GOSPODA ZA MIKSETOM – Jura Ferina i Pavle Miholjević

Ferina/Miholjević

Novi intervju u seriji Gospoda za miksetom donosi dobro poznati zagrebački producentski dvojac Ferina/Miholjević. Javnosti su najpoznatiji kao osnivači i članovi benda Svadbas, ali popis stvari kojima se bave unutar glazbe je poprilično dugačak. Osim što produciraju albume grupa poput Hladnog Piva, Vatre, Pips,Chips&Videoclips, skladaju i filmsku i kazališnu glazbu te općenito koriste svoj studio kao alat za kreativno izražavanje.

Tko se prvi počeo zanimati za produkciju?

Jura: Interes za produkciju je proizašao iz interesa za muziku. Ja sebe i ne vidim kao producenta već kao muzičara; produkcija je samo nešto što ponekad radim i to je super, ali se nikad ne bih mogao ograničiti samo na nju.

Pavle: Mislim da je taj interes nastajao prirodno kod obojice kada smo počeli raditi malo ozbiljnije. Čim napišeš pjesmu ili smisliš komad muzike pa počneš slagati linije jednu na drugu i razmišljati o izboru zvukova počinješ se baviti produkcijom na neki način, bio toga svjestan ili ne. Meni je osobno taj interes došao sa strane muzičara, kao neminovni dio procesa. Kasnije to osvijestiš kao svoj širi interes i malo po malo počneš raditi i za druge iako si za sebe i svoju muziku to bio od početka.

Za što ste se “zakačili” u snimanju?

Jura: Pavle se u nekom trenu jako zainteresirao za tehnike snimanja, tako da ja nisam morao. To mi je super došlo   jer nisam imao osobit interes za to.

Pavle: Snimanje je jedan od načina da dođeš do zvuka, a zvuk me je oduvijek zanimao i to je nešto za što sam se zakačio još kao klinac dok sam imao 4 kanalnu Tascamovu portu. Jednom kada uđeš u to gotov si jer su mogućnosti beskrajne… možeš puno naučiti o tehnikama snimanja,miksu, opremi, akustici i misliti da kao nešto znaš, ali često shvatiš da je sve to skupa nevažno ako si fulao duh muzike opterećen sa svim tim. Nije rijetkost da demo snimka koja je snimljena tako da si bez veze pobacao mikrofone na brzinu, da ne izgubiš ideju, na kraju završi na albumu jer je jednostavno bolja i iskrenija. Kao i kod svega vezanog za muziku i kod snimanja je najzabavnije ići protiv pravila.

Kako su izgledali počeci, koga ste prvo snimali i kako je to bilo?

Jura: Prvo smo snimali sami sebe. Puno demo snimaka na 4-kanalnom porta studiju, masa muzike iz Roland w-30 workstationa, a onda iz mog prvog samplera (kojeg i danas koristim za žive svirke s bendom), gonjenog Cubaseom iz Atarija. To je bilo prilično davno… Prvo “ozbiljno” snimanje, odnosno produkcija je, barem što se mene tiče, bilo snimanje našeg drugog albuma “Jug”. Pavle i ja smo radili zajedno   s Danijelom Drakulićem u njegovom tadašnjem studiju u Zagorju. Imao je prelijep stari dvor u kojem smo proveli mjesece i mjesece svirajući i snimajući. To je luksuz kakav si danas više nitko ne može priuštiti… Samo tada toga baš i nismo bili svjesni

Pavle: Počeli smo s našom muzikom i dugo se radilo na 4 kanala. Ritmovi i synth sa samplera i Atarija na dva kanala pa bas na treći pa sve zajedno prebacuješ na jedan da opet imaš tri za gitare i vokale… old school i zabavno. Mislim da smo demo snimke tako radili do kraja devedesetih i prvog kompjutera. Tada se sve promijenilo. No, prije toga smo snimili prvi album u Best musicu sa Sinišom Barišićem i Jug s Danijelom Drakulićem u njegovom studiju u Zagorju. To je bilo lijepo iskustvo kroz koje se puno naučilo. Tek poslije toga smo počeli raditi s drugim bendovima.

Gdje sada snimate, imate li vlastiti studio?

Jura :Imamo prostoriju u kojoj sviramo i radimo muziku. Kad treba, tamo i snimamo.

Pavle: Da, slagala se oprema godinama pa imamo svoj prostor gdje se između ostalog snima i miksa.

Jura Ferina
Jura Ferina

Koliko je taj studio blizu nekom vašem idealnom studiju? Što bi idealan studio trebao imati i kakav bi trebao biti?

Jura: Nije blizu, ali ne treba se žaliti. Moj idealan studio bi bio drven, velik, u šumi, s velikim klavirom, harfom i vibrafonom. Što je najluđe, bio sam u takvom. Doduše, nije imao harfu.

Pavle: To je vječno pitanje… mislim da i ljudi koji imaju svemirske brodove od studija sjednu, pogledaju oko sebe i shvate da im fali još barem deset stvari. Tako to ide i to vječno “još samo ovo pa…¨ te na neki način tjera naprijed. A za idealan studio je puno važnija atmosfera i osjećaj da radiš opušteno nego sami prostor i oprema.

Možete li, na temelju iskustva rada s Daveom Fridmannom u SAD-u, usporediti kako je to biti producent u Hrvatskoj i u inozemstvu? Prednosti/mane?

