Povratak Jamesa Williamsona 3.dio

Planet Earth Festival 2009 okupio je 15 izvođača, koji su se tokom dvije večeri izmjenjivali na dvije pozornice, ali bez sumnje, glavna atrakcije festivala bio je koncert grupe IGGY AND THE STOOGES, prvi zajednički nastup Iggy Popa i gitarista Jamesa Williamsona nakon 35 godina.

Od prvih taktova „Raw Power“, pa sve do Iggyjevog odlaska sa pozornice, sa spuštenim hlačama do koljena, band nas je u nešto više od 70 minuta žestoke svirke proveo kroz divlje sedamdesete.

Iggy unatoč godinama koje nosi na leđima i nekoliko kilograma više nego prije, nije uskratio publiku za svoj uobičajeni energičan scenski performanse, koji uključuje: skakanje i valjanje po pozornici, razbijanje stalka za mikrofon, zalijevanje vodom po glavi, odlazak sa pozornice do prvih redova publike i slično, mada moram primijetiti, da je po prvi puta ostajao bez daha, čemu je najvjerojatnije razlog premalo koncertnih aktivnosti u proteklih godinu dana, ali unatoč svemu njegov glas još uvijek moćan i razoran. Bend iza njegovih leđa funkcionirao je savršeno. Mike Watt u svojoj klasičnoj pozi sa bas gitarom spuštenom do koljena i Scott Asheton na bubnjevima stvorili su savršenu podlogu za Jamesovu besprijekorno odsviranu gitaru, a kad se svemu tome doda i genijalnost saksofonista Steve Mackaya, istinski rock događaj je bio zagarantiran.

Prvi dio koncerta obuhvatio je stvari sa albuma Raw Power („Raw Power“, „Search And Destroy“, „Gimme Danger“ i „Shake Appeal“), sa dodatkom „Kill City“ sa istoimenog albuma i „Cock In My Pocket“, a završio je takozvanom „stage invazijom“, sastavnim dijelom Iggyjevih nastupa u zadnjih desetak godina, kada se za vrijeme jedne ili dvije pjesme, na Iggyjev poziv, dopusti publici da se pridruži bandu na pozornici.

Dok se čekalo da publika napusti pozornicu i da započne drugi dio koncerta, Steve Mackeyev solo na saksofonu kao da je prizivao duh Rona Ashetona, da bi nakon toga bend sa The Stooges klasicima „Loose“, „1970“ i „Funhouse“ totalno raspametio publiku. Set Ronovih pjesama jedino je prekinuo predivan instrumental „Night Theme“, jedina od izvedenih pjesma koju Iggy nikada do sada nije upotrijebio na svojim nastupima, odsvirana kao uvod u „Skull Ring“ sa zadnjeg albuma The Stoogesa iz 2007 godine, The Weirdness. Slijede „Johanna“ i „I Got A Right“, a službeni dio koncerta završio ja sa možda najpoznatijom pjesmom The Stoogesa „I Wanna Be Your Dog“.

Nakon kraće stanke, na poziv publike band se vraća na pozornicu. Bis je, na veliko iznenađenje fanova Iggy and The Stoogesa, otvorila pjesma „Five Foot One“ sa Iggyjeve solo ploče New Values iz 1979 godine, a finale je uz Jamesov „Death Trip“, pripao pjesmama „The Passenger“ i „Lust For Life“ koje su Iggy i David Bowie snimili davne 1977 u Berlinu za ploču Lust For Life. Uvođenje materijala sa Iggyjevih solo albuma u set listu logičan je potez, jer se veliki broj fanova Iggy Popa zaželio ponovo ćuti te pjesme, budući da se one nisu izvodile na turnejama The Stoogesa od 2003 do 2008 godine. Mada bi ja više volio da je koncert završio sa Jamesovom „Open Up And Bleed“, moram priznati da su novi aranžmani odsviranih stvari zvučali fantastično.

Na koncertu je kao Jamesov asistent/guitar tehničar bio i DEREK SEE koji je slijedećim riječima opisao svoj doživljaj koncerta:

DS: Ostavimo li po strani briljantnost muzičara na sceni, moj omiljeni trenutak koncerta bilo je navijanje članova Sonic Youth-a i Primal Scream-a, koji su stajali sa strane pozornice, Jamesu i članovima benda. Svi smo dijelili uzbuđenje i osječaj da nam je taj čovjek, gitarski heroj svih nas, priredio iskustvo koje smo smatrali da možemo dobiti samo snimljeno, a ne i uživo.

Za kraj ove priče o Jamesovom povratku, ostavio sam dva kratka razgovora koja sam imao sa akterima koncerta u Brazilu, STEVE MACKAY-om i JAMES WILLIAMSON-om.

