Ignacio Berroa Trio u Lisinskom

Oglas

berroa

Piše: Dinko H.Sansky

Posljednji koncert ovogodišnjeg Jazz.hr proljeća ponudio nam je Ignacia Berrou, ne samo kao upečatljivu zvijezdu festivala, nego i istinskog jazzera čiji minuli rad predstavlja nesumnjivu povijest glazbe. Istu tu povijest gradio je uz bok velikog Dizzyja, svirajući s njim desetak godina, a gotovo i nema značajnijeg svjetskog jazzista s kojim Berroa nije surađivao.

Spoj latinoameričke glazbe s Dizzyjevim poimanjem američkog i svjetskog jazza, dušu je dao za bubnjara poput Ignacia.

Iako je u Zagreb došao s «dječacima», kontrabasistom Edwardom Perezom i pijanistom Martinom Bejeranom, i iako im je ovo tek drugi zajednički nastup, osjetilo se međugeneracijsko razumijevanje i svirka je tekla pitko i čitko. Odlični mlađi glazbenici opravdali su povjerenje i nisu niti najmanje razočarali, upravo suprotno.

Bio je to koncert ispunjen finim bebopom (istina, pomalo je falilo trube ili saxa u nekim dijelovima koncerta!) i s ponešto latinoameričkog Jobimovog stila. Uz visoki respekt spram Jobima ili Milesa, koji je Berroa pokazao izvodeći njihove skladbe, ipak je najtoplija posveta bila upućena Gillespieu, kojeg Ignacio naziva ne samo prijateljem, već i ocem. Ne čudi, znamo li koliko je Dizzy pomogao, u to vrijeme mlađahnom Berroi, stvarajući od njega jednog od najznačajnijih bubnjara današnjice, da su Dizzyjeve skladbe možda i najbolje zvučale, osobito «WoodynYou» i «A Night in Tunisia», a Hendersonova «By, By, Blackbird» podsjetila je na sjajne izvedbe te skladbe u Milesovim ili Jarrettovim aranžmanima.

Ignacio je komunikativan u obraćanju publici, toplo se zahvalio organizatorima koncerta, a publiku pozvao da se pridruži na subotnjoj jazz radionici u Društvu hrvatskih skladatelja.

Bio je ovo odličan koncert, dva sata su brzo prošla. Vjerujem da nećemo dugo čekati na novi nastup Ignacia Berroe u Hrvatskoj.

Oglas