Atheist Rap – “Kad želja ponestane, ili si nepotrebno skroman, ili si na kraju.”

atheist-rap-01

Atzke, dr. Pop, Leki, Radule i Zoki aka Atheist Rap, legendarna novosadska punk-rock grupa stiže u zagrebačku Tvornicu Kulture ovu subotu na krilima aktualnog studijskog albuma “Überlauf”. Atheisti su skromnih očekivanja, žele da nastup u Tvornici bude ujedno i njihov najveći zagrebački koncert u povijesti benda, a po povratku ovih popularnih novosadskih punkera s nedavne turneje po zapadnoj Europi, posljednji tren prije zagrebačke svirke smo ulovili dr. Popa i Lekija za dvije-tri riječi.

Upravo ste se vratili s intenzivne europske turneje gdje ste u prvoj polovici mjeseca odsvirali tucet koncerata na binama od Beča do Praga. Što je novo na zapadu i jeste li izdržali taj zvjerski tempo?

LEKI: Na zapadu ništa novo…Ljudi ŽIVE svoje živote, u skladu sa ličnim sklonostima, tko hoće da zarađuje – može, tko hoće da putuje- može, tko hoće da živi boemski i da je zadovoljan malim – može… Ne kao naši ljudi, koji rade, bijelog dana ne vide, a jedva imaju (ili ni nemaju) da pokriju osnovne račune. Meni se lično nije ni vraćalo kući. Sva sreća da me dočekalo mnogo posla u vezi muzike, te se ni ne trudim da se uključim u dnevno-političke tokove i vječito iste priče.

Fascinantan je takav interes publike vani. Radi li se o lokalnoj publici ili većim dijelom iseljenicima s Balkana?

POP: Bilo je miješano. Ipak, na mene su najveći utisak ostavila dva Rumunja u Freiburgu i dva Čeha u Pragu. Za vrijeme svirke ni u snu nisam mogao pomisliti da nisu iseljenici s naših prostora jer su sve vrijeme pjevali, znali tekstove i opasno se radovali.

Turnejom predstavljate još uvijek aktualni album “Uberlauf”. Koja vam je pjesma posebno prirasla srcu i koja iz vas izvlači maksimum na bini?

POP: Nije fer da neku favoriziram, non stop se trudim da pružim maksimum, naopako da u jednoj blistam, a ostale otaljam, to kod nas nikad nije moglo.

Zašto ste „otišli u cvrčke“?

LEKI: Mnogi su shvatili tu pjesmu kao odu lijenosti i neradu, ali istina je poprilično drugačija. Naime, ona govori o eksploataciji radnika u našem društvu od strane sitnih i krupnih preduzetnika, konkretno u privatnom sektoru, i sve to iz ličnog iskustva. Još prije nekoliko godina sam otišao u cvrčke jer sve teže podnosim nepravdu i lažne autoritete, te se rukovodim onim starim, hipijevskim motom: “Life is today, tomorrow never comes”… A danas uspjevam da preživim od muzike…

Jeste pobrali koju mudru misao tokom ovih dugih godina sviranja?

LEKI: Da je ogromna razlika između popiti jedno piće i ni jedno. Nijedno je nijedno, a jedno otvara Pandorinu kutiju i ostavlja otvoreno pitanje: ” A zašto ne još jedno?” Ili: ” A zašto ne sad, odmah i uvijek?” I slično tome…

POP: Tko peva, zlo ne misli, vjerovatno i tko svira.

Razmišljate li gdje biste bili da vas nije glazba odvela svojim putem?

LEKI: Ne, zaista ne, više se pitam gdje će me sve još odvesti.

POP: Prerano smo u glazbu ušli, predugo to traje, nema se kad ni razmišljati toliko duboko.

Kojem nastupu ste se najviše radovali ili se tek radujete?

LEKI: Trenutno se najviše radujem nastupu u Zagrebu zbog brojnih drugara koje ćemo ponovo sresti i zbog prostora, čuvene “Tvornice” u kojoj po prvi put nastupamo.

POP: Svakom sljedećem se najviše radujem, nisam lud za malim, zatvorenim prostorima, te se više radujem većim, bez pušenja.

S kojom publikom ste najviše kliknuli tokom godina svirke?

POP: S našom, bilo to u Zagrebu, Zadru, Splitu, Puli, Rijeci, Banjaluci, Osijeku, Sarajevu, Kragujevcu, Nišu, Kraljevu, Skoplju, Novom Sadu, Subotici, Bečeju ili Beogradu.

Prepoznajete li onu svoju energiju i žar u nekom od mladih bendova s kojima ste se susreli?

POP: Mašinko je mlad, energičan, na mjestu bend s novim albumom, koji preporučujem za skinuti, slušati i uživo pratiti gdje god. S naše strane School Bus iz Knjaževca, Kofein iz Sremske Mitrovice i Deep Steady iz NS.

Je li vam ostala na listi još koja neostvarena glazbena želja?

LEKI: Uf, što se toga tiče, ima ih pregršt. kao da smo tek počeli. Nadam se da me taj oskećaj ushićenja zbog neke nove muzike koju ćemo stvarati, novih nastupa, putovanja i ljudi koje ćemo upoznati nikad neće napustiti. Jer bez toga onda sve ovo nema smisla…

POP: Kad želja ponestane, ili si nepotrebno skroman, ili si na kraju. Ne vjerujem ni u jedno od dva navedena.