STEVE MACKAY

GP: Da li je bilo teško svirati Ronove pjesme, prvi puta bez njega?
SM: Da, drugačije je izvoditi Ronove pjesme bez njega, ali James je puno radio na tome da uskoči u njegove cipele i sa svakim novim koncertom svi ćemo biti bolji. Posebno smo osjećali Ronovu prisutnost na početku “1970″.
GP: Tko je pjevao na vašim probama bez Iggyja? Tko je bio šef?
SM: Watt bi pjevao neke od pjesama, za neke druge ja sam svirao melodiju, a na ostalima smo brojili taktove i fraze. Šef je bio Iggy, kada je konačno zadnja dva dana došao na probe u LA. Osim toga, bio je to zajednički napor.
GP: Moje mišljenje je da je zvuk tvoga saksofona udahnuo novi život u Iggyjeve solo stvari. Da li si upoznat sa njegovom solo karijerom?
SM: Oduševljen sam što me je Iggy stavio da sviram na tim pjesmama, od kojih je većina bila nova za mene.
GP: Da li je tvoj solo između „Shake Appeal“ i „Loose“ improvizacija ili možda nova pjesma?
SM: To je bila improvizacija koju me je Iggy zamolio da izvedem na probi, produžetak „stage invazije“.
GP: Tko je napravio nove aranžmane?
SM: Svi petero smo radili na novim verzijama aranžmana.
GP: Mislim da ste napravili izvrstan posao.
SM: Hvala ti na zanimanju koji si pokazao i nadam se da ćemo se negdje sresti.
GP: To bi bilo super. Hvala Steve.

JAMES WILLIAMSON

GP: Prvo bi ti želio čestitati na tvom povratku na scenu.
JW: Hvala.
GP: Kakav je bio osjećaj ponovo biti na pozornici sa Iggyem i Scottom?
JW: Bilo je veličanstveno, zaista je dobro vidjeti te momke i ” još jednom doći do krajnje granice”.
GP: Zašto ste svirali pjesme sa albuma „Lust For Life“ (Iggy/Bowie)? Mislim da bi ljudi više voljeli čuti Iggy and The Stooges. Da li je to Iggyjeva inicijativa?
JW: Set listu za Sao Paulo izabrali smo iz širokog spektra našeg zajedničkog materijala. Vrlo smo osjetljivi na ispunjenje zahtjeva publike i iako je jako puno stooges fanova koji žele čuti samo The Stooges (“all stooges, all the time”), ipak je puno više fanova koji žele čuti dobro znane Iggyjeve pjesme … to je jedan mix … u svakom slučaju ništa nije ‘zapisano u kamenu’ i svaki naš nastup uživo će evoluirati.
GP: Ima li šanse da ponovo svirate neobjavljene „Raw Power“ stvari, kao što su „Open Up And Bleed“ (moj favorit), „Wet My Bed“, „Rich Bitch“ …?
JW: Kao što sam ranije spomenuo, naš nastup evoluira i uvijek ćemo neke pjesme dodati i druge izostaviti iz nastupa.
GP: By the way, da li je istina da je prva verzija „Dog Food“ napravljena u ranim sedamdesetima?
JW: Sjećam se da smo tako nešto svirali …
GP: Kolekcionarima i vašim fanovima velika je enigma, vaš jedini koncert održan 1972 godine, u Londonskom Kings Cross teatru. Zanimljivo je da nitko ne zna što ste svirali te večeri. Znam da je prošlo puno vremena, ali možeš li se možda sjetiti?
JW: Ne, na žalost sjećam se samo dvije pjesme, svirali smo „I Got A Right“ i „I’m Sick Of You“.
GP: Da li ste pričali sa Scott Thurstonom o ponovnoj suradnji?
JW: Budući da mi je Scott Thurston blizak prijatelj volio bih ponovo raditi sa njime, ali nije nam suđeno. Već preko petnaest godina Scott svira u bendu Tom Pettya i prilično je zaposlen oko toga. Tako da od toga neće biti ništa.
GP: The Stooges su od 2003 do 2008 godine svirali skoro isti set. Što možemo očekivati u budućnosti od Iggy and The Stooges?
JW: Nadam se da ćemo imati puno više varijacija, imamo veći fond pjesama sa kojima se može raditi.
GP: Imate li kakvih planova za snimanje novog materijala?
JW: Nisam siguran u kojoj formi će to biti, da li album, singl, EP, ali voljeli bih napraviti novi materijal i snimiti ga. To je naš cilj.
GP: Ako ponovo pukne tvoja suradnja sa Iggyjem, nadam da ćeš snimiti solo album.
JW: Dobro, i ja bih volio u nekom trenutku izdati solo album sa mojim vlastitim kompozicijama. Tebi se možda ne bi svidio utjecaj havajske muzike, ali ja smatram da je ta muzika predivna i želio bih je predstaviti mladima koji je inače nemaju priliku čuti.  S druge strane, tko zna što ću učiniti.
GP: Hvala ti  James.

Prošlog mjeseca The Stooges su nominirani za ulazak u The Rock and Roll Hall of Fame and Museum. Nadam se da će petnaestog travnja 2010 godine u Waldorf Astoriji u New Yorku, grupa konačno dobiti zasluženo priznanje jer Iggy, Ron, James, Scott i ostali to sigurno zaslužuju.

Vratimo se još na trenutak na Jamesovo pitanje iz Tel Aviva sa početka ovoga serijala. Nakon svega, sada i mi znamo odgovor:

JESUS LOVES THE STOOGES…. naravno, a i svi mi ostali.

napisao: Goran Polak

Special  thanks to: James Williamson, Steve Mackay, Derek See, Diana Passy and Jasminka Maligec de Escobio.

Na slikama: James Williamson (git), Steve Mackay (sax) i Iggy Pop (voc)  (Sao Paulo, Brazil 07.11.2009) – autorica fotografija Diana Passy

Fotografije su objavljene sa dozvolom autora.