Netko ipak nedostaje

Oglas

pozdrav_azriTradicionalni ”Pozdrav Azri” je i ovom prilikom privukao veliki broj štovatelja Azre u zagrebački Boogaloo. Pred prepunom publikom i uzavrelom atmosferom, glazba Johnnyja Štulića još jednom potvrđuje svoj duboko zacementirani kultni status na ovim prostorima i daleko veći značaj od puke nostalgije za nekim boljim glazbenim vremenima koje zlobnici uporno pokušavaju servirati na sam spomen novovalnih prvoboraca. Unatoč Johnnyjevom neprikrivenom bijesu prema bivšim kolegama i manifestacijama poput pozdrava Azri, publika je euforično dočekala nastup dvije trećine stare Azre – Boris Leinera i Miše Hrnjaka s pratećim bandom.

Oko 22 i 30, u već solidno ispunjenoj dvorani na pozornicu izlazi prva predgrupa, Noćni Moro koja je vrlo dobrom svirkom pripremila teren za Corto, nakon sedam godina ponovo okupljenu zagrebačku skupinu. Publika je odlično reagirala na Corto, a spomenimo i da njihov pjevač i frontman, Domagoj Vorberger već godinama redovito nastupa kao gostujući vokal na pozdravu Azri.

Nakon predgrupa i kraće stanke, popraćeni euforičnim skandiranjem, na pozornicu izlaze Boris Leiner i Mišo Hrnjak u pratnji neizostavnih Žana Jakopača i Miljana Bakića, a već na prve taktove pjesme ”Nemir i Strast” izazivaju opći delirij u redovima brojnih Azrofila. Nastavljaju s ”Ne prodajem nasmiješenog psa” i ”Tko to tamo pjeva”, a tada redom dolaze i gosti, Davorin Bogović, Renato Metessi, Pišta Hard Time i Max Wilson koji svojim vokalnim interpretacijama prolaze kroz repertoar Azrinih pjesama. Izdvojio bih nastup Maxa Wilsona, koji posebno oduševljava publiku solo izvedbom prvobitne verzije pjesme ”Ako znaš bilo što”. U nastavku se redaju najveće uspješnice Štulićevog repertoara, da bi konačnu kulminaciju i band i publika doživjeli izvedbom besmrtne ”Užas je moja furka”, koja već tri desetljeća predstavlja svojevrsnu himnu brojnim generacijama. Boris Leiner kao i odnedavno ponovo aktivan Mišo Hrnjak nailaze na najveće ovacije, ali i pokazuju da su u odličnoj formi, podsjetivši sve prisutne na svoje najbolje sviračke dane. Nakon otprilike dva sata svirke, koncert se privodi kraju ne ostavljajući apsolutno nikog ravnodušnim. Može se reći da ”Pozdrav Azri” svojim tradicionalnim održavanjem redovito zadovoljava publiku, ali samo donekle. Nešto, točnije netko, ipak nedostaje, ali to je već druga priča.

napisao: Nikola Neral

Oglas