D’Strings Trio- interpretacija kakvu niste mogli zamisliti

Oglas

D'Strings-Trio-1

piše: Emanuela Tomino

Nakon izuzetno iscrpljujućeg dana, kada se spusti mrak i živa se na termometru od hladnoće „stisne“ ispod nule, svakome je jedina misao da se i on sam zavuče pod pokrivač i zatvori taj 24h krug. I meni se takva misao motala po glavi i jedino me znatiželja uspjela spriječiti da tu misao ne provedem u djelo. Što je moglo biti toliko intrigantno da me izvuče na mračne, zaleđene ceste Zageba? Svirka u zagrebačkom rock klubu Hard Place. Požalila? Ni trenutak.

Za one koji nisu upoznati, u kratkom uvodu ću predstaviti razlog svojeg sinoćnjeg izlaska. U Hard Placeu, sinoć su po prvi puta u Zagrebu, nakon tri godine svog postojanja, gostovali D’Strings Trio – razigrani trojac (Doris Karamatić, Saša Špoljar i Sebastian Fric), koji svira covere najboljih rock, grunge i heavy metal klasika koji su ostavili neizbrisiv pečat u povijesti žestokih nota. I tu se odmah zaustavite sa instant ukorijenjivanjem neutemeljenih predrasuda prema ovome bendu, koji je miljama daleko od onoga što ste navikli čuti kod obrada heavy zvuka. Njihova instrumentalna interpretacija nadmašuje svaku koju ste imali prilike čuti i pravo je osvježenje na našoj glazbenoj sceni koja kao da se boji mogućnosti vlastite kreativnosti i potencijala.

D'Strings Trio 2U izuzetno ugodnom razgovoru s članovima benda prije samog nastupa, otkrila sam da se radi o (ne)ozbiljnim, simpatičnim i akademski školovanim glazbenicima čija me upoznatost i otvorenost prema raznovrsnim glazbenim stilovima osvojila na prvu. Dječijom znatiželjnošću sam izvlačila odgovore pitanjima o svemu što mi je predstavljalo nepoznanicu, a sve ćete to moći otkriti u intervjuu kojeg ćemo također uskoro objaviti.

Opravdanost mog dolaska počela se rasvjetljavati u onom trenutku kada su se članovi D’Strings Tria uspeli na malu binu Hard Placea i primili se svojih glazbenih instrumenata. Sebastijan bubnja, Saša masivnog kontrabasa, a Doris impozantne harfe. Da, dobro ste pročitali – harfe, jednog od najstarijih trzalačkih glazbala s tipično dvije do šest oktava i sedam različito obojanih žica po oktavi, bogatog i plemenitog tona, kojeg ste uvijek doživljavali samo u okviru umjetničkog nastupa na koncertima klasične glazbe. Upravo je ovu večer Doris, uz Sašu i Sebastijana, omiljene rock klasike Black Sabbatha, Metallice, Nirvane i AC/DC-a uzdigla u sferu prave umjetnosti, zamjenjujući električne gitare i žestoke vokalne melodije uzvišenim tonovima jednog klasičnog instrumenta.

Ako ste skloni pomisliti da ih je time „omekšala“ zaprepastilo bi vas koliko harfa može doprinjeti žestini cjelokupnog dojma. Fantastičan i neočekivan intro njihovog prvog gosta te večeri, Mislava Zaninovića – didgeridoo, dodatno je obojio doživljaj svirke u jedan gotovo konceptualni scenski nastup. Bilo je iznimno zanimljivo promatrati „dramu“ koja se nakon toga počela odvijati na bini. S jedne strane Saša i „gđa.Smrt“ osobno, na njegovoj crnoj majici, rasturaju dubokim, gromkim tonovima kontrabasa u „duelu“ s elegantnom Doris koja mu smiono uzvraća prebiranjem na plemenitom instrumentu, dok između njih Sebastijan na bubnju djeluje kao glas razuma koji nastoji unijeti ritam i ravnotežu, no u određenim trenucima i on izgubi toleranciju i bez straha opali u protestu. Set se izmjenjavao u „mirenju“ i „svađama“ prelazeći iz ,na trenutke, laganog jam sessiona u gromoglasni heavy metal, koji je pogotovo kulminirao na drugom bisu s posljednjom Toxicity (System of a Down). Ta mala „drama“ toliko je uspjela zaokupirati publiku da sa zanimanjem prati svaki „čin“ mirno sjedeći na svojim mjestima, iako bih svakako mogla zamisliti ovaj trio pred publikom koja u skladu s heavy zvukom mlati glavama. Tek su se u nekoliko navrata trznuli, kada se bendu na dvije pjesme pridružio vokal Tomislava Kramarića (Živa legenda, Bad name), drugog gosta ovog tria, te kada su ih članovi benda počastili svojim solažama, gdje je bilo urnebesno zanimljivo slušati kako Napalm Death rastura Beethovena u Sašinoj interpretaciji na kontrabasu.

U svakom slučaju odličan auditivni doživljaj u opuštenoj i zafrkantskoj atmosferi za kraj napornog dana.

Ček dis aut