Stilizirani blues i free Coltrane funk

Oglas

sharp11Trećeg dana N.O. jazz festivala nastupili su Elliott Sharpov sastav Terraplane i grupa jednog od rodonačelnika free-funka Jamaladeena Tacume s nazivom Coltrane Configurations.

Elliott Sharp je čovjek vrlo različitih interesa – kao i Vijay Iyer, koji je nastupio u Teatru&TD dan ranije, studirao je fiziku i elektroniku, a osim toga i jazz kompoziciju, improvizaciju i etnomuzikologiju. Ta se činjenica očituje i u njegovom glazbenom opusu koji se kreće u rasponu od jazza, orkestralne glazbe, preko noise rocka i elektronske glazbe, pa sve do bluesa, kojim se intenzivnije bavi u posljednjih nekoliko godina.

Ideja njegovog projekta Terraplane je otkrivanje izvornog blues feelinga, a ime je dobio po pjesmi Roberta Johnsona “Terraplane Blues”. Terraplane nastoji izvoditi suvremeni električni blues, ali na tragu već spomenutog Johnsona, Charlie Pattona ili Howlin’ Wolfa, gdje su sirova snaga, energičnost nastupa i autentični blues osjećaj pretpostavljeni tehnici izvedbe i produkciji.

Zamisao i napor vrijedan pažnje, ali čini se da je Sharpov problem upravo u prevelikom promišljanju i količini informacija kojom raspolaže. Jer, bez obzira na svo tehničko znanje, koje je neprijeporno, i relativno solidan band u kojem je najbolji dio (bar vizualno) solidna puhačka sekcija autentičnost i „sirovost“ nije nešto što se može naučiti ili planirati. Vješti multiinstrumentalist – s lakoćom vlada saksofonom i gitarama – jednostavno ipak odskače od ostatka banda u kojem je najslabija karika Eric Mingus, zadužen za vokalne dionice. Sin legendarnog oca vjerojatno otvara mnoga vrata u muzičkom businessu, ali je miljama daleko od blues feelinga, a pjevanje i scenski nastup mu se često pretvaraju u pozu.

tacuma4Drugi večerašnji gost festivala nema sličan problem. Jamaaladeen Tacuma je odavno zauzeo svoje mjesto među najvećim majstorima električnog basa u jazzu i sličnim glazbenim idiomima i autentičnosti i uvjerljivosti scenskog nastupa mu zaiste ne nedostaje.

Nakon što je u zadnjih 5 godina dvaput posjetio Zagreb gostujući u projektima drugih glazbenika, ovoga je puta nastupio kao lider kvarteta Coltrane Configurations kojim odaje počast velikanu iz svoje rodne Philadelphije.

Za razliku od prethodnika na sceni Teatra&TD Jamaalov band ništa ne pokušava imitirati ili zamijeniti. Tacuma je odmah na početku objasnio da je tražio philadelphijske glazbenike koji su duboko „uronjeni“ u Coltraneov opus i sposobni su ne imitirati ga – jer je to nemoguće – nego se u svirci inspirirati Coltraneovim glazbenim nasljeđem i eventualno ga nadograđivati suvremenim idejama i sredstvima.

I čini se da uspijevaju. Duh Coltraneove glazbe zaživio je prvenstveno zbog apsolutno kompetentnih glazbenika. Redom niskog rasta, saksofonist Toni Kofi, pijanist Yoichi Uzeki i izvanredni Tim Hutson na bubnjevima izgledom su dobar kontrapunkt Tacumi. Međutim, bez problema slijede obično frenetični free funk vođe banda i na njega nadograđuju svoje često vrlo interesantne glazbene ideje, uvijek na tragu karakterističnih „slapova zvuka“ pokojnog giganta.

tacuma3Prema kraju nastupa temperatura se i na pozornici i u gledalištu povećavala. Postajalo je jasno da smo svjedoci nečeg posebnog: nakon lirične Naime Jamaaladeen je pozvao auditorij da ga prati u himničnoj A Love Supreme. Poslije toga band je nezaustavljivo nastavio tutnjati do kraja nastupa. Naravno, bis je bio obvezan. A to je možda bio i najljepši trenutak večeri. Sjajna, produhovljena izvedba Alabame vjerojatno bi izazvala osmjeh na licu autora. Glazbenici su se potpuno uživili do te mjere da mi se čak za trenutak učinilo da je iz kuta Jamaalovog oka na kraju zasjala i suza.

napisao: Dinko Prpić

Ček dis aut