Mašinko: Imali smo poseban backstage i naš je bio onaj s tušem u kojem se Britney Spears tuširala… očišćen je bio nažalost

masinko-plakat

Za nekoliko dana Mašinko će svojim najvećim samostalnim koncertom obilježiti godinu dana od izlaska hvaljenog albuma “Svugdje je doma, ali lijepo je najljepše”. Tim povodom sjeli smo na pivu s pjevačem Šulcom i gitaristom Pericom s kojima smo razglabali o svakojakim temama. Pročitajte!

Hoće li ovaj koncert biti kruna vaše karijere?

Šulc: Da, složit ćemo se, ali nije to još sve od nas. Idemo po redu pa gdje nas odvede. Za sada je bilo vrijeme za ovaj prostor.

Perica: Kao svirka može se reći da je kruna karijere s obzirom na to da smo do sada većinom svirali na poziv drugih ljudi. Ovo je baš samostalni projekt koji se planski radio.

Pripremate li nešto posebno za ovaj koncert? Hoće li biti neko gostovanje?

Perica: Je, plan je da bude jedno ili dvoje gostiju, ali nećemo otkriti njihove identitete. Nisam baš bio za ta gostovanja prije, ali shvatio sam da je s time dobro “razbiti” set-listu, pogotovo kada sviraš sat i pol.

Hoćete li svirati više stvari sa zadnjeg albuma ili će biti svega po malo?

Šulc: Biti će sa svih albuma, ali sa zadnjeg najviše. Radi zadnjeg albuma su nas počeli više zvati.

Perica: Nema toliko materijala da bismo mogli raditi ili-ili. Svirat ćemo sve.

Proteklu godinu ste mnogo svirali i izdali album, kakva je bila za vas ta 2014.?

Šulc: Bila je super. Album je jako dobro prošao kod publike i kritike i zato su nas puno zvali da sviramo i putujemo. Sve godišnje liste najboljih albuma su ga spomenule tako da smo zadovoljni. Ako to uspijemo napraviti sa sljedećim albumom biti ćemo sretni. Letvica je visoko postavljena. Čak mi se čini da ljudi u globalu bolje reagiraju na nove nego na stare stvari.

Perica: Publika je super prihvatila nove pjesme, a i nama je bio gušt to svirati. Nitko se nije žalio na to što sviramo više novih stvari umjesto starih i sada razumijem zašto poznatiji bendovi više forsiraju novi album na koncertima.

Misliš li da ima neka razlika između novih i starih pjesama ili da je samo stvar do toga što je ovo novo.

Šulc: Mislim da nema neke razlike osim toga što smo ih duže radili.

Inače, naziv “Svugdje je doma, ali lijepo je najljepše” je meni vjerojatno najbolji naziv za album. Tko stoji iza toga? Tko je to smislio?

Perica: Naš prijatelj Tucman je stavio status na Facebooku “Doma je lijepo, a svugdje je najljepše”, a Andrija (gitarist) je to krivo pročitao. Dakle, to nije bilo tako smišljeno nego se slučajno dogodilo. Kada smo razmišljali o tome kako nazvati album, Andrija je to predložio i svima je bilo ok.

Šulc: Mi smo se složili nakon mnogo groznih pokušaja. Možemo reći da taj naziv ironizira i malo ovu situaciju u državi.

Perica: Bilo je pokušaja tipa “Ilički maratonci trče počasni krug”, “Hidrant ludila” itd. Bilo je smiješno, ali nije sjelo.

Album ste snimali s Markom Mrakovčićem. Zašto ste album snimali toliko dugo i kako je to sve bilo?

Perica: Godinu dana smo snimali, a razlog tomu je bio to što smo htjeli sve ispeglati da bude kako spada. Ukoliko nešto nije bilo u redu nismo krpali nego smo snimali ponovo.

Šulc: Zadnja tri tjedna smo Marka zatočili u studiju, natjerali ga da miksa i nismo mu dali da ide doma. Sjedili smo s njim u smjenama.

Vi ste jedan od onih bendova za koje Mark u intervjuu (ovdje) kaže da su snimili, miksali i masterirali u dva dana tijekom pijanih noći u garaži. Dakle, sve s njim snimate, zašto?