Pavle: Pa ne baš… nemam iskustva na više strana jer smo samo radili s Daveom i nemam sa čime usporediti. Ono što kod njega vidiš je vrhunska profesionalnost i znanje i ono što me je najviše začudilo, poštovanje odnosa producent-mikser. Mi smo bili producenti, a on je miksao album i uvijek se postavljao tako da je naša zadnja što je fakat neviđeno ako uzmemo u obzir tko je on a tko smo mi. Prvo smo bili u nevjerici, a onda se kreneš zezati s tim. Što ćeš drugo? To je tamo ogroman posao i sigurno nosi puno više odgovornosti. Inače se svodi na isto.

Jeste li nešto naučili o producentskom zanatu radeći s Fridmannom?

Jura: Ne znam koliko sam naučio o zanatu, vjerojatno dosta, ali ono u što sam siguran je da sam svakako enormno profitirao tom suradnjom na milijun drugih načina koji nisu nužno vezani uz tehnički aspekt cijele priče.. Postaneš puno opušteniji, slobodniji i sigurniji u sebe.

Pavle: Puno se je naučilo. Najviše o odnosu prema poslu i kako s ljudima. Jer koliko god imao sličan svjetonazor kada gledaš takvog frajera na djelu shvatiš koliko je važno da ljudi s kojima radiš imaju osjećaj da su u sigurnim rukama i da je više-manje sve moguće. Skromnost i ne isticanje sebe su vrline u producentskom poslu i to moje mišljenje je zabetonirano kroz suradnju i razgovore s Daveom. Kao i njegova krilatica “bend je uvijek u pravu”. To je njihova muzika, je l’. Na tebi je da pomogneš, a ne da prisvajaš i ako je producent u prvom planu nešto tu gadno ne valja.

Koliko vam pri stvaranju glazbe pomaže poznavanje produkcije?

Jura: Meni to nekako dolazi zajedno. Sve je to stvaranje muzike.

Pavle: Mislim da odmaže. Stvaranje muzike podrazumijeva neku vrstu nevinosti i često razgovaramo koliko su neke stvari išle bolje i lakše kada se nije znalo ovoliko. Teško se je vratiti u taj mentalni sklop pa uvijek tražiš nove načne da se postaviš i isprovociraš nešto novo ili drugačije. S druge strane velika je prednost da možeš napraviti album u kućnoj radinosti… mislim da više ne bi mogao drugačije.

Osim što svirate i producirate, skladate i filmsku i kazališnu glazbu. Može li se reći da je za vas studio “alat” za izražavanje kreativnosti?

Jura: Apsolutno

Pavle: Apsolutno. Jedan od, naravno. Na studio se može gledati kao na instrument kojeg nikada nećeš naučiti svirati. Onda stvari mogu postati zanimljive jer na koncu, studio nije diktafon na kojem stisneš rec pa ajmo.

Pavle Miholjević
Pavle Miholjević

Koje su, po vama, glavne zadaće producenta u odnosu na bend?

Jura: Producent bi valjda trebao pomoći bendu da svoje ideje uobliče na najbolji način, a bez da ga pokvari ili previše sputa. Tako nekako…

Pavle: Mislim da je odgovor ispod pitanja o Fridmannu. Jedino što mogu dodati je da je meni kao muzičaru jako važno da stavim ljude u položaj da su opušteni i što više sviraju, a što manje čekaju. Znao sam izluditi stojeći u studiju po tri sata dok netko postavlja mikrofon na pojačalo… pa ti poslije toga snimi nešto, molim te. Muzičar je u prvom planu.

Izvlači li snimanje istodobno ono najbolje i najgore iz glazbenika?

Jura: Nemam pojma… ima različitih ljudi. Neki se tijekom snimanja ukoče, npr. ja, a nekima je to ugodno i super funkcioniraju… Važno je da sve to na kraju dobro zazvuči.

Pavle. Kako kod kojeg. To je potpuno subjektivno. Ima ljudi koji su u stanju 20 puta odsvirati isto, a i onih koji imaju rec sindrom pa s njima treba drugačije. Fora je u tome da shvatiš trenutak u kojem ti netko daje svoj maksimum i znati kako do toga doći.

Postoji li neko snimanje koje vam je ostalo u sjećanju kao najdraže/najbolje?

Jura: Zgodno je bilo kad smo Pavle, Bojan i ja snimali album F.M.D. Sessions. Pili smo masu Red Bull votke i samo svirali. Ispalo je da smo za par dana napravili prilično dobar instrumentalni album. Manjak ambicije i višak hedonizma je dobitna formula za mnogo dobrih stvari.

Pavle: Meni je to snimanje našeg albuma Jug.

Ispravite me ako griješim, ali izgleda da stalno radite skupa odnosno da se vaša imena rijetko pojavljuju samostalno. Kako funkcionira ta suradnja?

Jura: Dugo i dobro.

Pavle: Ne griješite. Funkcionira dobro. Rad u dvoje ima svoje velike prednosti i mane. Kroz godine pokušavaš izvući najbolje od toga i to postaje tvoj način rada i razmišljanja.Mane su uvijek tu da te motiviraju da budeš bolji.

S kojim od sljedećih parova biste mogli usporediti svoj odnos: Batman i Robin, Beavis i Butthead ili Lennon i McCartney?

Jura: Nemam pojma. Možda ona dva stara Muppeta..

Pavle: Volio bi da je to Lennon McCartney opcija, ali se bojim da je Beavis i Butthead.

Ček dis aut