Ratko Zjača u Hrvatskoj

Oglas

ratko_zjaca_iii

piše: Dinko Husadžić Sansky

Svakako jedan od najfascinantnijih jazz gitarista današnjice, Ratko Zjača, ovih dana gostuje u domovini. U subotu će nastupiti na Rovinj Spring Jazz festivalu, a u nedjelju u Varaždinu, u Kult dvorani.

RATKO ZJAČA & SIMONE ZANCHINI ZZ QUARTET čine RATKO ZJAČA – gitara , SIMONE ZANCHINI – harmonika, MARTIN GJAKONOVSKI – kontrabas i ADAM NUSSBAUM – bubnjevi. Sjajan popis glazbenika koji u svijetu jazza znače.

Simone Zanchini poklonik je dvojice ponajboljih živućih harmonikaša: Arta Van Dammea i Franka Maroccoa, ali odlazi korak dalje razvijajući osoben izričaj, sinergijski vrlo zanimljiv upravo s našim Zjačom.

Ratko Zjača suvremeni je gitarist, skladatelj, izvođač i pedagog. Studirao je i diplomirao na Sveučilištu u Zagrebu i pohađao majstorska i privatna predavanja J. Passa, J. Halla, P. Methenyja, M. Sterna, J. Abercrombiea i drugih. Nakon završetka studija na Konzervatoriju u Rotterdamu, gdje je studirao jazz gitaru, kompoziciju i indijsku klasičnu glazbu, studirao je i na New York University School of Music. Godine 2000. snima CD “A Day in Manhattan” s članovima John Coltrane i Miles Davis ritam sekcije, Reggiem Workmanom i Alom Fosterom, a zatim je snimio jos 3 CD-a u New Yorku . Surađivao je i snimao s B. Baileyem, G. Peacockom, J. Patituccijem, A. Queenom, R. Carterom, M. Vitousom, Steveom Gaddom, Randyjem Breckerom itd. Nominiran je za El Intruso New Creative Music Criticts Poll Award za 2010, najveću nagradu za jazz glazbu u Južnoj Americi, predložen od najpoznatijih svjetskih kritičara.

Adam Nussbaum je odrastao u Norwalku u Connecticutu i nakon petogodišnjeg učenja klavira počeo je svirati bubnjeve u dobi od 12 godina. Godine 1978. pridružio se kvintetu Davea Liebmana i održao svoju prvu europsku turneju s Johnom Scofieldom. Godine 1983. postao je član Gil Evans Orchestra te je svirao i sa Stanom Getzom. Kasnije se pridružio kvartetu Eliane Elias/Randy Brecker, Garyu Burtonu te Tootsu Thielemansu. Godine 1988. snimili su album koji je osvojio Grammy nagradu – “Don’t Try This At Home”. Tijekom 1992. član je Carla Bley Big Banda i iste godine ga angažira John Abercrombie kako bi upotpunio njegov orguljaški trio. Neki kritičari ga drže jednim od najboljih jazz bubnjara današnjice.

Martin Gajkonovski je rođen je u Skopju, u Makedoniji, u obitelji jazz glazbenika. Njegov je otac bio osnivač i dirigent makedonskog Jazz Radio Big Banda, a njegova je majka jazz pjevačica. Njegova je pristupnica na međunarodnu jazz scenu je bila Jazz radionica s Coltraneovim kontrabasistom Reggiem Workmanom u Grožnjanu. Studirao je jazz bas na Muzičkoj akademiji u Kölnu.

Ovaj kvartet će promovirati nosač zvuka THE WAY WE TALK (IN+OUT Records, 2010.)

zjaca_zanchini_the_way_we_talk_600O tom albumu napisao sam nedavno nekoliko rečenica:

Ratko Zjača u svom glazbenom izričaju neobičnim stilom svira gitaru, sklada, a djeluje i kao glazbeni pedagog. Rođen u Zagrebu, Ratko Zjača je kao mladić privučen zvukom Jimija Hendrixa, ali i J.S.Bacha i L. Beethovena. Studirao je u Nizozemskoj, i to na Konzervatoriju u Rotterdamu. Pohađao je majstorska predavanja poznatih gitarista, primjerice Joea Passa, Jima Halla, Pata Methenyja, Mikea Sterna, Boba Brookmeyera i Johna Abercrombiea.
U Sloveniji, Nizozemskoj, Japanu, Francuskoj, Hrvatskoj i Sjedinjenim Američkim Državama drži majstorska predavanja iz sviranja gitare i gitare bez pragova. Nakon završetka studija na Konzervatoriju u Rotterdamu, gdje je studirao jazz gitaru, kompoziciju i indijsku klasičnu glazbu – studirao je i na University School of Music u New Yorku.

