Silente: Većina pjesama s Lovca na čudesa su jako stare. Tibor je bio osnovna škola dok smo mi pisali neke od tih pjesama

Oglas

silente

Dobar su primjer kako jedna pjesma može nekome doslovno preokrenuti život naglavačke i otvoriti mnoga vrata. Od malih koncerata do rasprodane Tvornice došli su vrlo brzo, a trenutno pripremaju božićnu turneju i novi album.

Dolaze iz Dubrovnika, u bendu ih je šest i malo tko da nije čuo za njih. Grupa Silente jedna je od lijepih priča u glazbenom svijetu u Hrvatskoj.

 

2014. samo što nije prošla, možete li sumirati kakva je bila za vas?

Čudna ili čudesna. Brzo je prošla. 2013. je prošla u iznenađenju i privikavanju na nove stvari i promjene u našim životima. U 2014. smo se više naradili. Puno smo putovali i svirali, a stigli smo i raditi na novim pjesmama. Malo smo se uozbiljili, čini mi se. Počeli smo i ovo sve doživljavati kao posao. Da se razumijemo, posao u kojem uživamo, ali opet posao.

Odradili ste puno koncerata, a često ste putovali s jedne strane zemlje na drugu. Kako uspijevate izdržati i uskladiti taj, nazvao bih ga čak suludi, ritam putovanja i koncerata s ostalim obavezama?

Spojili smo se s ljudima koji nam pomažu pa je lakše. Imamo tehničara koji nam nastup učini lakšim za 70%, imamo vozača koji nas vozi i razvozi, čak i prenese koje pojačalo kad treba. Kombi je grozna stvar, ali pomalo se privikavamo. Naučili smo odspavati noć u kombiju. Nema drugih obaveza, više-manje ništa drugo ne stignemo. Silente pojede vrijeme i koncetranciju.

Imate još ponešto koncerata u prosincu i onda Nova godina na Stradunu. Pripremate li nešto posebno za svoje Dubrovčane?

Doček nove godine na Stradunu je problematična stvar. Previše je različitih ljudi da bi svi bili zadovoljni gradskim izborom izvođača. Uvijek čuješ „ajme, zašto oni, oni su dosadni, nova godina je, treba zabave, oni su bezveze“. Ljudi je puno i različiti su, treba sve to pokriti. Nadamo se da će ove godine barem većina biti zadovoljna. Sviramo svuda i posvuda, ali još uvijek smo mi dubrovački bend, to će se i vidjeti na Dočeku.

Je li se što promijenilo u odnosu vaših sugrađana prema vama otkako ste izbacili “Tercu” i svega što se dogodilo nakon nje? Zaustavljaju li bas po gradu, traže li autogram?

Promijenilo se, ali na bolje. Ne zaustavljaju nas više, toga je možda bilo oko Terce, ali sad su se ljudi navikli. Sad su većinom jako ljubazni i drago im je vidjeti nas. Nije da su prije bili neljubazni, ali osjeti se nešto drugačije u razgovoru. Sviđa nam se to, nije ništa posebno, ali zabavno je. Dođeš u poštu i čuješ „Ooo, Silente, kako mogu pomoći?“ Fora je, zabavno i nama i ljudima.

Sami ste u više navrata rekli da ste potekli iz Orlanda. Biste li se voljeli, jednog dana, na neki način odužiti klubu?

Naravno, i ne sumnjamo da će bit prilike za to. Udruga se opet diže na noge, tako se priča. Orlando je sjajna priča koja Gradu itekako treba.

Kako se nosite s negativnim kritikama i komentarima poput onog da “Lovac na čudesa” obiluje pretjeranim metaforama?

Loše se nosimo s negativnim kritikama, a dobro se nosimo s pozitivnim kritikama. Rekao bih da to i nije tako neobično. Lovac obiluje pretjeranim metaforama, to je istina. Takva pretjeranost je dio našeg stvaralaštva, posebno onog starijeg, tad smo često prelazili mjeru. Većina pjesama s Lovca na čudesa su jako stare. Tibor je bio osnovna škola dok smo mi pisali neke od tih pjesama.

Trenutno je u pripremi novi album i najavili ste da će izaći negdje u ožujku sljedeće godine. U kojoj je to fazi, snima li se još nešto ili se već miksa?

