Večer bluesa na Vip Zagreb Jazz Festivalu

Oglas

peterson

Treće večeri, VipJazz festival pretvorio se u nešto neuobičajeno za ovakve događaje.  Najavljeno kao prva večer bluesa u povijesti festivala, predstavljen je Lucky Peterson, glazbeni wunderkind koji sa pet godina već nastupao u Ed Sullivan showu.  Peterson je nakon slavnog djetinjstva prošao sve autodestruktivne zamke rock’n’rolla i naposlijetku se skrasio u mirnom Teksaškom predgrađu gdje je život posvetio crkvi i obitelji. Međutim, poznavanje njegove biografije nije bila nikakva priprema za spektakl koji se dogodio sinoć u SC-u. Nakon izlaska na pozornicu i najave da će večeras biti prava fešta, u vrlo kratkom roku je uspostavio  komunikaciju sa publikom kakva se rijetko viđa i kod češćih gostiju.

Početno ugrijavanje sa rifovima Stevie Wondera na Hammond B3 orguljama, vrlo brzo je preraslo u iznimno vruću svirku gdje je osim zagrijavanja publike i demonstriranja i virtuozne vještine sviranja, pokazao i jedan od najboljih blues vokala koji se u zadnje vrijeme može čuti sa obje strane atlantika.

Ipak, kulminacija je bila kada je primio u ruke gitaru i pokazao drugu strane svoje virtuoznosti,sa  stilom koji se može opisati kao nešto između B.B.Kinga i Jimi Hendrixa.  Publika je oduševljeno pljeskala i onda se desilo nešto što je sve nego uobičajeno na ovakvim koncertima.  Lucky se spustio među publiku i dobrih dvadesetak minuta solirao obilazivši skoro svaki red prepune dvorane.  Čak je, smjestivši se na sjedalu među publikom, otpjevao blues pjesmu bez pomoći mikrofona.  Slijedili su rifovi Hendrixovog  Voddo Chilea i naposlijetku Johnny B.Goode gdje je pjevao zajedno sa pratnjom publike.  Nakon par skladbi Muddy Watersa, ponovno se vratio klavijaturi i otpjevao krasnu verziju pjesme Stand By Me.  Lucky je pokazao da je jednako uvjerljiv kad pjeva duboko iz srca, kao i kad zbija šale, kojih na ovom koncertu nije nedostajalo. Prije bisa na kojem je ponovno uzeo svoju 335-icu i odsvirao Sweet Home Chicago i funk standard Fire, podsjetio nas je na vrijeme kad su orgulje B3 bile okosnica funk muzike.  Dokaz tome je i to što je uspio natjerati dobar dio publike da se digne sa sjedala i zapleše zajedno s njim.

Ovo je defintivno bio jedan od najimpozantnijih koncerata na ovom festivalu i Lucky Peterson je pokazao da je osim vrhunskog glazbenika i zabavljač kakvog se rijetko sreće.

Pitanje je samo dali se ovakav koncert uklapa u koncept jednog ozbiljnog jazz festivala? Da se sinoć pitalo zagrebačku publiku, odgovor bi definitivno bio da.

Oglas