Perica: Mi smo frendovi s njim već godinama. Riječ je o famoznoj garaži u njegovoj obiteljskoj kući, a on je tamo snimao do prije pet,šest godina. Ja sam visio kod njega i svašta se tamo radilo. Mi bismo došli kod njega, snimili u šusu, miksali i idemo dalje. On je prekrasna osoba, kuži muziku  svih žanrova. Njemu punk nije primaran, ali puno ljudi s kojima se druži brije na to pa je naučio kako mu pristupiti i kako ga snimiti.

Šulc: Uvijek se šalimo i kažemo da je mnogo gorih albuma snimljeno za puno više vremena.

Vaš spot za pjesmu “Kako je Potjeh tražio rakiju” mogao bi se opisati u tri riječi, ekipa, zabava i cuga. Može li se tim riječima opisati Mašinko?

Šulc: Ja bih rekao da da i dodao još gradske motive kao četvrtu. Taj spot je Andrija radio bez našeg znanja zato što se mi ne bismo mogli dogovoriti oko spota.

Perica: Dugo smo mi razmišljali o spotu i Andrija je skužio da to neće nikad biti realizirano. Sve snimke u tom spotu je Andrija snimio, a da mi nismo imali pojma. Netko od nas je zvao prijatelja koji je bio na snimanju spota pa je morao izmuljati da ne može. Zadnja scena je bila snimljena na našoj probi kad je već sve bilo gotovo.

Dakle, Andrija rules.

Šulc: Da, on radi općenito sve što se tiče vizuala. Sretni smo što ga imamo zato što sami ne bismo mogli. On to radi temeljito i s puno volje.

Perica: Radio je covere, logo, majice, spotove i društvenu igru koju se dobije uz kupljenu ploču posljednjeg albuma.

Vidio sam da se nešto kuha oko novog spota, kada će biti gotov?

Šulc: Spot je snimljen i to u tequila bar Pikaro. Svaki čas bi trebao izaći. Andrija nam opet nije rekao što radi.

Perica: Nešto se promijenilo u inicijalnom konceptu zbog nekih tehničkih poteškoćama što je uzrokovalo duljom montažom, ali bude to skoro.

Tko je smislio ime Mašinko? Ima li to ikakve veze s nekim mašinama, inženjerstvom ili slično?

Šulc: Ne, nema veze s tim. Stvar je u tome da je naš bubnjar Pitura bio na svadbi od našeg prijatelj Krleta i tamo je upoznao dva lika koji su bili najluđi na svadbi. Jednome je nadimak bio Mašinko, a drugog su zvali dundo od Jelene, mladenke sa svadbe. Mi smo se prvo trebali zvati Dundo od Jelene, ali onda je ipak ispalo Mašinko.

Perica: Kada smo svirali u Pauku s Gužvom u 16-ercu i The Addicts trebalo je staviti ime benda za najave. Zvala me frendica i pitala kako da napišem da se zovemo. Imali smo materijale i bend, ali ime ne.  Bili smo 80% da ćemo se zvati Mašinko, al još se čekalo.  Ja sam na kraju rekao da napiše Mašinko pa je tako ostalo.

Šulc: Inače, taj gospodin Mašinko je, bar je onda bio, prvak Pučišća s Brača u nabijanju janjca na kolac. Bio je čak na televiziji kada su ga uhapsili na prosvjedu Jadrankamena. Njega uvijek spominjemo i ovim putem ga pozdravljamo.

Ima li on automatski upad na sve koncerte?

Šulc: Ako hoće doći, naravno da ima karte.

Vi dosta spominjete alkohol u svojim pjesmama, biste li onda prihvatili sponzorstvo neke firme koja se bavi njegovom proizvodnjom tipa Badel ili slično?

Šulc: Malo bih, malo ne bih, nemam neki odgovor. Pitanje je koliko bi nam to trebalo i što bismo time dobili. Ali, mi zapravo ne promoviramo alkohol. Mi volimo piti, ali to je drugo. Nije poanta naših tekstova u tome da pozivamo druge da piju. Mi kroz tu prizmu opisujemo stvari koje vidimo oko nas. Možda je taj alkohol slika za neku apatiju.

