Rambo Amadeus u Boogaloou – jazz improvizacija kao miljenica masa

Oglas

68713_1711772953100_1201423551_31917387_2622062_npiše: Petar Hrstić

Koncertni spektakl 28. listopada u zagrebačkom Boogaloou donio je jednog, jedinstvenog, super turbo mega popularnog, svjetskog Mega Cara – Ramba Amadeusa. Ako odložimo fanfare postrani, vidjet ćemo da (u kreativnom smislu dotičnog izvođača) nismo daleko od istine.

Rambo kao muzički kroničar svijeta oko sebe koncertno nadvladava svoju publiku ne samo izgovorenom rječju nego i jazz folk rokenrol fuzijom koja je unikat za svaki održani koncert. Teško je zamisliti kombinaciju riffova Led Zeppelina i teme iz „Kose“ (učinilo mi se i petljanje oko Grace Jones) i crnogorskog zajebantskog nasljeđa sa jazz i funk  elementima (ako to i zamislite, ne djeluje kao slušljivo…), ali Antonije to zna upakirati (uostalom, zato i jest Car).

Premda je koncert kasnio, i dio publike bio lagano nabrušen, izlaskom Ramba & Mutant Dance Sexteta na stage sve je bilo oprošteno. Dotakao se Rambo u startu svoje jazz fuzije, i nije ju puštao sve dok nije čitav prostor kluba imao u šakama. Svaka pjesma koja je odsvirana može se opisati kao sarkastični izrod Milesa Davisa i Jamesa Browna ušavljen u balkansko:  „Fap mašina“  „Otišo je svak ‘ko valja“ , „9 depresivaca“, „Don’t happy, be worry“, dok „Sokolov greben“ (pušten na playbacku za dodatni, eurovizijski doživljaj) i „Jedno te isto“ služe za podsmijeh svim „estradnim umjetnicima“ i „techničarima“, s razlikom u tome što je Rambova posprdna interpretacija kreativno genijalna.

Pjesme s početka karijere uklopljene su u mješavinu jazza („Zdravo damo“) sa sredinom („Moj skutere“ i „Operater“) i najaktualnijim („Koliko je jedan?”). Mutant Dance Sextet, Rambov aktualni bend, sa svojom trubačko/klavijatrustičkom sekcijom i bubnjevima, uz Carevu gitaru, izvrsno je “odslužio” koncert, koji je i nakon bisa ostavio publiku gladnom i žednom jazz funky ritma. Sa svojim izdašnim komentarima o politici, biznisu, ekonomiji, umjetnosti, seksu i ljubavi Rambo je dobio što je tražio – poznato skandiranje razularene publike “Čobane, vrati se…” i “Rambo, care, kupi nam cigare…” ostavivši nam osim muzike, kao i uvijek, u glavi dozu smijeha, sarkazma i promišljanja.

Oni koji nisu mogli prisustvovat ovom koncertu, pamet u glavu za drugi put, da parafraziram Svjetskog Mega Cara: „Dok sam se guzio s pederom Biznisom, dok me je jebala kurva Politika, jedina koja me voljela – bila je Muzika…“

Ček dis aut