Snimili smo i objavili dvije pjesme s novog albuma. „Kako misliš“ i „Čudna ili čudesna“. Još jedan singl pa ćemo objaviti album. Uskoro ćemo objaviti i naziv albuma. To je još u fazi snimanja. To radimo periodično jer smo u Dubrovniku, a studio je u Zagrebu. Odemo par dana i snimimo hrpu materijala.

Album “Lovac na čudesa” snimali ste s Bratošem. Nastavlja li se suradnja s njim i na novom albumu?

Nastavlja se suradnja s Bratošem. Nadamo se i nakon drugog albuma. Bratoš je genijalac, i sjajan tip.

Kako je raditi s osobom tog kalibra i iskustva? Ipak je on radio s glazbenicima poput Arsena, Gibonnija, Olivera…

Čudno je to. Ako zbog ničega drugog onda zbog osjećaja kada pjevač snima, a Bratoš je za miksetom. To je nešto drugo. Taj čovjek ima nešto u sebi, ne znam što je to, ali uspijeva izvući najbolje iz nas. Ne znam za te glazbenike koje si naveo, ali Bratoš je napravio pjevača od Tibora. Nije ga naučio ništa što Tibor već nije imao u sebi, ali mu je pomogao da to pronađe i iskoristi.

U siječnju ćete sudjelovati na Zagrebačkom festivalu s pjesmom “Čudna ili čudesna”. Čuo sam da imate velika očekivanja od nje te da je u planu spot. Možete malo predstavit tu pjesmu čitateljima?

Da, volimo tu stvar. Energična je i dobro se osjećamo dok je izvodimo, reakcije su odlične. Spot ćemo napraviti jer je to alat kojim se bolje promovira pjesma, ali Čudna ili čudesna je sjajna i bez spota. Ne znam kakvo predstavljanje joj je potrebno, najbolje je poslušati pa procijeniti. To je nastavak priče s Lovca na čudesa. Zašto je neka stvar u jednoj situaciji čudo, a ista ta stvar u drugoj situaciji kao potpuna bezvezarija? Tim problemom se bavimo. Kako misliš ne znaš koga želiš, junaka ili čudovište, kužiš, isto je to.

Vaše pjesme se vrte u eteru, spotovi na televiziji, imate rasprodane koncerte… uspjevate li živjeti od sviranja i glazbe ili ostane tek da se pokriju troškovi?

Uspijemo preživjeti. Nema tu neke love, situacija je drugačija nego prije. Od muzike se zarađuje na neke druge načine, ne na ovaj na koji Silente radi.

Kažete da su vas mnogi upozoravali da se pazite izdavačkih kuća. Kakav je vaš odnos s vašim izdavačem?

Ma da. Svi pričaju nešto. Kao da svi imaju 20 top albuma iza sebe. Puno tih savjeta smo dobili i još ih primamo. Cijenimo mi to sve, ali puno je toga i sve dolazi iz različitih strana i kuteva gledanja. Kad na kraju zbrojiš sve što su ti ljudi ispričali otprilike znaš koliko si znao i na početku. Možda malo manje. Dobri smo s izdavačima. Glazbena industrija je u krizi, nije lako ni izvođačima ni izdavačima, svi se krpe nekako. Radimo što možemo, tako i oni. Mislim da će stvari krenuti najbolje, takav osjećaj imam.

Kakav je osjećaj izaći pred punu Tvornicu?

Uskoro ćemo je opet popuniti, pa ćemo vam naknadno poslati odgovor. Jer prošlog puta se ne sjećamo, bili smo izvan sebe.

A kako je nakon toga vratiti se doma?

Sljedeći dan je čudan. Nisi siguran što se zapravo dogodilo, sve je prošlo tako brzo, sve je najednom tako tiho.

Dogodi li vam se da vas prijatelji u šali pozovu van i kažu “ja ću pozvati ljude, a ti se pobrini o vinu”?

Da, ali nakon toga više ne budemo prijatelji

Za kraj, što si želite u 2015. godini?

Dobar album, velike koncerte, inspiraciju da nas ne prestane služiti, naše najbliže da stoje uz nas kao stijene, miran san i sigurnost na cesti.

Hvala ekipi Mixer.hr-a na medijskom postoru!

Ček dis aut