Perica: Nikada nije bilo ponude pa nismo nikada od tome razgovarali, ali da se mene pita, ja bih pristao. Naravno, ako je ponuda ok i da nije kompromitirajuća. Zašto bi me bilo sram ako me netko sponzorira i da zbog toga mogu bolje raditi. Ako od njih dobijemo nešto za piti, potporu za neke projekte i obaveza da stavim neku zastavicu na binu, zašto ne. Dok god nije neka politika upletena… Tako to nekada funkcionira i bendove znaju sponzorirati dizajnerske firme, robne kuće i čipsevi, zašto nebi i alkohol. Eto, radije bih da me alkoholna firma sponzorira neko neka robna. Robe imam na sebi, a pivo je pri kraju.

Iza vas stoji Dirty Old Records, kakav je vaš odnos s njima, što oni za vas rade i što vam pružaju što vi ne biste mogli sami napraviti?

Šulc: Igor iz Dirty Old Recordsa je naš prijatelj i kad smo završili album predložili smo mu suradnju. Tako bi on nas malo pogurao, ali i mi njega s obzirom na to da je u to vrijeme malo stao s izdavanjem. Njegova je bila ideja da se tiska ploča i on je većinu tog troška pokrio. Bez njegove pomoći ploču ne bismo mogli imati i puno mu hvala zbog toga. U toj suradnji nema nikakvih obaveza i sve počiva na prijateljskoj bazi. Ploče se prodaju kod njega u dućanu i s obzirom na to da je on to platio, to je pošteno.

Perica: Mi smo baš htjeli biti kod njega zbog svih ploča koje je on izdao tijekom 90ih u doba našeg odrastanja.

Šulc: Da smo potpisali za nekog većeg izdavača morali bismo više svinuti kičmu, a ne bismo dobili više od ovoga što sami radimo.

mašinko

Dakle, bilo je nekih ponuda od većih izdavača?

Šulc: Bilo je nekih razgovora, a to je sve Andrija vodio. Shvatili smo da nam ne mogu ponuditi nešto što sami već radimo, a to je sve zbog društvenih mreža i zbog toga što danas bendovi funkcioniraju drugačije nego prije petnaest godina.

Perica: Što bi danas trebao izdavač ponuditi bendu, a da on ne može napraviti? Prije je bilo dovoljno da ti oni izdaju cd jer je to bilo teže. Danas to ide preko interneta i nije ti toliko bitno hoće li to završiti u dućanu. Label bi danas trebao organizirati koncerte i paziti na cjelokupnu pojavu benda u javnosti, a to oni baš ne rade.

Šulc: Mi, skupa s prijateljima i njihovim bendovima, organiziramo više koncerata za nas nego što neki veći bendovi imaju uopće.

Je li to put kojim bendovi trebaju ići?

Šulc: Mi se nadamo da je. Uvijek za primjer uzimam Brkove. Oni bez ikakvog izdavača i medijske mašinerije pune sve dvorane. Svaki vikend imaju koncerte i uvijek je puno, a sljedeće na redu je Dom sportova. Scena raste, a tako i interes publike za koncertima. Do it yourself, mislim da je to super stvar.

Perica: Moguće je, ali stvarno treba imati volje. Netko treba stalno biti na kompu, slati mailove, dogovarati stvari itd.

Je li danas bolja situacija što se tiče scene, idu li stvari na bolje? 

Perica: To uvijek ide ciklični. Par godina se nešto dešava, pa onda zamre i tako u krug. Zadnjih petnaest godina je to tako i ne može se reći da je to konstantan rast. Mislim da je to normalno, otvori se novi klub, novi bendovi i ljudi i onda dođe do zasićenja. Trenutno je stvar u usponu.

Šulc: Meni se isto čini da je to sad u usponu i da se to tiče svih stilova. Sve te scene su komplementarne i glavno je da se nešto dešava i odmah se stvara dodatni momentum za dalje.

Perica: Mislim da puno znači pojava nekog novog prostora za svirke i izlaženje. Jedan klub će nakon nekog vremena zamrijeti samo zato što je isto ime i isto mjesto. Mochvara je imala svoje uspone i padove primjerice. Svako toliko nedostaje da se otvori nešto novo.

