S.A.R.S. – Kuća časti

Oglas

kuca-castiPopis pjesama:

1. Kiša je padala
2. Mitohondrije
3. Zimski san
4. Mir u svetu
5. Ti, ti, ti
6. Lud
7. Ahilova peta
8. Bojana
9. Lutka
10. Malo mi je falilo
11. Praštaj

Datum izdanja: 23.3.2013.
Izdavač: DIY
Žanr: alternative rock, reggae, ska, hip-hop
Moja ocjena: 9/10

Beogradski bend „Sveže Amputirana Ruka Satrijanija“ iliti S.A.R.S. koji postoji od godine 2006. izdao je novi album pod nazivom „Kuća časti“. Kako i ime albuma kaže, otiđite na njihovu službenu stranicu (http://sarsbend.com/) i počastite se!

Postavu benda čine vokal Žarko Kovačević (Žare), gitarist Aleksandar Luković (Lukac), basist Nenad Đorđević (Đole), bubnjar Tihomir Hinić (Tihi), klavijaturist i harmonikaš Boris Tašev (Bora), saksofonist i trombonist Petar Milanović (Pera) te prateći vokal Sanja Lalić.

Nakon albuma „S.A.R.S.“ iz 2009. i „Perspektive“ iz 2011., u ovu godinu ulaze s malo drugačijim aranžmanom te bih na temelju toga rekla kako je njihova glavna karakteristika maštovitost iz koje proizlazi originalnost za stvaranjem glazbe autentičnog zvuka i zanimljivih tekstova. Ovaj album još jednom dokazuje kako im na pameti nije samo jedan žanr. Štoviše, kombiniraju sve i svašta i stvaraju sve bolje pjesme…

Prva pjesma na albumu, „Kiša je padala“, zbog zastupljenosti činela uistinu zvuči kao da se radnja pjesme odvija u kišnom gradu. Kao što već sigurno znate, njima nije strana humoristična rima koja se ovdje očituje u stihovima: „Kiša je padala i padat će sutra, evo malo leba, dajte malo putra“. Ne mogu znati što su oni točno time mislili te će svatko shvatiti drugačije, ali po meni bi to značilo kako trebamo uživati dok možemo, a u ovom trenutku to znači – poslušajte što vam oni imaju za reći!

Nazalna komponenta u glasu posebno je naglašena u metaforičnoj pjesmi zanimljivog naziva – „Mitohondrije“ koja na taj način stavlja fokus na sam vokal, pokraj svih instrumenata, a solo je na sredini pjesme odlično ukomponiran. Stih „Moj Beograde, prihvati me“ shvatila sam kao njihovu poruku što se tiče glazbe koju stvaraju.

„Zimski san“ počinje riffovima na gitari kao neka starija rock stvar koju prati ritmika bubnjeva, a nakon toga kreće odličan tekst: „Sada imam savršen plan, ništa me ne zanima, ne izlazim više van jer ja sanjam zimski san, pun je mesec, koji je dan, meni nije bitno, kao međed sanjam zimski san“. Meni osobno najbolja pjesma na albumu, što zbog rock prizvuka na početku, što zbog odličnog teksta.

Nadalje, pjesmi „Mir u svetu“ zvuk harmonike daje sasvim drugačiji štih, u usporedbi s ostalima na albumu, a snimljena je u suradnji s Dialup Lama-om za koji možete pogledati i spot. „Bojana“ je pak odrađena u suradnji s crnogorskim hip hop sastavom „Who see“. Na početku je lijepo izražena gitara s odsviranom melodijom prije nego što čujemo glas, a u drugoj polovici pjesme može se čuti hip hop kojeg prate bas, bubnjevi, klavijature i saksofon. Jako su dobro aranžirali tu pjesmu i u njoj se posebno vidi kako se ne boje prelaziti granice žanrova. Za tu pjesmu također postoji spot.

Na već takozvanom (zaraznom) hitu „Ti, ti, ti“ pojavljuje se Shamso69 (pjevač zagrebačke grupe „Brkovi“), a sama je pjesma ljubavne tematike koja se prožima kroz stih: „bez tebe je prazan svaki dan“. Kada je poslušate, shvatit ćete zašto sam na početku upotrijebila riječ „zarazan“. Pjesma „Lud“ počinje i završava fućkanjem te se u njoj jako lijepo čuje back vokal kojeg se, na žalost, ne čuje previše u drugim pjesmama. Na početku me čak malo podsjetila na grupu Haustor. Slijedi „Ahilova peta“, veoma zanimljiva stvar koja lako ulazi u uho, a posebnu čar joj daje saksofon na početku.

No pjesma koja je najbogatija instrumentima je zasigurno „Lutka“, koju krasi predivan lagani početak za koji je zadužen gudački kvartet koji čine Igor Hadžić i Aleksandar Vrbić na violini, Jelena Mitrović na violi te Nina Uzelac na violončelu. Nakon tog „klasičnog“ uvoda, slijedi saksofon koji još bolje oslikava cijelu ljubavnu atmosferu pjesme. Prednost ove pjesme je i back vokal koji više dolazi do izražaja te se odlično očituje u višeglasju. Boje glasova se jako dobro slažu te se ističu melodičnost u Sanjinom glasu te malo hrapavosti kod Žarka.

Zadnje dvije pjesme, „Malo mi je falilo“ koja na početku zvuči poput funka te obiluje bržim i veselim ritmom te završava hip hop-erskim glasom Alejuandra Buendije te „Praštaj“ koja zbog zvuka gitare te melodičnosti u vokalu zvuči pomalo psihodelično, odlično zatvaraju cjelinu ovog nadasve zanimljivog albuma. Pokraj toliko raznolikih pjesama, sigurna sam da će se za svakog naći nešto, ali i da će neki više puta preslušati ovaj album. Bilo kako bilo, uživajte!

Ček dis aut