Ton i plug-ovi

Oglas

piše: Mladen Malek

Pojasnimo malo neke osnovne detalje o tonu.

Dakle, postoje harmonici (zovu se još i alikvoti). To bi bile frekvencije(titraj u sekundi-označava se Hz-ima) koje su množitelji cijelog broja(integer) osnovne frekvencije. Što, nije vam jasno? Niste bili na tom satu iz fizike? Markirali možda? No dobro, šta je, tu je…kad god trznete žicu na gitari ili stisnete tipku na klaviru itd., vi dakle proizvodite osnovnu frekvenciju, obogaćenu dodatnim frekvencijama koje su se pojavile kao, pogađate, množitelji cijelog broja osnovne frekvencije.

Na primjer, 100Hz (osnovna frekv.) će pobuditi 200, 400, 800, 1600 (integeri) itd.

Shvatili?  Dobro, ali ponekad osim osnovne frekvencije imamo i odmak od čistog integera. Svaki se ton obrađen plug-om, sastoji i od dodataka na osnovni ton koji može biti pomaknut od cijelog broja.

Eto, upravo je to problem kod plug-ova koje koristimo u našima programima za snimanje i obradu zvuka.

Dakle, kad u plug-u imamo čiste integere, zvuk je zbog zaokruživanja u matematici sa fiksnim zarezom (niste valjda i to markirali sa fizike?)neprecizno proračunat, dolazi do malih pomaka u preciznosti (2,49 se zaokružuje na 2,5)…Da pojasnimo i to na konkretnom primjeru…

Recimo da ste pritisnuli tipku D na klaviru – glasno i konkretno, ali uz nju i neke najbliže okolne tipke, no znatno slabije, rekli bi jedva čujno. U tom ste slučaju na osnovni ton (i njegove pripadajuće harmonike-integere), dodali i nekoliko enharmonijskih frekvencija.Ton D u tom slučaju čujete glasnije, ali je na određeni način taj ton izgubio definiciju, čistoću i nekako je zamagljen. Dakle, kad dodamo enharmonijski sadržaj na neki signal, mi u stvari dodajemo note koje ne zvuče ispravno, ali naravno sa vrlo slabom jačinom (gain-om) u usporedbi sa glavnim signalom. Najčešće ih ne čujemo direktno jer nemaju dovoljni gain, ali onaj glavni signal gubi definiciju, iako u stvari neznamo zašto. Problem je interne naravi i ukomponiran je u arhitekturu plug-ina!

Kad je gain tog nepoželjnog djela ispod -80 dB, najčešće ga slušno ne percipiramo, ali kad se snaga enharmonijskog djela signala popne prema – 60 dB-a, postaje slušno prisutan, pogotovo ako je sadržan u velikom broju kanala, koje smo naravno procesirali sa većom količinom plug-ova! Snimak postaje nedefiniran, zamagljen, počinju problemi sa separacijom i definicijom kanala itd.

U analognom svijetu, tih problema praktički nema. Enharmonijskog sadržaja u analognom hardware-u gotovo da nema, samo harmonijski! Dodavanje enharmonijskog sadržaja u signal rezultira značajnom redukcijom kvalitete na kanalu. Kod velikog mix-a sa puno kanala i insertiranih plug-ova, to rezultira nedefiniranim signalom na masteru, koji sadrži nešto što nije harmonijski “poklopljeno” sa sadržajem.

Eto to je ALIASING.

To je distorzija (izobličenje) signala, dodana uslijed lošeg procesiranja u plug-u. Nekvalitetno i neispravno procesiranje, koje nema nikave veze sa “analognom vibrom” i tzv.”toplinom”!

Postoji cijeli niz plug-ova koji izgledaju fenomenalno, ali ispod “haube” krije se smutljivac i mutikaša koji će napraviti više štete nego koristi.

U prilogu pogledajte sliku SSL-ove (Waves) reakcije na test ton od 1 kHz, iz kojeg iščitavamo:osnovni ton (največa amplituda, do njega nakoliko manjih integera, ali i prilična količina sitnih reakcija koje nemaju veze sa osnovnim tonom.

Marketing im je super, ali analiza otkriva pravo stanje stvari!

Naravno ima ih i izuzetno kvalitetnih.Pogledajte PSP-ov kompresor (slika2)!Samo integeri, nema sitnog Aliasing smeća!

I za kraj-mali savjet: kad radite na mix-u, sa ekrana maknite sliku programa u kojem radite (Cubase, Logic, Nuendo itd…) i poslušajte kako zvuči snimka, bez vizualnog kontakta sa audiomaterijalom.

Mogli bi se iznenaditi!

Oglas