Zvukovna eksplozija The Memorialsa u Močvari

Oglas

Nakon gotovo 24 sata od sinoćnjeg posjeta Močvari, moje lice je i dalje obješeno od žalosti i razočaranja. Moje prvo suočavanje uživo s bubnjarskim čudovištem Thomasom Pridgenom (ex. Mars Volta) i njegovom najnovijom glazbenom inkarnacijom, bendom The Memorials, završilo je pomalo gorkim okusom.

Očekujući barem pošten prosjek onih koji se tako često kunu u svoj probrani glazbeni ukus, uzbuđena i žedna kompleksnih žestokih tonova ostala sam nimalo ugodno iznenađena odzvanjajućim zvukom svojih koraka kroz dvorište Močvare. U nevjerici sam se ogledavala oko sebe misleći „no hajde, tipično za našu publiku – navaliti će trenutak prije prvih taktova najavljene svirke“… Kako li sam se tek prevarila. Tokom samog vrhunca koncerta, vrludajući prostorom u potrazi za dobrim kutom fotkanja, ogledala sam se oko sebe. Jedva pedesetak ljudi. Da, istina – posljednjih mjesec dana u Zagrebu se zaista zaredalo odličnih svirki. Da, vlada opće stanje depresije i ekonomske nesigurnosti. Svi gledamo na svaku kunu koja tako „lakonoga“ zbriše iz našeg novčanika. No i dalje ne nalazim pravog opravdanja ovakvog (ne)odaziva. Žao mi je no nisam mogla prijeći preko toga…

Upravo ovu večer zaredala su se tri zanimljiva imena. Zabočki klavijaturist JohnJohn Raven August, pravog imena Nikola Vranić, otvorio je večer svojom kvadrilogijom “Change of Seasons” u pratnji zanimljivog (i povučenog) ženskog vokala. Ogoljena svirka klavijatura kojima su se prebirali jazzy tonovi protkani kroz temelje klasike bila je melem za uši u toj poluintimnoj atmosferi nas okupljenih. Ova kvalitetna glazbena priča polako gradi svoja poglavlja uspjeha, a posljednje je objava spota za pjesmu “Man With The Magnificent Mind“ koja nije prošla nezamjećeno ni na inozemnoj sceni (i ostvarila preko 44 000 pregleda na YouTubeu, što zaista nije zanemarivo).

Višestruko žešći zvuk zagrebačkog trojca Dusted Crutch dao je puno bliži uvid u smjer kojim će se večer razviti. Nekada poznat pod imenom Zeus Faber, ovaj često prisutan, a malo spominjan metal/rock/alternative sastav nabio je atmosferu unatoč manjim tehničkim problemima na stageu i uvijek tako prisutnim lošim razglasom prostora. Samim time nije u potpunosti došao do izričaja ni bend ni lirika ni širok raspon vokala Anđele Zebec, no energija je bila tu. Svakako bend vrijedan pozornosti.

Ono što se nakon toga zarolalo na bini bilo je ravno atomskoj bombi! Iskustvo Mars Volte pronašlo je još orginalnih rješenja u ovoj kombinaciji  znalački potkovanih glazbenika. Svakako, većina će na prvu reći da Pridgenova virtuoznost na bubnju nosi ovaj bend no moram reći da očaravajuća energija glasa i pojave Vivece Hawkins u jednakoj mjeri dominira, ako ne i predvodi ovu zvukovnu eksploziju. Set lista je bila sastavljena pjesmama s dva podjednako uzbudljiva i jedinstvena albuma (istoimenog debitantskog i najnovijeg Deliriuma) prožetih kompleksnim aranžmanima i progresivnim pristupom kroz jasnu energetsku liniju onoga što Pridgen s pravom naziva afro-punkom (naravno da sam ih morala kupiti i u fizičkom izdanju jer su glazbeni primjerci vrijedni kolekcije). Nažalost, i u ovom slučaju zbog lošeg razglasa nisu se uspjele iskazati sve suptilnosti njihovih glazbenih struktura no vrijedilo je svakog tona. Kao što sam na kraju večeri rekla Thomasu, Viveci i dečkima u kratkom razgovoru s njima, koliko god sam se osjećala prosramljeno zbog takvog odaziva naše publike, toliko sam se osjećala počašćeno što sam bila dio te nekolicine koja je imala privilegiju gledati ih uživo u Zagrebu. Nadajmo se da će nam ovo oprostiti i zaboraviti te se vratiti sa slijedećom turnejom.

Ček dis aut