Repetitor – rock energija koja jede svoju djecu

Oglas

repetitor1

Repetitor – rock energija koja jede svoju djecu
Vlasta Popić + Repetitor
Galerija SC, 10. ožujka 2011.

piše: Petar Hrstić
foto: Vedran Korušić

Nastupom u Galeriji SC-a 10. ožujka beogradski bend Repetitor učvrstio je već utabani put na balkanskoj alter-rock sceni. Potpomognuti varaždinskim bendom Vlasta Popić, mladi Beograđani promijenili su poznati prostor Studentskog centra u bujajuću tvornicu energije uzavrelu do ključanja. Svatko tko je je bio na koncertu osjetio je žar i iskonski razlog stvaranja ritma, glazbe i kreativnog bijesa.

U solidno popunjenom prostoru već spomenute galerije dočekao nas je domaći indie punk pop bend koji svojim gardom odbija predrasude o možebitnoj otupljenosti domaće rock scene. Svojom „mašinom za ubijanje“ stvorili su ne samo kvalitetan uvod u headlinere večeri, nego su dokazali da na našoj undergound sceni još uvijek postoji bendova koji prkose običnosti, koji stvaraju radi užitka prema muzici, a ne iz pukog dodvoravanja publici. Uz svoje autorske stvari („Pokret“, „Promjena“, „Pripitomljeni đavo“ itd.) koje su solidno zvučale, mladi Varaždinci su nas počastili i kvalitetnom obradom Šarla Akrobate „Niko kao ja“ uz oduševljenje publike.

Nakon usklađenog i dobrog zagrijavanja, na scenu je došao Repetitor. Simpatična bubnjarica sjeda za bubnjeve, malena basistica priprema instrument, te lagano introvertirani gitarist namješta mikrofon. Nakon par taktova te tri osobe se spajaju u jedan kompaktan izvor neslućene energije i usklađenog kaosa rijetko viđenim na ovim prostorima. Od uvodne „Opet jak“ (koji je inače drugi singl benda), preko „10 puta nedeljno“ i „Ogledala“ (prvog singla), pa sve do „Zli sin“ i „Teško hodam“ bend je isisavao energiju iz sebe i trošio je na oduševljenu gomilu.

U jednom se trenutku stvara dojam da svi standardni rock instrumenti (gitara, bas, bubanj) postaju produženi udovi članova benda. Ana Marija, Milena i Boris imaju stav koji se ne može zaustaviti, a uz to im se ne može poreći ni angažiranost u tekstovima, ni čvrstina u sirovom muziciranju bez trunke kompromisa.

Uz pjesme sa albuma prvijenca „Sve što vidim je prvi put“, bend je izvođenjem par novih stvari dokazao da će lako prebroditi poznato „prokletstvo drugog albuma“. Sve u svemu, za malo novca u džepu svakog ljubitelja indie rock scene, sa ovakvim koncertima se dobiva mnogo više zauzvrat. Užitak i čista energija uz poruku iz jedne tamne zagrebačke večeri „Čuvaj se sceno, Repetitor isijava…“

image

Ček dis aut