Recenzija: GUMP – 2013.

Oglas

clip_image002

Gump – 2013.

1. Požuda
2. Na obzoru
3. Snađi se sam
4. Ljetna
5. Par godina za nas
6. Riječi istine
7. Trebam vremena
8. Sunce
9. Dio neba
10. Gdje smo?

Datum izdanja: 8.6.2013.
Izdavač: Dallas Records
Žanr: alternative rock
Moja ocjena: 8/10

Alternativni rock i hrvatska scena…idu li te dvije sintagme uopće zajedno? Na žalost, na našoj sceni ima premalo bendova tog žanra i iz tog razloga, ako ne iz nekog drugog, treba dati priliku mladom zaprešićkom bendu pod nazivom „Gump“ i poslušati njihov prvi studijski album koji obiluje raznim pjesmama. Tu i tamo odudaraju od maloprije spomenutog žanra što je dobro jer se ne ograničavaju samo jednim, a ipak imaju svojevrsnu podlogu te okvire pod koje ih možemo smjestiti. Također ono čime se razlikuju od drugih eventualno sličnih bendova je ženski vokal koji u zadnje vrijeme ne čujemo tako često slušajući mlade rock bendove.

Njihovu postavu čine vokalistica Ivana Pavlović koja je zaslužna za tekstove i flautu, Luka Prša na gitari, Ivan Mađerić na bubnjevima koji je istovremeno prateći vokal te Josip Antolić na bas gitari. Ova četvorka je na svom prvom albumu ugostila par glazbenika uz koje su pjesme zvučale još bogatije zbog prisutnosti još nekih instrumenata. Primjerice, u pjesmama „Ljetna“ i „Riječi istine“ možemo čuti protezanje klavirskih dionica za koje je zadužen Josip Tocilj Joško, u obradi Mladenovićeve pjesme „Par godina za nas“ violinist je Rista Ibrić, a u „Trebam vremena“ im je gostovao Vladimir „Vlada“ Divljan na gitari.

Na jedinoj obradi na ovom albumu pjesma „Par godina za nas“ zvuči kao vjerna kopija EKV-a, samo što se radi o ženskom glasu. Ono što doprinosi veoma sličnom zvuku je prodoran, niži i hrapaviji glas te zbog toga dovoljno snažan za bilo koju pjesmu ovakvog stila. Naravno, glazbena se podloga ne treba ni spominjati jer je sve vrlo dobro ujednačeno i uvježbano, a i back vokal se lijepo čuje i uklapa u cijelu priču. Zamjerka je što se ne čuje njihova autentičnost i neka komponenta koja bi ih izdvajala od ostalih obrada te iste pjesme. Što se tiče samog Ivaninog glasa, u nekim me trenucima podsjeća na glas Jadranke Bastajić (iz grupe Jinx), a u prvoj pjesmi „Požuda“ kada se radi o grunge zvuku lagano „baca“ na Žanamari iz J’Animalsa. Ovakav tamniji ženski glas savršeno odgovara žanru koji ovaj bend njeguje i to im je zasigurno jedna od velikih prednosti.

U toj se prvoj pjesmi („Požuda) čini da nešto nedostaje između samog početka za koji mi zvuči kao da je najavljivao drugačiji nastavak i prvog otpjevanog tona, no to se može i zanemariti kada se čuje uživljenost i varijacije visine glasa. Pjesmu „Na obzoru“ krasi odličan solo te se posebno čuje jačina glasa koju prate dionice na gitari i basu te ih sve zajedno zaokružuje konstantna ritmika bubnjeva. Vrlo efektna pjesma koja posjeduje odgovarajuću energiju. Sljedeća je akustična „Snađi se sam“ gdje je, naravno, naglasak na vokalu i tekstu koji je istinit u svakom pogledu našeg života. Budući da zaboravljamo da je uistinu tako, iz tog je razloga i zanimljivija od ostalih. „Ljetna“ je odgovarajuće (ljubavne) tematike za ljeto, ali nije dovoljno poletna i brza da bi bila ljetni hit. Ovdje se također mogu čuti visine u koje Ivana ide sa svojim glasom te tako dojam podiže za stepenicu više, a i riffovi gitare su odlično pjesmu priveli kraju.

clip_image004

Nadalje, za „Riječi istine“ izašao je spot već sredinom svibnja (http://www.youtube.com/watch?v=a2Muf_OEDwU) te lako mogu reći kako je s razlogom ova pjesma najavni singl albuma. Meni je osobno najbolja što zbog zvuka klavira koji daje drugačiji ugođaj, što zbog teksta koji ne pripada već izlizanoj ljubavnoj tematici, već govori o istinitim situacijama (sukobima) koje se neprestano događaju ili u nama samima ili s drugima oko nas. Svi su glazbeni instrumenti lijepo ukomponirani, a glas se odlično nadovezuje na njih. Nakon nje dolazi žanrovski posve drugačija pjesma, a to je „Trebam vremena“. Taj techno ritam postignut je najviše bubnjevima, ali i cjelokupno ubrzanim ritmom koji je u centru pjesme, a riječi i glas se samo nadovezuju i stapaju u jednu cjelinu.

Glazbena podloga u pjesmi „Sunce“ je najbolja, postojanost ritma te sinestezija s glasom zvuči jako dobro, a posebno mi se sviđa stoner prizvuk na početku zadnje trećine pjesme uz glas koji zvuči kao prolaznost kroz jeku. Predzadnja „Dio neba“ posjeduje zanimljiv dio koji zvuči kao recitiranje, a od minute 2:52 kreće super hard rock zvuk u kojem se tu i tamo uključuje glas. Pjesma s kojom završavaju album je „Gdje smo?“ u kojoj je zasigurno najzanimljiviji stih koji privlači pozornost i tjera na razmišljanje: „naša je Zemlja kao vakuum“. Izričito u ovom stihu možemo primijetiti metaforičnost koje im ne manjka ni u ostalim pjesmama. Ovdje mi se posebno svidio drugi dio pjesme u kojem je zastupljena i flauta koja zaista zvuči predivno te im daje neku novu mističnu dimenziju. Prema naslovu i priči koju nosi, ova je pjesma promišljeno odabrana i stavljena na kraj te na taj način odlično zaokružuje cijeli album, ali i daje pitanje na koje bismo mi sami trebali odgovoriti.

Ovaj je bend zasigurno unio dašak nečeg novog i autentičnog što nije lako postići. Krasi ih metaforičnost i originalnost u tekstovima, odlična uvježbanost, jako dobro osmišljeni aranžmani te ženski vokal za koji sam već prije spomenula da ne možemo čuti tako često, a pogotovo ne u ovakvom izdanju. Po tome su posebni i drugačiji od drugih, ali i sami po sebi imaju energiju koja se ne može tako lako zaboraviti. Dajte im šansu i poslušajte ovaj album jer će vas sigurno barem jedna pjesma osvojiti na prvu!

Oglas