Gdje je nestala glazba?

Oglas

upitnikMarketing je danas najbrže rastući biznis u cijelom svijetu koji okreće milijarde eura. Zašto je to tako? Zato što marketing služi, između ostalog, da nas uvjeri da nešto što nam zapravo uopće u životu ne treba, nam strašno treba i bez toge jednostavno ne smijemo nastaviti naš život. Kreiraju nam ukus. Drugim riječima, svakodnevno nas putem medija marketinški stručnjaci uvjeravaju da moramo koristiti baš taj deterdžent, baš u tom šoping centru kupovati, baš taj auto voziti, baš tu glazbu slušati, baš taj album kupiti… Pri tom se trude uvjeriti nas da je to nevjerojatno dobro pa zahvaljujući enormnim količinama uloženog novca u dokazivanje da je dobro nešto što nije, i to nešto osrednje dolazi na glas kao fantastično ili kao što je Goebbels shvatio još odavno, stotinu puta izgovorena laž postaje istina.

Posljedice takvog života, koji nam se zbog medijske ekspanzije već uvukao pod kožu i postao neizbježan dio nas samih, dovele su do potpunog negiranja pravih odnosno stvarnih vrijednosti nekog sadržaja. Glazba je samo jedan mali segment života i umjetnosti koji je postao žrtva neoliberalnog kapitalizma, te izgubila svoj pravi smisao, pravi značaj i što je najvažnije kvalitetan sadržaj. Istovremeno, kompetentni ljudi, koji se veći dio svog života bave glazbom, proučavajući je, slušajući, analizirajući, postaju za marketing smetnja jer ne govore i pišu što moraju i za što su plaćeni već na osnovu svog iskustva i znanja, doista što o nečemu misle. Ako je neki pop izvođač proizvod globalne marketinške kampanje, te se svakodnevno nalazi na naslovnicama magazina, Internet portalima koji kontinuirano objavljuju snimke ekscesa dok modni gurui analiziraju njihov izgled, te putem televizije likom i dijelom ulaze u naše domove, a putem radija i u naše uši, onda je to ‘bez sumnje’ prava globalna zvijezda. Pjevanje? Glazba? Pa to su ionako stvorili ti isti marketinški stručnjaci na osnovu dugogodišnjeg istraživanja i ispitivanja tržišta došavši do zaključka kako treba izgledati, o čemu treba pjevati i kako se treba ponašati nova pop zvijezda. Oni stručni ljudi, koji bi doista mogli reći par konkretnih riječi o toj ‘zvijezdi’ i njihovoj glazbi, glasu, scenskom nastupu ili tekstovima pjesama, u ovoj priči postaju sasvim suvišni. Sadržaj postaje suvišan jer ga je zgazila primarna potreba za profitom na štetu tog istog sadržaja koji na koncu postaje najmanje važan.

Danas se uspjeh mjeri isključivo slavom i popularnošću. Biti popularan, biti u medijima, biti viđen je prioritet. Zahvaljujući tom i takvom pristupu popularnoj glazbi, danas je puno važnije postalo tko će doći na koncert, sa kime će biti, kako će se ponašati, gdje je kupio jaknu i hlače za taj izlazak i tko je ona cura koju je pogledao. O samom izvođaču na čijem su koncertu viđeni ti viđeni likovi, najmanje se troši riječi. Gdje je nestala glazba? Gdje su nestali iskreni komplimenti ljudima koji prekrasno pjevaju, koji sviraju poput pravih virtuoza i koji na sceni izgledaju poput bogova jer se tek na pozornici osjećaju potpuni? Skladateljsko umijeće više nitko ne primjećuje ukoliko ta pjesma nije postala hit. Istovremeno, količina popularne glazbe koja nam se servira putem svih dostupnih medija, proizvodi se dnevno na traci, te svaki novi dan nudi novih stotinu pjesama pri tom gurajući jučerašnje u prebrzi zaborav. Na veliku žalost svih kreativnih skladatelja i maštovitih glazbenih umjetnika, popularna glazba, a sve više i glazba općenito, mjeri se boravkom na top ljestvicama i egzistencijom u medijima. Jer kad nestane i sa ljestvica i iz medija, ta je glazba najčešće otišla u nepovrat. Barem u slijedećih 20-tak godina dok ponovo ne dođe u trend pa je se netko prisjeti i spomene. Oni isti marketinški stručnjaci s početka ove priče uvjeravaju nas da nije potrebno da mi uopće razmišljamo sviđa li nam se nešto od aktualne glazbe ili ne jer će oni umjesto nas odabrati i dostaviti nam je zato što ‘znaju najbolje’.

Paralelno sa tim svijetom, postoje tisuće i tisuće glazbenika, pjevača, kreativnih umjetnika koji svojim viđenjem glazbe i kreiranjem iste, nude nepreglednu paletu nevjerojatnih glazbenih doživljaja koji bi mnogim ljudima uljepšalo život i spontano im udahnulo novi smisao, te ih nagnalo da počnu zamišljati život u ritmu muzike za ples. U skladu sa ritmom i zvukovima koje je neki nepoznati umjetnik složio na neki novi, savršeni način. Život koji nije produkt naređenih vrijednosti multinacionalnih kompanija putem marketinških tvrtki već slobodan izbor iz mora glazbe i glazbenika koji svakodnevno stvaraju neku novu glazbenu umjetnost. Na našu ali i njihovu žalost, nama je teško doći do njih, a njima do nas jer mi smo ipak ‘samo’ većina nasuprot korporativnoj manjini koja je uzela stvari u svoje ruke i zahvaljujući svojem kapitalu, moći i utjecaju, kroji glazbeni ukus masa koja se izgubila negdje na putu između pravih i lažnih vrijednosti glazbenih zvijezda. Istih onih kojima je prioritet da budu zvijezde, potom da su slavni, pa tu negdje i da se na neki način povežu sa glazbom. Ponajmanje da doista žele svoju glazbu ponuditi drugim ljudima i pri tom sa osmjehom na licu uživati gledajući koliko su novih osmjeha izmamili dijeleći umjetnost koju su stvorili sa istomišljenicima nagrađeni iskrenim pljeskom, stiskom ruke, nečijim zaljubljenim pogledom i obrazloženim priznanjem i komplimentima kompetentnih ljudi koji prepoznaju prave umjetnike.

napisao: Dubravko Jagatić

Ček dis aut