Pametnim i hrabrim odabirom suradnika tijekom više nego plodne glazbene karijere (u prvom redu tu je Miroslav Vitous, ali i Reggie Workman, Al Foster, John Patitucci, Randy Brecker, Steve Gadd, Stanislav Mitrović…) Zjača pokazuje svjetsku relevantnost, nadilazeći granice hrvatskog jazza, ali uvijek ističući da je hrvatski glazbenik. Ovakva imena, s kojima snima svoje albume, tjeraju ga biti još boljim glazbenikom; Ratko tako uči stvarajući i stvara učeći glazbu.
Novi album je nastao u neobičnoj suradnji s velikim talijanskim harmonikašem Simoneom Zanchinijem, uz raskošnu ritam sekciju makedonskog kontrabasista Martina Gjakonovskog i američkog bubnjara Adama Nussbauma.
Ratko i Simone surađuju zadnjih nekoliko godina, zajedno sviraju u Amsterdamu i drugdje (prošlog ljeta i kod nas po Jadranu), a plod takve interakcije je ovaj album.

Bjelodana je različitost njihovih glazbenih poetika te se poput dviju rijeka spajaju u jedan jaki vodeni tok koji pred sobom ruši sve brane i pomiče granice jazz glazbe. Zanchini će kazati kako njihova glazba i nije mainstream, već je doista iskorak u nova istraživanja. Već poslije dva-tri slušanja albuma, osjeti se kako kreću svaki sa svoje startne pozicije, od nekakve glazbene terra incognita, da bi kroz progresiju skladbe nastajalo sve više dodirnih točaka koje tad predstavljaju uvjerljivu i harmoničnu cjelinu.

Šest je Ratkovih kompozicija, pet Zanchinijevih. I bez potpisa, osjeti se tko je kojoj skladbi autor, ta osobnost je prepoznatljiva. Ratko Zjača oduvijek snima autorske skladbe, vrlo rijetko snima standarde, njegov stvaralački čin je snažan i nužan, jedino tako se stvari poslože kako treba i to je glazba koja ima težinu. I ovdje je ta autorska pozicija definirana – jazz, meditativnost, emotivnost (između nota ne skriva se divljenje prema ne-gitaristima poput Coltranea, Colemana, Stravinskog ili Shostakovicha, pa i egzotici Ali Akbar Khana) i profinjeni zvuk Mirabella gitare, kao kontrapunkt razigranosti Zanchinijeve harmonike i elektronskih upliva u skladbi. Poveznica su Gjakonovski i Nussbaum koji cijeloj stvari daju staloženost. Vrlo mi je uzbudljiva skladba «Kandinsky Night» koja je Zjačina posveta Vitousu, ali i sinkretizmu slikarstva i glazbe, koji jazzisti često vole, poput slikanja jazza ili muziciranja slike. Skladba je to puna izmjene tempa, efekata, višeslojne kompozicije, raskošnog finala gdje se gitara i harmonika poigravaju temom – tipičan primjerak dobre skladbe iz Zjačine radionice!

Zgodna je i «Forest of Love», baladičnog i rekao bih montmartreovskog ugođaja, a CD zatvara skladba «Out of Body», čija zarazna tema lako ulazi u uši.

Uz pohvalu Zjači i ekipi za izniman glazbeni doživljaj, moram istaknuti i odličan cover Sabine Bekavac, osebujne slikarice koja odlično slika upravo jazz.

Ovim je albumom, čini mi se, Ratko Zjača otišao još korak naprijed, u odnosu na album «Continental Talk».

Oglas