Borna Šercar’s Jazziana Croatica: NEHAJ

Oglas

nehaj-omotpiše: Dinko Husadžić Sansky

Borna Šercar je jedan od najrenesansnijih ljudi koje poznajem. Srećom, dobro se uklopio u 21. stoljeće i uspješno prezentira svestranu umjetničku raskoš, nimalo izgubljen u suvremenom dobu, nudeći nam ono najbolje od starih vremena križano sa suvremenošću, a sve to vješto ukomponirano kroz jazz glazbu, slikarstvo, poeziju…opećenito Umjetnost… koja je Bornin modus viviendi u potpunosti.

Ta se svestranost, posvećenost glazbenoj baštini i otvorenost novom izričaju osjete i na novom albumu, koji je i nastavak hvaljenog i nagrađivanog prvijenca A Little Book Of Notes , ali i korak naprijed.

Nehaj je album na kojem je opet skupina sjajnih glazbenika (Vojkan Jocić, saksofoni, Tihomir Hojsak, kontrabas, Zvjezdan Ružić, piano, Darko Misirača, gitara, Borna Šercar, sva sila bubnjeva, udaraljki, vibraphona, staklenki…plus gosti Tamara Obrovac, Matija Dedić, Ivana Bilić, Diana Grubišić Ćiković)… a Bornino stvaralačko poigravanje s poviješću od senjskih uskoka naovamo, glazbenim motivom, igrom riječi, poezijom Vladimira Nazora, glazbom Blagoja Berse, glazbom za kazališnu predstavu Saše Broz, Ružićevom obradom Linđa i ekskluzivom Miljenka Prohaske upravo za ovaj album (skladba Intrada/Ritmico) predstavlja Bornu kao potpuno zrelu, senzibilnu i neosporno značajnu stvaralačku ličnost. K tomu, sve to objediniti u prepoznatljivi zvuk i integritet projekta, nije mala stvar. Šercarova ekipa suvereno vlada autentičnim izrazom, stvarajući svoj glazbeni jezik, slično kako to rade morski vukovi Black Coffee.

Odličan album otvara Burence, skladba posvećena kultnom mjestu u Zemunu, kojom fascinira Jocićev saksofon (jednom negdje napisah kako se Jocić pametno oslobodio Coltraneova kaputa i otišao svojim putem, riskirajući da dobrano pokisne, ali srećom nije…Vojkan je jedan od najzanimljivijih naših saksofonista!); a već iduća skladba Seh Duši Dan pokazuje nam Tamaru Obrovac kao prekrasnu lirsku dušu, naime, potresno uvjerljivo interpretira snažni Nazorov stih.

U skladbi Griffon Vulture Matija Dedić razigrano dočarava ptičji let, a Ružićeva izvedba Linđa zarazna je. Jake su i druge autorske Šercarove skladbe kakva je Limbora, Melancholy, Nehaj i Playing The Victim (glazba za predstavu Vladimira i Olega Presnjakova, koju je režirala Saša Broz), a prava je poslastica Intrada/Ritmico koju je naš velikan Miljenko Prohaska napisao upravo za ovu ploču.

Album zaključuje Bornina skladba Vaganac koja je ispunjena impresionističkim ugođajem i sinkretizmom zvuka i boja…Hvalevrijedan je i omot CD-a, likovni ugođaj koji također potpisuje Borna.

Ček dis aut