Kratka povijest jazza – 2.dio

Oglas

genre-blues

piše: Dinko H. Sansky

BLUES

Dolaskom na američko tlo, ako je već i preživio nehumani put preko oceana, Afrikanac svoje ritmove i svoju glazbu drži u glavi, no ta glazba nije nastajala preko noći, trebalo je vremena. Sve više se koristi bendžo.

Bubnjeve u početku robovlasnici nisu dopuštali. Znajući da je taj glazbeni jezik ujedno i govorni, vjerojatno su se plašili prenošenja poruka. Manje je poznato da je upravo bendžo autohtono afričko glazbalo.

Robovi su ga ponijeli sa sobom, ili su ga napravili po prisjećanju, izvorno dolazi iz Kimbundu jezika, tamo su ga zvali mbanza. Osim u Americi, i u Irskoj će ga prihvatiti kao narodno glazbalo.

Sjevernije na tlu Sjedinjenih Država, robovi su u situaciji organizirati i festivale, a kasnije, i na Jugu (znamenit je Congo Square), u New Orleansu. No, stari glazbeni sustavi lagano nestaju, i Afroamerikanci padaju pod sve veći upliv europskog poimanja glazbe. U crkvama su pjevali na europski način, tako da spoj starog afričkog zvuka oplemenjenog europskim glazbenim zasadima, daje jednu novu glazbu. Možemo to nazvati radnom pjesmom (work song). Robovlasnik se ne buni previše, pjevajući rob je dobar i sretan, znači i produktivan.

Tekst radne pjesme nije nužno morao biti povezan s vrstom posla, mogao je to biti bilo koji motiv, težak život, svadba, neki religiozni napjev…pjesma je, jednostavno, davala ritam i olakšavala rad.

Osim work songa, još nešto se izdvaja – to je glazba duhovnog karaktera, spiritual, nastajao u okviru Crkve.

Za vrijeme rata Sjevera i Juga crnce često izbacuju van iz crkve, ali ostaje koncept spirituala, kao hibrid folklorne crnačke glazbe i crkvene, europske, pjesme.

Sve to producira jednu novu glazbenu tradiciju, iz tih i takvih miješanja, utjecaja i preoblikovanja, stvorit će se work song, spiritual, svadbena pjesma, pogrebna pjesma, rođendanska pjesma, što god hoćete – pa čak i zatvorska pjesma. Tu se, definitivno, suočava afrička s lokalnom tradicijom.

Bijelci nemaju work song, ali imaju puno plesne glazbe, cotilliona, živahnog plesa u parovima. Iz crnačke parodije takva plesa nastaje cakewalk, s pretjeranim naglašavanjem određenih pokreta, koraka, mahanja šeširima itd.

Polovicom 19. stoljeća javlja se i minstrel show (minstrel predstave). Bijelce će to kazalište zainteresirati.

imageMinstrel predstave govore o autentičnom crnom čovjeku. Stvorit će se cijela jedna branša, profesija – crni zabavaljač. Crnac pjeva, pleše, glumi. Iz te će kazališno – glazbene tradicije poteći i Bessie Smith (1894.-1937.), američka jazz i blues dama, pjevačica iznimna glasa, jedna od najvećih u povijesti. Prodala je preko dva milijuna ploča, a život je tragično završila u prometnoj nesreći. Vozila se sa svojim ljubavnikom Richardom Morganom (ujakom slavnog Lionela Hamptona!), kad su doživjeli nesreću. Preživjela bi da su je htjeli primiti u bolnicu za bijelce. Nisu, imala je pogrešnu boju kože. Njezino stvaralačko razdoblje traje od 1912. pa do smrti 1937. godine.

Važno je zabilježiti jednu olakotnu okolnost što je pogodovala razvoju Afroamerikanca kao glazbenika, glumca i zabavljača. Naime, bijeli ljudi su ta zanimanja držali negdje u rangu prostitucije. To je dalo maha i prostora crnom glazbeniku.

Nastavak na slijedećoj stranici –>

Ček dis aut