Luka Belani – Indie rock/blues u Malom pogonu

Oglas

belani-tvornica

piše: Petar Hrstić
foto: Darko Krpo
10.2. 2011., Tvornica, Zagreb

Mali pogon Tvornice postao je idealno mjesto za koncerte koji prikazuju vrh naše alternativne scene, kao i autora/bendova koji nisu toliko poznati široj publici. Belani bi kao autor i muzičar to definitivno trebao postati, ako već nije svojim nastupima na In Musicu i po rock festivalima diljem Hrvatske.

Sa svoja dva albuma (B-side of my mind i Changin’ chapters) ostvario je prvi „tvornički“ samostalni koncert, položen s odličnom ocjenom. U polupraznom prostoru (zbog hladnog vremena, valjda) čuli smo indie zvuk povezan s bluesom i rockom. Belanijeve pjesme (rifferska „Drifter“, melankolične „Roundabout“, „Love insomnia“, i vrhunskom „Guarded by angels“, initmnom „Smile“ itd.) atmosferom vuku za rep tri vraga popularne glazbe, Boba Dylana, starog dobrog Casha i ranog Toma Waitsa, te ih bacaju u kašu nezavisnog američkog zvuka 80-ih i 90-ih (padaju mi na pamet Replacementsi).

belani-tvornica2Sav taj spoj Belani kombinira po blues pravilima, tako da on i bend, osim što izvrsno funkcioniraju na sceni za intimnije koncerte, mogu poslužiti kao soundtrack za film ceste prostranstvima Amerike (lako je zamisliti da npr. glavni protagonist filma prolazeći kroz Wyoming na kazetofonu svog zahrđalog crvenog pick-upa pusti neku Belanijevu pjesmu kao hommage davnoj ljubavi). Uz kvalitetu blues/rock svirke, dobili smo i izvrsnu Dylanovu „Don’t think twice, it’s alright“ (gdje je Luka unio i nešto svoje, osim puke obrade), te za kraj koncerta, malo žestine u „Wolf like me“ od grupe TV on the Radio koja je zvučala žešće od originala (pošto nisam baš fan tog benda, usudim se reći i bolje).

Koncert u Malom pogonu dokazao je da i u maloj nam zemlji još uvijek postoje dobri kantautori, pa čak i na engleskom jeziku. Indie blues je pokucao na vrata Tvornice, feel free to listen

Ček dis aut