Trenutno je to Vintage Industrial Bar?

Šulc: Vintage i Good Vibrations. Uvijek hvalim taj program zato što je napravio puno za popularizaciju scene. Naviknuo je ljude da dolaze na koncerte i to preko tjedna. Uvijek je barem ugodno popunjeno, ako ne i krcato.

Perica: Da, to je prije bio Attack odnosno Medika koja se pojavila nakon što nekog vremena nije bilo niš. Kad se pojavio takav ogromni prostor onda je opet to sve krenulo.

Za par dana vam je najveći samostalan koncert, ali nije najveći po broju publike. Svirali ste u Areni s Hladnim Pivom. Koliko vam je dobrog donijela ta svirka? Je li bilo nekih opipljivih posljedica u vidu većeg interesa publike, promotora itd?

Šulc: Meni se čini da nas je tamo mnogo ljudi čulo, pogotovo od klinaca. Dosta je bilo komentara na YouTubu na spotu za Potjeha tipa “čuo sam vas neki dan u Areni i super ste”. S druge strane, bila je to vrijedna utakmica u nogama. Slušalo nas je između pet i osam tisuća ljudi i stvarno je super svirati pred toliko ljudi.

Kakav je bio backstage, pretpostavljan drugačiji no ono na što ste navikli? Jeste li složili neki poseban rider.

Perica: Imali smo poseban backstage i naš je bio onaj s tušem u kojem se Britney Spears tuširala… očišćen je bio nažalost.

Šulc: Standardno je to bilo, dobili smo neke cuge i to je to. Nije nam to bilo dosta pa smo išli u dućan preko puta po još. Sjećam se da sam se kasnije u jednom trenutku u sred noći probudio na parkiralištu u sred grada. Bila je to nagradna igra na koju nas je Andrija prijavio bez našeg znanja. Super je kad te pozovu na koncert idoli iz mladosti zato što su oni preslušavali snimke i birali predgrupe.

Opet vas je Andrija uvalio u nešto.

Perica: Nije on glup, da nas je rekao mi bismo gruntali. Ovako nas je stavio pred gotov čin i rekao da sviramo s Hladnim Pivom.

Šulc: Takvi smo mi, tipični Hrvati, uvijek bi prigovarali, a zapravo treba netko tko će nas staviti pred gotov čin.

Mislite li da je tako varaždinskom Fajruntu koji će vama biti predgrupa u Vintageu?

Šulc: Nadam se da će im to pomoću u karijeri, ali nije to usporedivo, mi i Hladno Pivo. Mi smo svirali s njima u Varaždinu i zvučali su odlično, a ako me sjećanje služi to im je bio prvi koncert.

Perica: Oni već sviraju duže vrijeme, ali su novi kao bend.

Znate li da ima članak o Mašinku na Wikipediji?

Šulc: Znamo.

Perica: Ja ne znam, zašto ti znaš?

Šulc: Zato što mi je autor poslao link.

Na Wikipediji piše “jedan od vodećih bendova na punk sceni u Hrvatskoj i regiji”. Kako to komentirate?

Šulc: Hahaha. Ako piše na Wikipediji onda mora da je istinito. Još samo da to izađe u 24sata i to je to.

Perica: Fakat dosta sviramo i uvijek bude ljudi na koncertima. Ima uvijek novih lica i to mlađe publike tako da kužim da stvari idu na bolje.

Za kraj, di se vidite u budućnosti. Planovi za ovu godinu i dalje?

Šulc: Imamo dosta bookiranih koncerata, ali ne smijem ništa govoriti o tom. Imamo planove ići u Srbiju prije ljeta i onda preko ljeta neki festivali. Nakon ljeta bih volio krenuti raditi novo, ali opušteno, kako nam se bude htjelo. Eventualno ponovno planirati neki koncert za Zagreb.

Perica: Jako bih volio odraditi neku turneju, to mi je velika želja. Da se spoji pet, šest dana svirki u komadu, a to je sve stvar organizacije i planiranja. Mislim da bismo se svi složili s tim zato što to još nismo napravili.

Šulc: Ja bih volio ići u Njemačku, a javili su nam se već neki ljudi tako da sada traju pregovori.

Ček dis aut