Captain Beefheart and his Magic Band – Trout Mask Replica (Reprise, 1969.)

Oglas

beefheartTrout Mask Replica je remek-djelo Captain Beefhearta, koje i danas začuđuje svojom „otkvačenom“ imaginacijom i još uvijek zvuči svježe i originalno, kao malo što u rock povijesti poslije toga.


Početkom 1968. godine, Beefheart-ov Magic Band smjestio se u iznajmljenoj kući u Woodland Hillsu, pokraj Los Angelesa, kako bi vježbali za Trout Mask Replicu. Raniji album Safe As Milk, na kojem je surađivao i tada 16-godišnji gitaristički virtuoz Ry Cooder, već je pridonio ugledu grupe, no sada pod Frank Zappinom producentskom palicom, Beefheart- pravim imenom Don Van Viet – imao je potpunu kreativnu slobodu.

Grupa je uvježbavala materijal za dvostruki album, koji je na kraju imao 28 pjesama, preko godinu dana, spajajući minimalistički blues i garažni rock sa free jazzom i avangardnim eksperimentima. Kako bi izbjegao zbrku koju je kod ostalih muzičara znala stvoriti njegova navika da instrukcije daje zviždeći melodiju, Beefheart se usmjerio na komponiranje glazbe za klavirom. Tehnički, jedva da je znao svirati instrument, no imao je očigledni višak samopouzdanja, koji je prenosio i na ostale u studiju. Atonalne, iako često vrlo jednostavne melodije presijecane „uvrnutim“ gitarskim dionicama na stalno mijenjajućoj kompliciranoj ritmičkoj osnovici bile su podloga režećem Beefheart-ovom glasu, kojim je više izvikivao nego pjevao nadrealističke stihove, podsjećajući na acid verziju Howlin Wolfa.

Beefheart je u studiju sve svirače nazvao novim imenima i polako se vremenom pretvarao u tiranina. Problemi poput prigovora susjeda zbog buke, tučnjave među članovima banda i hapšenja zbog krađe hrane u obližnjem supermarketu postali su svakodnevicom. Do proljeća 1969. godine bili su spremni za snimanje u kući Dicka Kunca – obližnjeg susjeda, povremenog gosta, i redovitog snimatelja Zappine glazbe – njegova uloga bila je donositi i Zappin prijenosni magnetofon Uher s kolutima trake spremne za snimanje.

„Sigurno je da su bili dobro uvježbani. Prisjećam se da je to bio prilično dobro kontrolirani kaos, sa Donom kao glavnim dirigentom , koji je odbijao nositi slušalice prilikom snimanja vokala“ kasnije je govorio Kunc. Nakon snimanja nekoliko pjesama, Beefheart je inzistirao na pravom studiju, i na kraju se utaborio kod Whitneya, u obližnjem Glendaleu. Iako je Kunc uz Zappu već bio naučen na sve, priznaje da se u Van Vlietovoj galaksiji glazbe pitao kako razlikovati dobru od ne tako dobre izvedbe.

Album je na kraju nakon maratonskog uvježbavanja grupe snimljen munjevitom brzinom, te je nakon izdavanja brzo stekao kultno sljedbeništvo među ljubiteljima free jazza, bluesa, rocka i nadrealnog pjesništva ili svega toga zajedno. U filmu Almost Famous ovjekovječeni Lester Bangs ushićeno ga je pozdravio u časopisu Rolling Stone, dok je većini ostalih rock kritičara, kao i većini publike to ipak bilo neshvatljivo. Međutim, u Velikoj Britaniji, uglavnom zahvaljujući pokroviteljstvu John Peel-ovog Top Geara, Trout Mask Replica gotovo da se probila među prvih dvadeset albuma na ljestvici, te je ostala iznenađujuće popularna obzirom na svoju muzičku ekstremnost.

Utjecaj Trout Mask Replice u kasnijoj se rock muzici osjećao više u duhu i pristupu, nego u direktnim pokušajima kopiranja muzičkog obrasca, pošto je ovo drugo bilo nemoguć posao. Captain Beefheart je ovim djelom pokazao što sve može učiniti imaginacija u rock kontekstu i time postao inspiracijom kasnijim eksperimentima rock nadrealizma, naročito u doba punka i new vawe-a. A – na kraju krajeva – poslušajte kako su zvučale snimke Toma Waitsa tridesetak godina poslije i zamislite tko mu je mogao biti uzorom.

napisao: Dinko Prpić


Oglas