BURAZI U BENDOVIMA: Jambrošići i House Of Pablo

andro luka jambrosic house of pablo

Kada jedna ritam sekcija čini tri od šest bendova, a k tome je riječ o dvojici braće, zaključak je jedan, Andro i Luka Jambrošić srce su House Of Pablo kolektiva. Straight Outta Fridge, Malady Lane i Muscle Tribe Of Danger And Excellance pokreću se na pogon braće Jambrošić. Saznajte kako je sve krenulo, kako im je svirati zajedno u više bendova te kako teku pripreme za nadolazeći House Of Pablo festival u Tvornici.

 

Kako teku pripreme za HOP festival u Tvornici?

Andro: Sve smo podredili tom događaju. Dosta stvari vezano za organizaciju radimo sami pa se trudimo da sve ispadne što bolje. Svi želimo dati sve od sebe.

Luka: Bit će od svakog benda ponešto. Mislim da će se svidjeti ljudima.

Vi se još dvostruko, trostruko pripremate s obzirom na to da svirate u više bendova.

Luka: Ja trostruko, a buraz četverostruko.

Andro: Ja sam sad momentalno i u She Loves Pablo. Istopit će mi se pet kila u dva dana.

Hoće li to vama biti najveći koncerti?

Andro: Nadamo se da hoće.

Luka: Nadamo se da će biti najposjećeniji, iako je do sada bilo većih svirki.

Andro koliko si godina stariji i koja su tvoja prva sjećanja na Luku?

Andro: Sedam godina sam stariji. Ono čega se sjećam je da se prvih par godina uopće nismo slagali, baš nikako, upravo zbog te razlike. Bili smo kao pas i mačka i dosta smo se svađali sve dok nismo skontali da smo obojica tu i rekli ajmo se radije sprijateljiti nego svađati. Već je on tad bio ušao u pubertet i tako je krenula cijela spika, druženje, koncerti…

Imate neke smiješne anegdote zajedno?

Andro: Imali smo jedan klasični YouTube fail moment. Bili smo sa starcima u Salzburgu na ljetovanju i bili smo u nekim apartmanima. U prizemlju je bila rekreacijska soba s ping pong stolom, trakom za trčanje itd. Ja sam skakao po toj traci i došao je brat, mrtav hladan povećao brzinu i ja sam se skljoko dolje na sve strane. Evo te scene se mogu sjetiti, al bilo je to sve davno, baš si me uhvatio.

Je li Luka bio onaj naporni mlađi brat koji te stalno slijedio?

Andro: Ne, ma kakvi, daleko od toga. On je imao svoju spiku i ekipu, kao što ima i danas. Najviše smo se povezali i počeli družiti preko muzike. Kad smo imali te neke prve jammove i prve probe, stvari su bile normalne i prirodne pošto smo dva brata. Tu smo se brzo povezali, ali nije bilo onog klasičnog mlađeg dosadnog brata koji prati mene i ekipu.

A danas?

Andro: Danas sviramo zajedno u sedamnaest bendova i sve se izmiješalo.

Luka, je l’ ti Andro bio uzor kao klincu?

Luka: Ajmo reći da da, u nekim pogledima. Iako ja nisam u životu baš gledao neke ljude kao uzore. Obojici nam je sve podređeno muzici pa u tom nekom smislu se može reći uzor.

Slično izgledate, plugovi, kape itd. Tko koga kopira?

Luka: Kape sam ja počeo nositi još u srednjoj, a plugove sam prvi put vidio kod buraza. Kasnije sam to vidio na MTV-u, Incubus, Blink i to. Bilo mi je to zakon, ono, rupa u uhu. Danas mi se malo to gadi kada vidim koliko ih ljudi nosi, ali što ću sad, kad su već tu bolje to nego rupa u uhu.

Otkud interes za glazbu?

Andro: Interes za glazbom je prirodno došao. Naš pokojni tata se u vrijeme novog vala bavio organizacijom i promocijom koncerata te je bio strastveni sakupljač ploča. Radio je koncerte u SC-u, KSET-u, bivšem Samoborskom omladinskom klubu itd. To je trajalo sve dok se ja nisam rodio jer je mama išla svugdje s njim. To je bio više gušt nego novac, a kada je došlo dijete nije se više moglo tako živjeti. Dok sam bio mali uvijek se slušala muzika. Prve bendove koje sam slušao, zbog kojih sam i danas u glazbi, mi je dao tata, a to su Deep Purple, Led Zeppelin, Black Sabbath, ZZ Top, Queen itd. Možemo reći da se glazba uvijek slušala kući, a i postojala je kultura odlazaka na koncerte.

Bili smo na svim mogućim koncertima, Joe Cocker, Santana, Stonesi, Metallica u Ljubljani, Blondie, Jimmi Page, Robert Plant, sve smo vidjeli. Tata je volio muziku i skužio da mi volimo muziku i bio mu je gušt ići s nama.

Luka: Ja sam isto bio pod tim utjecajem, sve sam slušao. I na koncerte sam išao. Bio sam na Kelly Familyju kad su još bili THE Kelley Family. Najveći doživljaj mi je bio s deset godina kad sam bio na ZZ Topu.

andro luka jambrosic house of pablo

Andro, otkud interes za bubnjeve?

Andro: Tata je bio hobi bubnjar i oduvijek ih je obožavao. U početku sam htio svirati gitaru ili bas, a kada je malo ozbiljnije krenulo s tim bendovima i probama onda mi je tata rekao da probam svirati bubanj. Bio je stvarno velika potpora. Da nije bilo njegove i mamine potpore ne bih se bavio s tim.

