Dvije trećine puta…

Oglas

image-dvije-trecine

piše: Dejan Živković

Jeste li ikada primijetili kako se vaš omiljeni bend ili pjevač odijevaju na pozornici ili kako su stilizirani na promotivnim fotografijama? Obično izgledaju jako dobro ili se, u najmanju ruku, odijevaju na način koji najbolje pristaje vrsti glazbe koju izvode. Kada ih vidite, jasno vam je zbog čega ste vjerni i njima i njihovoj glazbi.

Prva fotografija - ACDCS druge strane, postoji li išta nezgodnije od posjete jednom od lokalnih rock festivala i suočavanja s hordama pretilih sredovječnih muškaraca i prištavih tinejdžera bolesno nesvjesnih da je istinski rock umro s Buddy Hollyjem? Pokušaj održavanja jednoga respektabilnog glazbenog žanra na životu je za svaku pohvalu, no i članovi grupe AC/DC bi se već odavno odvezli autocestom u pakao da su znali da će budućnost rocka ostati u rukama zombi imitatora bez mogućnosti napretka. Većina bendova koja svira po festivalima uporno se oglušuje na očevidnu potrebu za uređenjem svoje «karoserije», a bila bi laž reći da makar nekolicina njih nema snove nadići kvartovsku razinu i postati «the next best thing». Njihova glazba možda jest dovoljno dobra za to, ali oni jednostavno nisu. Jedna je stvar znati pjevati, no da bi se postalo uspješan glazbenik potrebno je spoznati da naš glas nije jedino sredstvo komunikacije s publikom.

Zbog čega je imidž postao osnova napretka u današnjem društvu? Zašto je ta pojava posebno izražena u glazbenoj industriji? Nije moguće da nešto tako jednostavno i, u osnovi, površno kao izgled, može definirati nešto tako kompleksno i duboko kao što je glazba. Zar više ne vrijedi ona stara: Glazba se čuje ušima, ali sluša se srcem? Samo upalite MTV i sve će vam biti jasno.

Jedna od osnovnih maksima današnje glazbene industrije je: Imidž su dvije trećine puta do uspjeha. Zašto je to tako? Ako raspravljamo o razlozima, oni su mnogobrojni. Imati dobar imidž je jednako bitno kao i imati dobre, slušljive pjesme. No, ipak, ukoliko je glazba dobra, ta se činjenica neće promijeniti s načinom na koji je pjesma odsvirana. Lijepa skladba je lijepa skladba, bila ona izvedena akustično ili u teškom elektroničkom aranžmanu. Nasuprot tome, način na koji publika doživljava nekoga glazbenika može značajno varirati ukoliko se pred njima pojavi obrasli skitnica ili ugledni džentlmen. Zato, kako bismo prodali svoju glazbu, važno je izgraditi sliku koju će drugi vezati uz tu glazbu. Kao i u svakoj industriji, mi nešto prodajemo. Danas, u doba masovnih medija, to više nije samo naša glazba nego cjelokupan doživljaj. Imidž je nezanemariv faktor i htjeli mi to ili ne, ako mislimo svoju glazbu pretvoriti u posredovani sadržaj, naše ime postat će brand, a naše lice ambalaža.

Zanimljivo je kako je od svih stvari koje sačinjavaju jednoga glazbenog izvođača i pomažu mu u uspostavljanju odnosa sa slušateljem imidž onaj najpreviđeniji. No, na sreću, upravo on je i najjednostavniji za ispraviti. Pri tome, bitno je napomenuti, važnost vašega imidža u uskoj je relaciji s vašim ciljevima, tako da ako se glazbom bavite samo iz gušta i nemate ambicije biti ništa više od beznamjenskoga kućnog zabavljača, ne morate se puno brinuti oko vašega izgleda. To možete biti i u pidžami. Ali ukoliko vaši ciljevi uključuju ugovor s izdavačkom kućom, zaradu, uspjeh na glazbenoj sceni i baze lojalnih fanova, ili, na kraju krajeva, bilo kakvo priznanje, tada je imidž nešto o čemu biste itekako trebali povesti računa.

Nastavak na slijedećoj stranici –>

Ček dis aut