B’s FUNstallation: Kako je Sixto Rodriguez upleo prste u hrvatski jazz

Oglas

bsrazgovarao: Janko Heidl

Diskografski prvijenac zagrebačkog seksteta B’s FUNstallation nazvan je „Sixto“, a prva pomisao koja će u većine glazboljubaca prizvati lik i djelo američkog kantautora Sixta Rodrigueza neće biti posvemašnji promašaj. Premda album „Sixto“ nije doslovno glazbena posveta tome dugo zaboravljenom, a onda pomoću dokumentarca „Potraga za Sugar Manom“ (2012) Malika Bendjelloula svijetu ponovno predstavljenog osebujnog detroitskog autora, naslovna skladba trombonista Mirona Hausera nadahnuta je upravo tim filmom.

B’s FUNstallation čine trubač i krilničar Zvonimir Bajević, trombonist Miron Hauser, pijanist Luka Žužić, tenor saksofonist Mario Bočić, kontrabasist Goran Rukavina i bubnjar Adriano Bernobić. „Sixto“ je objavljen u nakladika Destinatio Tokyo, cijena mu je je 30 kn, a moguće ga je kupiti na koncertima grupe i u dućanu Destinatio Tokyo, Junija Palmotića 29, Zagreb.

S nekolicinom suradnika razmijenili smo prstohvat pitanja i odgovora o profilu grupe, skladbama i odličnom dizajnu ovitka.

Ima li B’s FUNstallation neki glazbeni, stilski okvir unutar jazza? Je li on posljedica unaprijed osmišljene namjere ili naprosto proizlazi iz energija i profila članova sastava?

Zvonimir Bajević: Teško je u današnje vrijeme staviti nešto pod kapu jazza, a opet je pitanje na koji način netko doživljava pojam jazza. Prvenstveno sami glazbenici danas nisu načisto što taj termin znači, pa postoje različite diskusije i prijepori, od onih tradicionalnije orijentiranih, pa sve do zagovornika potpune slobode i neograničavanja pojmovima i ogradama.

Ja bih nas svrstao negdje u sredinu, jer definitivno se svi napajamo na glazbenicima koji su utemeljili i razvijali jazz kao umjetničku disciplinu i prije svega način razmišljanja. Na tom tragu otvorenog načina razmišljanja kao nužnosti osluškivanja vlastitih senzibiliteta i mi smo se prepustili različitim karakterima i osobnostima koji nas oblikuju i razlikuju. Budući da imamo autorskog materijala više nego za jedan album, na ovom smo se odlučili stilski uravnotežiti pjesme, od svojevrsnog latin prizvuka prema tradicionalnije orjentiranom zvuku jazza. Teško je uravnotežiti četiri skladateljska jezika, no mislim da smo kao bend uspjeli postići neki prepoznatljiv zvuk čija su okosnica boje koje stvaraju aranžirane sekcije puhača i atmosfere pjesama.

Riječ dvije o nastanku pjesama?

Luka Žužić: Skladba The Camper Dreams nastala je tijekom mog studija. Inspirirana je jednom noći koju sam prespavao u Camperu, u Veroni. Prvenstveno je pisana  za Baobab Ensemble 2008. g. Za B’s Funstellation, kako je sada sviramo, proširena je B dijelom, introm…

Mario Bočić: Kompoziciju „East’n’Boogie“ napisao sam pod utjecajem nekih istočnih melodija. Vjerojatno je tu doprinio i poznati jazz glazbenik Yusef Lateef. Dragi prijatelj Miron vidio je to kao glazbeni opis arapskog osvajanja Španjolske. Kompozicija se sastoji od tri dijela. U prvom Arapi na konjima kreću u pohod, u drugom stižu na more, a u trećem počinje bitka sa Španjolcima. Treći dio smo osmislili zajedno  na prošlogodisnjoj turneji po Istri.

„Gaia“, tj. Gaia je starogrčka božica slavljena kao Majka Zemlja. Prema Heziodovoj Teogoniji ona je bila toliko snažna da je poslije Kaosa sama sebe postala.

Luka Žužić: „Limbo“ je skladba pisana za ovaj bend. Limbo znači prostor između sna i jave, u biti kad ne znate sanjate li ili je stvarno…

sixtoČestitke na sjajnom likovnom rješenju ovitka. Od čega ste krenuli?

Tamara Vukelić: Samo ime albuma „Sixto“, kao riječ, na prvu zvuči i vuče na broj šest, bez obzira na njeno pravo značenje i vezu s albumom. Sastav B’s FUNstallation čini šest glazbenika, pa stavljajući sve zajedno u neku poveznicu, glazbenike kao band, kao tim i prijatelje, ideja je bila naći neki oblik, simbol, koji bi vizualno predočio njih kao zajedništvo, kao jednu cjelinu.

Volim geometriju i u svakom kreativnom procesu sve nekako kreće od nje. U geometriji je heksagon, pravilni šesterokut, poligon sa šest vrhova kod kojeg su sve stranice jednake duljine i tu je simbolika, kao što su i oni kao muzičari jednaki u bendu i stvaraju sve zajedno. Tako je krenula inspiracija. U prirodi je dobar primjer šesterokuta pčelinje saće, pa će neki možda dobiti i vizualni dojam saća, što nije loše jer su svi članovi benda vrlo vrijedni ljudi.

Ček dis aut