Partibrejkers – Proslava 30. godišnjice u Tvornici

Oglas

8.12.2012. Subota
Veliki Pogon, 21h
Ulaznice: 70kn / na dan koncerta 90kn

Legendarni Partibrejkers, jedan od najbitnijih sastava regije, povodom 30 godina svog postojanja zatresti će u subotu 8.12.2012. Veliki pogon Tvornicu kulture.

“Dolazimo u Zagreb proslaviti  naš praznik. Nadam se da će s nama biti i stara i nova publika i da će se dobro proveseliti s nama. Kao i uvijek, dati ćemo sve od sebe“, poručuje frontmen Zoran Kostić-Cane.
Zagrebačku publiku očekuje dvosatna paljba Partibrejkers klasika kao što su “1000 godina”, “Kreni prema meni”, “Put”, “Hoću da znam”, “Hipnotisana gomila”…

Cane i gitarista Anton još poručuju:
“Nikad ne može ništa isto izgledati, nijedan dan ne sliči na onaj predhodni, nijedan naš koncert nije isti… Nadamo se da ćemo ovaj put biti još bolji nego na prijašnjim koncertima, a govori se da nikad nismo razočarali”.

Bend su osnovali u Beogradu 1982. godine Cane, bubnjar Goran Bulatović-Manzanera i gitaristi Nebojša Antonijević-Anton i Ljubiša Kostandinović. Nazvali su  se Partibrejkers, kako su sami sebe
doživljavali.

Prvi nastup imali su 4. 10. 1982. u beogradskom “Dadovu” kao predgrupa sastavu The Fifties, a svoj jedinstven spoj punka, garažnog roka i bluesa sa dvije gitare, bubnjem i glasom bez bas gitare, prvi put su predstavili pjesmom “Radio utopija” na kompilaciji “Ventilator 202” (1983).
Singl “1000 godina/Večeras” (1984) najavio je kultni album “Partibrejkers”, jedan od najboljih debija jugoslavenskog rokenrola, koji se pojavljuje u produkciji Dušana Kojića-Koje (Disciplina kičme) i benda, a donosi pored stvari sa singla niz Partibrejkers klasika kao “Ulični hodač”, “Ona živi na brdu”, “Gubitnik”, “Ako si…”

“Volim tu vrstu muzike – ritam i blues, punk rock  i sve to. Osjećam se ugodno  što mogu  time pokazati svoju osobenost i različitost. Sve ovo radim iz mogućnosti da pričam kažem što mislim o ovom svijetu i ljudima sa kojima živim, da prikažem svoje emocije, da utješim nekog tko se osjeća jako usamljeno ili ima frku što se razlikuje od krda”, kaže danas Cane.
Ubrzo poslije izlaska prvog albuma bend nakratko prestaje sa radom, da bi se okupio krajem 1986. u novoj postavi. Ključni autorski dvojac Cane i Anton, basista Dime Todorov-Mune i bubnjar Vlada Funtek objavljuju
“Partibrejkers II” (1988) na kojiem se nalaze “Prsten”, “Put”, “Mesečeva kći” i drugi hitovi.

Sa Igorem Borojevićem za bubnjevima slijedi “Partibrejkers III” (1989), koji dovodi bend iz undergranda na prag velike popularnosti u Jugoslaviji zahvaljujući hitovima “Kreni prema meni”, “Zemljotres”, “Ono što pokušavam sad”, “Hipnotisana gomila”…

Koncertni album “Zabava još traje” (1992) je samo kazetno izdanje, na kome su i dvije studijske stvari “Svako ima pravo na mir” i “Veliki svet” gdje bubnjeve svira Borko Petrović. U prvoj polovici devedesetih, vremenu
ratova i sankcija, Cane i Anton nalaze snage da uz pomoć brojnih gostujućih muzičara objave još jedan sjajan album “Kiselo i slatko” (1994) na kome su “Hoću da znam”, “Molitva”, “Ja sam doktor”…

Cane i Anton okupljaju novu postavu Brejkersa u kojoj su basista Gojko Sevar, bubnjar Darko Kurjak i gitarista Srđan Graovac i snimaju najprije stvari “Ludo i brzo” i “Rođen loš” za kompilaciju “Najbolje od najgoreg” (1996), a zatim i album “Ledeno doba” sa koga se izdvajaju naslovna pjesma, “Sit gladan” i “Ne možeš mi ništa”.

“Svaka postava koja je svirala je uvijek davala maksimum. Morala je da da, bila je prinuđena da da, jer svaka svirka ti je k’o borba za život. Nitko nema pravo na grešku. Naravno, dogode se  one ljudske, ali moraš pobijediti  umor od putovanja, malodušnost, neku lošu atmosferu… Kad izlaziš na binu, kao da izlaziš na reanimaciju vlastitog života”, objašnjava Cane.
Ponovo kao četvorka sa novim basistom Mišom Karajankovićem Partibrejkers snimaju “Da li sam to ja” i “Krug” za novu CD kompilaciju “San i java” (1999), dok album “Gramzivost i pohlepu” (2002) na kojima su  “Žurim” i “Noćas u gradu” radi uz Kurjaka i bubnjar Miloš Velimir-Buca. Za sada posljednji studijski album “Sloboda ili ništa” objavljuju za PGP RTS 2007. godine. Sa albuma se ističu naslovna pjesma i “Dugo nema te”, a u postavi su basista Vladislav Rac i bubnjar Dejan Utvar.

Sa dva koncerta iz 3. mjeseca 2009. u Domu omladine – Beograd pojavljuje se dogoočekivani živi album benda “Krš i lom” (2010), koji pokazuje da su Cane i Anton, uz novog basistu Zlatka Veljovića-Lakija i povratnika za
bubnjeve Kurjaka, još uvijek jedan od uživo najmoćnijih bendova regije.
“Bilo je teško i zanimljivo. Raslo se i zaljubljivalo, i rađala su se djeca. Putovalo se i družilo, našli smo Boga,  jedna sveukupnost. Muzika je najljepša stvar na svijetu koja te prikazuje u boljem svijetlu nego što jesi… Koliki je trud uložen u sve to, koliko se i dan danas ulaže truda, kako je to u stvari jedna uzaludna misija!

Što više razmišljam o tome, sve mi je lošije, a u stvari najvažnija je muzika i pjesme koje su ostale koje znače ljudima”, kaže Cane.

Ček dis aut