Oglas

(Photo credits: Iva Kraljević)

Riječki predstavnici americane, četvorka poznatija kao My Buddy Moose, na pragu je objave svog dugoočekivanog, četvrtog studijskog izdanja kojim će obilježiti i desetu godišnjicu svoje diskografske aktivnosti. No uz novi album i predstojeću svirku u Vintage Industrial Baru ovaj četvrtak, gdje će nakon podužeg izbivanja na zagrebačkoj sceni još jednom zasjati uz The Strange i Chrisa Eckmana, My Buddy Moose danas sprema još jedno iznenađenje – premijeru prvog singla s nadolazećeg albuma koji će predstaviti u eteru Radija 101 u 17:10h.

U tom burnom rasporedu, gitarist i pjevač Luka Benčić našao je trenutak za nas i otkrio što su im godine na sceni donijele, jesu li ih mazile, promijenile…

Kako ste? Gdje su My Buddy Moose trenutno u životu i u kojoj glazbenoj putanji?

Luka Benčić: Dobro smo, hvala na pitanju. Trenutno smo u kasnim tridesetima, odnosno u Ištvanovom slučaju ranim četrdesetima, s pokojom sijedom, u mojem slučaju nešto više od pokoje, odnosno u Jasminovom slučaju bez kose. Imamo iza sebe 12 godina sviranja u ovom bendu tijekom kojih smo objavili tri albuma, snimili i četvrti koji bi uskoro trebao van, obišli cijelu ex-Yu i nešto nejugoslavenskih EU zemalja, odsvirali stotine sati koncerata i tisuće sati proba, gostovali na radijima i televizijama, davali intervjue novinama i portalima, popili par hektolitara alkoholnih i nealkoholnih napitaka i pojeli stotine kilograma mesa, mesnih prerađevina, ribe, žitarica i povrća. Što se glazbene putanje tiče, to je uvijek isto – dovoljno smo zadovoljni svojim sviranjem da nam bude ugodno u vlastitoj koži kada smo za instrumentima i dovoljno nezadovoljni da nas to tjera da i dalje ganjamo više ciljeve.

Prošlo je već deset okruglih godina od vašeg prvog albuma. Što su vam donijele pozitivnog na ovom glazbenom putovanju? Jesu li vas mazile? Promijenile?

Luka Benčić: Donijele su nam iskustvo, sigurnost, osjećaj zadovoljstva. Mijenjale nas jesu, ali mijenjaju sve. Rekao bih da je to normalno.

Je li se vaš pristup stvaranju glazbe, stvaranju pjesama promijeno u tom procesu?

Luka Benčić: Pristup, uz određene varijacije, uvijek ostaje isti. Kaže se da ne treba mijenjati konja koji pobjeđuje. Rekao bih da sada više vremena posvećujemo traženju pravog aranžmana, ranije smo odabirali prvi koji bi nam legao u sviračkom smislu.

Da li vjeruješ da glazba i umjetnost mogu mjenjati ljude, samim time i svijet?

Luka Benčić: Kako koja. Dobra može, ona tjera na razmišljanje, propitkivanje vlastitih stavova i slično, a prema lošoj je čovjek indiferentan.

Možeš li istaknuti ono što te pokreće u pisanju pjesama? Je li potrebna izolacija, duboko mentalno projiciranje ili postoje određeni trigeri?

Luka Benčić: Pokreće me sam čin sviranja. Nije mi potrebna izolacija u smislu da odem negdje u kolibu i slično, dovoljna je samoća i gitara. Kroz sviranje se rađaju ideje koje se kasnije dorađuju s bendom. Nekada su to fragmenti koji se spajaju u cjelinu, nekada čitave pjesme. Tekstovi dolaze po putu, ponekad i na samom kraju.

Trenutno ste u fazi finaliziranja svog najnovijeg studijskog izdanja. Što nam ono donosi?