Kako si ti Luka došao do basa?

Luka: Bas sam krenuo svirati prvenstveno zbog funk muzike. Kada sam vidio Pepperse, Primuse i Rancid, rekao sam da je to najbolji instrument. Pomislio sam da neću nikada tako svirati, ali bar ću probati.

Kad ste počeli svirati skupa? Kad je Luka postao dovoljno dobar?

Luka: Počeli smo negdje 2010.

Andro: Cijela spika je krenula tako da je Luka, kad je počeo svirati bas, svirao je s frendom s kvarta, Hrcom iz današnjeg Malady Lanea i Straight Outta Fridgea. Svirali su neke covere, a ja sam znao doći na probu i svirati s njima. Tako smo se znali naći buraz, Hrc i ja. Jammali smo i onda je nastao Muscle Tribe…koji nema veze s Hrcom, ali hoću reći, tako su nastali svi bendovi, kroz jammove.

Relativno kratko to traje.

Andro: Da, ali kužimo se bez da se gledamo. Ja znam što će on napraviti, on zna što ću ja. Ima taj jedan bratski moment koji se osjeti dok sviramo.

Dakle, postoji taj neki poseban osjećaj kada skupa svirate.

Andri: Postoji. Dovoljno je da mi jednom ponovi i ja znam gdje je i ista stvar je njemu. Pogotovo kad je naki pravi jam. S nekim drugim basistima s kojima duže sviram nisam prešao tu granicu, a možda i neću nikada. Upravo bih tome pripisao taj bratski moment.

Je’l vam drago što svirate skupa, brat s bratom?

Andro: Znam dosta braće koji se ne trpe pa mi je zato pogotovo drago što sviramo skupa i što se družimo. Bend je ipak dodatno provođenje vremena skupa.

Luka: Je, drago mi je. Sviranje s bratom, ako se slažete i ako koliko toliko znate svirati je jedno jako lijepo iskustvo. Jedini minus je to što ako je on bolestan, ja nemam s kojim bubnjarem svirati koncert ili jammati. Ako jedan od nas ne može, tri benda ne mogu svirati.

Jedan udarac, tri muhe.

Luka: Čak i četiri, a kod buraza pet.

To je već ozbiljno.

Luka: To je već pretjerivanje na svim frontama.

Mislite li da se braća po defaultu bolje razumiju dok sviraju?

Luka: Ne nužno. Ovisi kakvi su. Neka braća se ne podnose pa se ne mogu slagati ni na jednoj razini. Ako se braća slažu onda se mogu bolje razumijeti jer provode više vremena skupa.

Andro: Ne nužno.

U kojim sve bendovima svirate skupa?

Andro: Muscle Tribe Of Danger And Excellence, Malady Lane, Straight Out ta Fridge i novi bend DeLorean…

Tko kome kad uskače u još neki bend?

Luka: Samo ja u Deafness By Noise.

Andro, koliko si ti dugo već u bendu Deafness By Noise i kako je tebi bilo Luka to što ti buraz svira za etabliraniji bend?

Andro: Ja sam od 2007. u bendu. Zvao me Krmpa (vokal) i rekao da uskočim za turneju koja je već bila dogovorena. I tako sam malo malo uskakao sve dok bivši bubnjar nije izašao iz benda.

Luka: Ja ulijećem od 2011. u bend. Nije me to nešto impresioniralo, al mi je bilo drago. Nisam neki fan hardcore muzike jer mi je to malo generično, ali oni su mi u tom điru muzike dobri. Drago mi je, ako ništa drugo, svirati drugačiju muziku, dobra je to vježba za prste.

Zovu li vas u paketu pri osnivanju novih bendova?

Andro: Tako se desilo. Mi smo ritam sekcija i tražimo gitarista ili pjevača. Tako smo uletili u Malady Lane jer su oni bili dva gitarista i pjevač. Nakon njihovog prvog akustičnog koncerta u Booksi sjeli smo na cugu, rekli im da tu ima potencijala za ful bend te pitali kako im se čini ta ideja. Tako smo probali i krenulo je. Slično je bilo i s Staight Out Fridgeom. Hrc, buraz i ja smo još prije znali jammat zajedno i nakon nekog vremena smo zaključili da bismo mogli krenuti nešto ozbiljnije, pronaći pjevača i krenuti u nekom funk smjeru. Nakon toga je došao Luka iz Reflex Kida pa smo to pomiješali s rapom.

Luka: Znali su mene i brata zvati zasebno u bendove, ali sada stvarno nemamo vremena za išta novo.

Bavite li se obojica samo glazbom?

Andro: Trenutno smo uspješno nezaposleni. Samo se bavimo muzikom, ne znam da li da kažem na sreću ili na žalost.

Luka: Tražim posao i sviram.

Kako vaša mama gleda to zajedničko sviranje?

Andro: Drago joj je što se držimo skupa, ponosna je i podupire nas u tome. Sluša sve bendove, ali najviše voli Muscle Tribe.

Hoće mama doći u Tvornicu? Morate ju staviti na popis.

Luka: Ne znamo hoće li doći… ma neka kupi kartu, mora podržati scenu. Mora i majicu kupiti…za mene. Do sada je bila samo na Gričevanju, di će ona ić u KSET-ove i Vintage po noći u gomilu ljudi.

Ček dis aut