo obećati!

Oglas