Iron Maiden je dobro podmazana mašina koja bez ikakve greške rutinski isporučuje

Maiden Mixer.hr

Tekst i fotografije: Marko Mrkobrad

Nakon tri godine, Iron Maiden su se ponovo ukazali u Hrvatskoj. U svom 4. nastupu vratili su se u Split nakon 8 godina i „Somewhere Back In Time“ turneje. Na aktualnoj svjetskoj turneji promoviraju svoj zadnji album „The Book of Souls“, te je Split u srijedu 27. srpnja postao stjecište ljubitelja jačeg zvuka u zemlji i šire. Rijeke ljudi u crnom od ranog popodneva slijevale su se prema Spaladium areni. Kako je vrijeme odmicalo tako su se polako punili i okolni kafići, dok su police s hladnim pićima u obližnjim trgovačkim centrima već odavno bile opustošene. Dok je masa ispred Arene pomalo rasla, odlučili smo ući u dvoranu i poslušati The Raven Age.

Maiden Mixer.hr-2

Odmah na početku napomenimo da je glavni adut Raven Agea za ulogu predgrupe činjenica da u njemu gitaru svira George Harris, sin Stevea Harrisa. Da budem iskren, za bend sam prvi put čuo kad sam išao guglati tko su ti koji će biti predgrupa. Pomalo generički melodic heavy metal s primjesama groovea i clean vokalom. U praksi čak i zvuče slušljivo, premda bez neke pretjerane inventivnosti, međutim daleko je to od potrebnoga za nekakav daljnji proboj. Svejedno, svoju pomalo nezahvalnu ulogu zagrijavanja publike pred zvijezde večeri su solidno odradili, pri čemu su imali koliko-toliko dobar odaziv sad već fino popunjene Arene. Osim čitave Hrvatske, dosta posjetitelja je, barem ako je suditi po zastavama u publici, pristiglo iz regije, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Albanije i Makedonije, ali i udaljenijih zemalja poput Engleske, Škotske i dr. Možda je i to razlog koji bi mogao objasniti turističkih i pomalo bezobraznih 25 kuna za pola litre piva unutar Arene.

Maiden Mixer.hr-3

Negdje oko 21 sat počeli su prvi taktovi tradicionalnog intra „Doctor Doctor“ UFO-a, što je izazvalo delirij u skoro dupkom ispunjenoj Spaladium Areni. Preko 10.000 ljudi došlo je pogledati nastup vjerojatno najvećeg heavy metal sastava u povijesti, o čijem značenju, važnosti i utjecaju doista ne treba trošiti previše riječi. Nešto malo mjesta ostalo je na tribini gore, svi ostali dijelovi dvorane bili su ispunjeni ljudskom masom. Koncert je započeo sa „If Eternity Should Fail“ i „Speed of Light“ sa zadnjeg albuma. Općenito, set lista je bila očekivani miks između novog materijala sa „Book of Soulsa“ i starijih stvari. Nove pjesme bile su dobro prihvaćene, no, očekivano, burniju reakciju izazivale su stare pjesme, primjerice „The Trooper“ i „Powerslave“ negdje sredinom nastupa. Pravi delirij počeo je pred kraj regularnog dijela koncerta, sa „Hallowed Be Thy Name“, „Fear of The Dark“ i „Iron Maiden“. Vjerujem da grupno pjevanje kompletne dvorane nije nikoga ostavilo ravnodušnim, da se poslužim jednom otrcanom frazom. Uslijedio je bis sa „The Number of the Beast“, „Blood Brothers“ i „Wasted Years“.

Maiden Mixer.hr-4

Što se samog nastupa tiče, Maideni su pokazali da su daleko od starog željeza. Unatoč već znatnim godinama, na pozornici pršte energijom, napose Bruce Dickinson, koji je već po običaju većinu koncerta proveo trčeći i skačući. Vidno raspoložen, stalno je komunicirao s publikom i fantastično vodio koncert. Ovaj put uobičajenim kostimima koje promijeni tokom nastupa dodao je i zadivljujuću kolekciju maski, od meksičkog luchadora (iliti kečera) do majmunske glave. Kraj koncerta dočekao je oznojen od glave do pete, a čisto kako bi to i dokazao, skinuo je i iscijedio potpuno mokru majicu. Taj detalj možda i najbolje dočarava vruću i sparnu atmosferu u dvorani, gdje je dobar dio posjetitelja koncert dočekao bez majice, a čak i poneka posjetiteljica u grudnjaku.

Maiden Mixer.hr-5

U muzičkom smislu, nema se što puno za prigovoriti, Iron Maiden je dobro podmazana mašina koja bez ikakve greške rutinski isporučuje. Nakon tko zna koliko koncerata u rukama, to je i za očekivati. Dickinsonu poneki visoki ton zna predstavljati problem, no to uspješno maskira svojom energijom na pozornici, stalnim trčanjem, kao i uobičajenim „Scream for me!“. Zvuk, koji je mnogima bio glavna zamjerka u nastupu u Zagrebu 2013., u Spaladium areni je bio vrlo solidan. Barem na našoj poziciji na gornjoj tribini, jer su se poneki iz partera kasnije žalili na zvuk u pojedinim dijelovima. Scenografija je, pak, posebna priča. Iron Maiden je poznat po scenskom spektaklu, a slobodno mogu reći da ni ovaj put nisu zakazali. Za ovu turneju najavljivali su nikad veću produkciju, što je bilo vidljivo u svakom trenutku. Pozornica je izgledala impresivno, sa kulisama u stilu majanskih ruševina koje odgovaraju tematici „Book of Soulsa“. U pozadini su bila platna koja su se izmjenjivala u skladu s pjesmama, odnosno temama albuma s kojih su. Kad se tomu još pridoda fantastični light show, nikad veći Eddie, kao i ogromni demon na bisu, jasno je da su Maideni još jednom isporučili vrhunski spektakl.

Maiden Mixer.hr-6

Sve u svemu, nakon dva sata koja su prebrzo prošla, svjetla su se neumoljivo upalila te je Monty Pythonov „Always Look On The Bright Side Of Life“ označio kraj još jednog koncerta istinskih velikana, s kojeg, vjerujem, nitko nije otišao nezadovoljan.

Setlista:
1. If Eternity Should Fail
2. Speed of Light
3. Children of the Damned
4. Tears of a Clown
5. The Red and the Black
6. The Trooper
7. Powerslave
8. Death or Glory
9. The Book of Souls
10. Hallowed Be Thy Name
11. Fear of the Dark
12. Iron Maiden
Bis:
13. The Number of the Beast
14. Blood Brothers
15. Wasted Years