Luka Benčić:
Album donosi deset novih pjesama, najboljih do sada, nešto lošijih od onih budućih. To su klasične My Buddy Moose pjesme, a opet drugačije od svih dosadašnjih. Snimali smo tako da smo sve odsvirali uživo u studiju, a kasnije smo radili na vokalima i dodatnim instrumentima, odnosno klavijaturama i određenim udaraljkama. Ta živa energija, razigranost i lepršavost se, po meni, lijepo osjete na albumu.

Na svojim posljednjim studijskim albumima „Wonderful Feeling of Emptiness“ i “Shine! Shine! Shine!” surađivali ste s Chrisom Eckmanom, frontmenom kultne grupe The Walkabouts, svestranim glazbenikom, producentom… Da li i novi album donosi kakvu zanimljivu suradnju?

Luka Benčić: Na ovom albumu naći će se duet sa sjajnom beogradskom kantautoricom Ivanom Smolović i jako smo sretni kako je to ispalo. Što se produkcije tiče, posao smo odradili sami, jer smo procijenili da smo za to zreli, uz kooperaciju s Matejom Zecom u čijem smo studiju album snimali, i američkim glazbenikom i snimateljem Matthewom Emersonom Brownom, koji je miksao album, a preporučio ga je Chris Eckman. Matej i Matthew su, dakle, koproducenti i mislim da smo svi zajedno napravili odličan posao.

Ovu srijedu vraćate se na pozornicu upravo s The Strange i Chris Eckmanom. Kako su se u samom startu isprepleli vaši glazbeni putevi?

Luka Benčić: Isprepleli su se na nekim ranijim koncertima The Strangea, negdje 2005., ako se ne varam, kada smo zajedno svirali. U to vrijeme Dalibor Pavičić iz The Bambi Molestersa producirao nam je prvi album pa smo se sprijateljili. Kasnije sam ja počeo svirati klavijature s Bambijima i znali smo povremeno nastupati s Chrisom te smo se na taj način bolje upoznali. Pitali smo ga za gostovanje na našem drugom albumu i on je prihvatio. Negdje 2011., ako se ne varam, My Buddy Moose je svirao u Šibeniku, na Terraneo festivalu, gdje je bio i Chris koji je svirao s Bambijima i tamo se rodila ideja da nam producira treći album.

Osim zanimljivih suradnji, spremni ste okušati se i u samostalnim vodama. Ti si se publici predstavio pjesmama iz svog bogatog autorskog opusa. Kantautorski nastup je jedno intenzivno iskustvo. Da li ti leži? Koliko je teže nastupiti solo?

Luka Benčić: Solo je nešto teže nastupati jer ne ostavlja puno prostora za greške i prazan hod, budući da nema benda da te pokriva. Ali, zabavno je jer je to neko sasvim drugačije, novo iskustvo, a ja volim isprobavati nove stvari. Rekao bih da mi leži.

Koliko je Rijeka, kao grad, utjecala na vaš kreativan output?

Luka Benčić: Teško mi je reći u kojoj mjeri i na koji način je utjecala, ali nekakav utjecaj definitivno postoji. Grad u kojem živiš, kao i svi ljudi koji te okružuju i sve što ti se događa, ima svoju ulogu u inspiraciji. Koja je konkretno uloga Rijeke u našoj glazbi, o tome baš nisam previše razmišljao pa to ne mogu verbalizirati.

Koja je vizija benda? Koji su planovi za početak nove kalendarske godine?

Luka Benčić: Nismo bend s nekakvom vizijom, cilj nam je oduvijek bio svirati što više, snimati dobre ploče i davati sve od sebe na koncertima pa što bude, bude. Ako si u tome iskren i predan, onda će te to i ispunjavati. Planovi su objaviti album i promovirati ga na što većem broju koncerata, u što većem broju gradova i država te prodati što veći broj ploča, CD-a, majica i bedževa.

Oglas