Kako je PUNK prepolovio povijest rocka (3.dio)

Oglas

The Clash

piše: Arsen Oremović

Kao što će vam Iggy Pop i John Lydon reći, punk za njih nije bio samo stil glazbe ili, ne daj Bože, imidž, nego stanje uma. Stoga Lydon, tada još uvijek Rotten, nije više mogao podnositi da se savija pod dirigentskom palicom Malcolma McLarena i da, po njegovu mišljenju, rasprodaje sve za što su Sex Pistols stajali. U travnju 1978. preobratio se s Rottena opet na Lydona i s Keithom Leveneom osnovao Public Image Limited koji će zamjenu za žestonu i bijes naći u gotovo hipnotičkoj, plemenskoj ritmici i mantričnim zavijanjima Lydona koji je zvučao poput uškopljenog hodže na pejotlu. Povukao se iz žarišta u tzv. post-punk u vrijeme kada je prvi val punka još uvijek bio zamahu.

Duh i svjesnost

Punkerska štafeta dotad je već bila prebačena na The Clash koji su bili u startu, pošteno treba reći, znantno zrelije poglavlje. Iako će puritanci iz pionirski dana punka tvrditi da je punk umro onoga dana (1. siječnja 1977.) kada su The Clash potpisali za veliku diskografsku korporaciju CBS, to su notorne besmislice jer punk nije stajanje po strani i gledanje velikih iz pozicije „neovisnih“, nego zamjena starih vrijednosti i ideja novima. Potpisati ugovor za veliku diskografsku kuću i uvaliti im bez ikakvih ustupaka vlastiti materijal, stavove i ideje, pa u velikom stilu to pronositi dalje, nije prodavanje vlastitih ideala. Ni izdaleka nije isto što i sprdati se s korporacijskom dominacijom i nevoljama konzumeritičkog društva, kako to rade TBF na albumu „Maxon Universal“ (a i općenito u svom radu), a onda se njihov frontmen pojavljuje u reklamama koje su sukus svega toga protiv čega pjevaju. U punkerskom rječniku postoji izraz za to: pozeri.

Dakle, ako je prvi album Sex Pistolsa „Never Mind The Bollocks“ bio utjelovljenje punka, onda se preko debija „The Clash“ (objavljen u travnju 1977.) punk počeo integrirati u povijest rocka. Aktualno politički sagledavano, Sex Pistols su bili revolcija koji fizički ruše staru vladu, a Clash su njezin program. Puno pametniji, sadržajniji, svjesniji i odgovorniji od onih koji se nakon ovakvih prevrata pojavljuju u stvarnom političkom svijetu.

imageS maestralnim trećim albumom „London Calling“ (1979.) proces ugrađivanja punka u tkivo rock’n’rolla, u njegovu povijest, u “rock’n’roll hall of fame” (daleko prije služebnog stupanja u njega), bio je završen do kraja. Danas to možda zvuči kao fraza ili obična stilska figura, ali treba znati da je punk u vrijeme njegovoga bujanja malo tko iz srednje struje smatrao rock glazbom (pa i glazbom uopće). Prije toga morali su se malo posuti pepelom po glavi. “London Calling” pokazao je da punk nije baš toliko destruktivan prema prošlosti kao što se moglo činiti iz početnih izjava njegovih prvaka. Album pršti od energije rocka pedesetih („Brand New Cadillac“), soula („Train In Vain“), jazza (Jimmy Jazz)… Reggae ne treba ni spominjati jer im je on ionako od početka bio koalcijski partner u stvaranju fronte. Zahvaljujući The Clash razvrgnut je još jedan mit – onaj da punkeri nisu znali svirati. Ne vjerujete li u to pitajte Vlatka Stefanovskog koji se na vrhuncima Leba i soli u jednom intervjuu početkom osamdesetih žalio, ako se dobro sjećam, Darku Glavanu da se oko skidanja gitara Micka Jonesa trebao itekako pomučiti.
Za lanjskog boravka u Zagrebu, Mick Jones objasnio je za Večernjak kako je nastala pjesma „London Calling“. Vrijedno se u ovom feljtonu podsjetiti toga jer je, unatočikonografskim himnama Pistolsa, upravo „London Calling“ vjerojatno najeksponiranija i od najširih masa najprihvaćenija punk rock pjesma svih vremena. Što reći više od toga da je i Bruce Springesteen zna povremeno izvoditi na svojim koncertima.

– U novinama je objavljena mapa Londona s područjima koja će biti poplavljena ako se Temza izlije iz svoga korita i sruši postavljene brane. Pjesma govori o tome da će mjesta na kojem mi živimo biti potopljena. Joe (Strummer) napisao je tekst i moram njemu pripisati taj gitarski rif, a ja sam pjesmi dao mala gitarska zavijanja.

Nastavak na slijedećoj stranici >

Ček dis aut