Denis & Denis u Tvornici: Povratak synth-pop Erosa

Oglas

dd5

Denis i Denis, Tvornica, Zagreb, 7. 12. 2012,

Piše: Petar Hrstić

Osamdesete. Godine koje su nam podarile Madonnu, Princea i Michael Jacksona. Godine u kojima MTV postaje globalni fenomen, ali i godine one hit wondera, Live Aida i naravno – electropopa. Prošlog petka imali smo prigodu odvrtiti traku unazad, u doba muzičke nevinosti. Denis i Denis, 30 godina poslije, izvrstan je primjer kakvog su nam okusa i percepcije ostale electro vibre, pop melodije i senzualne mirodije.

Sami zajednički povratak na scenu trija Perazić/Tolja/Cukerić sa ostatkom benda ušao je suptilno pred gotovo popunjenom Tvornicom, uvodna „Noć“ nagovijestila je jako simpatičnu i zabavnu večer. Premda godine čine danak (Marina dakako nije više vizualno atomična kao nekad, a i Tolja za klavijaturama ukomponiran naočalama izgleda kao predstavnik Knjižnica grada Zagreba), reunion zabava je potvrđena.

dd4Koliko se god nova pjevačica Ruby Kolić (sa dobrim glasom i bogme boljim stasom) trudila scenski nadjačati Marinu Perazić, razlika u onoj iskrenoj senzualnosti je očita (vjerojatno dijelom zbog poznatijih pjesama, a i dijelom zbog same Marine koja je scenski iskusnija, a i emotivnija), ali i kvaliteta u pjesama je izrazito vidljiva. Toljino pomicanje elektropop granica iz 80-ih je daleko iza nas, tako da nove stvari s novom pjevačicom, izuzev solidnog singla „Ljubomora“ (na tragu La Rouxa, spot neodoljivo podsjeća na „Bulletproof“), zvuče previše obično, estradno i neprimamljivo. Današnje pop grupe koje su sigurno u karijeri pile s vrela zvanog D and D sad bi mogle poslužiti kao oslonac (npr. Nipplepeople). Možda će me dio Denisa demantirati sa studijskim verzijama. Što se classic Denisa tiče, za prvi koncert zaslužuje jako dobru ocjenu jer se osjeti veselje na sceni (npr. u „Tek je 7 sati“), vokalna naelektriziranosti čak i godinama nakon („Čuvaj se“ i posebno u duetu Marine i Edija u „Voli me još ovu noć“), te opća ekstaza publike i scene na vrhuncu koncerta („Soba 23“ i „Program tvog kompjutera“), koje je zaista bilo užitak čuti uživo.

U dva sata koncerta dobili smo od popa sve što nam treba za obrisati prašinu s 80-ih – plesnu dvoranu, senzualne stihove i sintesajzerske zvukove koji na čudan, a učinkovit način mame i privlače. Naravno, s vrhom ex-yu popa to je bilo neizbježno, zabavno i zarazno.

Ček dis aut