MILES – autobiografija (M.Davis/Q.Troupe)

Oglas

miles

piše: Dinko H. Sansky

Nakladnik Mislav Donaj i D.D. Produkcija povukli su odličan potez – kvalitetan hrvatski prijevod Milesove autobiografije fini je kamenčić u mozaiku našeg slušanja jazza i promišljanja o njemu. Znamo da literature manjka, ovakvih knjiga nikad dosta, osobito ako znamo da je Miles Davis jedna od ključnih figura povijesti jazza. To znači da njegove riječi u knjizi (uzimali ih s većom ili manjom zadrškom, poučeni iskustvima različitih autobiografija i biografija povijesnih likova!) imaju dodatnu težinu u razumijevanju konteksta svih relevantnih jazz zbivanja kojima je Miles ne samo sudionik, nego i aktivni kreator i usmjeritelj.

Pojašnjavajući svoju ulogu u tim zbivanjima, iznimno djelujući na pravce i stilove, pri tomu se i sam kameleonski mijenjajući, Miles nam otvara svojom pričom jedan vrlo intiman i iskren pogled na jazz.

Ne štedi niti sebe niti druge, bez dlake je na jeziku i svakomu je spreman reći što ga ide, bilo to na zabavi kod američkog predsjednika Reagana, bilo to trubaču W. Marsalisu kad ga je odj…s pozornice, a posebno su poučne iskrene stranice o narkomanskim fazama, mukama i odricanjima u pokušajima čišćenja od «demona» koji mu razdire utrobu i kojeg je godinama morao svakodnevno «hraniti».

Vrlo su nam bitne i stranice koje upotpunjavaju rupe u našem poznavanju jazza, okolnostima nastanka određenih ploča, suradnjama (Dizzy, Bird, Trane, Evans…) i odabiru glazbenika, a pričama o rasizmu i ženama Miles ne štedi čitatelja skrivajući sirovu i surovu američku prošlost, a u dobroj mjeri i sadašnjost.

Odnos spram glazbe i seksa pun je pozitivne energije čovjeka koji je neprekidno u potrazi za boljim, za nepredovanjem, za promjenom. Nije nužno voljeti npr. Milesovu «električnu» fazu, ali način na koji objašnjava svoje mijene i stvaranja albuma kakvi su npr. «In a Silent Way» ili «Bitches Brew», nagovara nas na novo preslušavanje tih ploča.

Koristili Milesova minuciozna zapažanja i stav spram glazbe u «jeftine» svrhe, kako to čini Michael Mann u filmu «Collateral», stavljajući glavnom junaku u usta podatke iz knjige prije no što ovaj ubije lika u zanimljivoj sceni… ili kako bismo upotpunili svoja znanja i potrebe za jazz informacijama, kakogod, ovo je doista lektira potrebita svakom koga zanima jazz glazba.

Duh i dah vremena od četrdesetih godina prošlog stoljeća prema kraju osamdesetih, Miles i Quincy Troupe odlično su iznijeli. Čitamo u dahu. Sjajna literatura.

Oglas