Nakon pregrupiranja Filmmusicorkestra, alfa i omega osebujnog benda – pjevačica Elma Burnić – te idejni začetnik i ritam gitarist projekta Admir Ćulumarević nastavili su (mahom) kao dvojac.
No, taj isposnički format vokala i gitare kao da je potvrdio onaj stari slogan minimalista koji veli “manje je više”. Jer Elma i Admir su u svojoj “ogoljenoj” inačici onoga što je Filmmusicorkestar činilo tako netipičnim svatom na domaćoj sceni – dakle osebujnim izvedbama skladbi iz filmova – naglasili dvije ključne odrednice svog iskaza: izvrsne melodije koje su nastavljale život i izvan filmskog platna te izrazitu emocionalnost vokala čudesne Elme. Te i u naizgled tako strogo formatiranom tematskom okviru pronašli još jednu iznimnu nišu po mjeri svoje poetike i glazbenog ukusa: sevdah.
Duboko proživljen emocionalni iskaz
Aktualni projekt koncertnog serijala “Sevdah na filmu…i oko njega”, koji nakon nastupa u zagrebačkom klubu Kontesa pohodi Šibenik (Kuća umjetnosti Arsen 24.3.), Zagreb (ponovo u Kontesi 31.3), Osijek (kino Urania 27.4.), Vinkovce (GK Joza Ivekić 28.4.) i Sisak (7.5.), to je zorno pokazao.
Za razliku od velikih izvođača sevdaha poput Almire Medunjanin i Bože Vreće ili, pak, Mostar Sevdah Reuniona čija je zvukovnica bogata, a savršeni vokali garnirani jednako maestralnim dionicama vrhunskih instrumentalista, kod Elme i Admira riječ je “samo” o diskretnoj gitarskoj pratnji lišenoj soliranja i glasu. No, kakvom!
Svaka Elmina izvedba nije samo manifestacija iznimnih vokalnih mogućnosti i kristalno čistog glasa već duboko proživljen emocionalni iskaz. Stoga se i tako opća mjesta odnosno javne glazbene površine sevdaha znane u brojnim verzijama poput “Ne klepeći nanulama”, “Oj, djevojko Anadolko”, “Voljelo se dvoje mladih”, “Sejdefu majka buđaše” ili, pak, “Nesanica (Na srcu mi leži jedna stara rana)” , “Što te nema”… rastvaraju u svojoj emocionalnoj slojevitosti nudeći užitak novog otkrića.
Povratak sevdaha tamo gdje mu je i bilo mjesto
Onako kako je, primjerice, Joan Baez na početku svoje karijere u ranim šezdesetima dala novi život američkim folk tradicionalima. U takvom emocionalnom okviru i popularni “dalmatinski sevdah” – kako ga je nazvala Elma – odnosno “Malo je malo dana” Halida Bešlića čak se i uz podršku publike otima svakoj potencijalnoj šlagerizaciji i seli ravno u srce sevdaha. Baš kao i njegova mega popularna “Iznad Tešnja sunce sija” u ležernoj swingerskoj izvedbi.
U poplavi novog vala popularizacije sevdaha koji zna prerasti i u opću dernjavu, Elma i Admir ga vraćaju tamo gdje mu je uvijek i bilo mjesto. Ravno u dušu i srce.