Oglas

Najveći hrvatski zimski festival Brijačnica 28. siječnja 2017. na pozornicu vraća legendarne Kojote, jedne od nositelja Fiju Briju generacije koji su svojom eksplozivnom energijom protutnjali glazbenom scenom 90-ih godina i obilježili generacije glazbenih entuzijasta svojim hitovima “Sto milja daleko od nje”, “Razuzdan i lud”, “Izgubljen u svemiru”, “Hodala je pola metra iznad zemlje”, “Zajaši zmaja”, “Halucinacija” i “Trese, lupa, udara”.

Kojoti se pod reflektore nakon dugih 17 godina vraćaju u svojoj najjačoj postavi – Davor Viduka (gitara), Alen Marin (vokal), Vanja Marin (bas), Bobo Grujičić (bubanj), a prvi pravi povratnički koncert realizirati će ovu subotu u zagrebačkom Boćarskom domu u dobrom društvu, nošeni valom jedne pozitivne, probuđene r’n’r energije. U iščekivanju ovog glazbeno-scenskog highlighta još uvijek mlade 2017. godine, razmijenili smo nekoliko misli i uspomena s utemeljiteljem benda – Davorom Vidukom.

Kojoti u OTV domu, foto: Hrvoje Polan

Do sada ste nosili titulu jedine poznate grupe iz 90-ih koja nikad nije napravila povratničku turneju ili album. Velikim dijelom je sigurno razlog vaš angažman u drugim bendovima, no što je bilo okidač eksplozije nove energije za Kojote? Je li djelomičan utjecaj imao nedavan rad na albumu Greaseballsa?

D. Viduka: Greaseballsi nisu imali nikakve veze, slučajno se potrefilo da se nakon konačno izdanog LP-ja s njima zakotrljala ova priča oko reuniona Kojota. Na neki  čudan način sam bio čak i ponosan što smo do sada bili jedini bend iz te Fiju Briju generacije bendova koji se nikad nije okupio, iako sam pogotovo u zadnjih 5 godina imao puno poziva za ponovno okupljanje, a i mi smo svi bili u ok odnosima. Mislim da čak rad članova u drugim bendovima nije bio razlog, nego se sada sve jednostavno poklopilo. Izrasla je neka nova generacija klinaca koji vole Kojote i to mi je jedan od najvećih razloga – nismo ostali zaboravljeni, i oni će nas prvi puta moći pogledati live. Drugi najbitniji razlog, barem meni, je sviranje tog gitarističkog iskonskog Rock and Rolla. To je potpuno drugačiji stil sviranja od Greaseballsa ili Kawasaki 3P-a i mislim da se tu najbolje snalazim. To mi je u prstima, na tome sam odrastao i sagradio određenu reputaciju kao gitarist. Zadnji razlog smo osvjestili tek na probama. Sada smo ipak odrasli, pametniji i tolerantniji ljudi i jako dobro se slažemo pa taj mojo ili kemija između Alena, Vanje, Bobe i mene je na puno višem nivou nego onda. A i naravno da bolje sviramo pa nam to daje potpuno drugačiji pogled na naše pjesme i danas ih sviramo upravo tako – pametnije,opuštenije i zrelije. Kada uđemo u neki sexy groove onda ga vozimo dugo, a opet energija je i dalje prisutna. To kao dvadesetogodišnji klinci nismo znali, ni mogli, tako da mislim da će publika na koncertu Kojota na Brijačnici uživati u odličnoj svirci, puno plesati i mnogi bi mogli biti pozitivno iznenađeni.

Jedni ste od nositelja Fiju Briju generacije, no kroz ovih sedamnaest godina niste se povukli s glazbene scene već se oblikovali s njom i samim time oblikovali hrvatsku glazbenu scenu i povijest. S tim godinama iskustva, možete li sumirati što se dogodilo s glazbom od 90-ih do danas? Je li energija ista?

D. Viduka: Naravno da nije ista. Energija se mijenja s godinama kod svakog čovjeka, ali mi smo je uspjeli kanalizirati na pozitivan način. Bio sam svjedok svega svirajući jako aktivno s raznim bendovima, ali daleko najviše s Kawasaki 3P-om cijelo ovo vrijeme i jako je različito bilo 90-ih i danas. Jedino što je ostalo isto je katastrofalna politika u državi i odnos prema Rock and Rollu. Svaka čast pojedincima koji se trude kroz klubove ili festivale održati scenu na nekom nivou jer znam da im nije lako. U ovoj državi Rock i svi njegovi podžanrovi su na zadnjem mjestu, a to privlači ogroman broj mladih ljudi i to je barem moju generaciju odredilo. Imao sam sreću i privilegiju biti tinejdžer pred kraj 80-ih i jako sam sretan zbog toga jer me to usmjerilo prema kulturi, individualnosti, toleranciji… Jednostavno, bilo je toliko sadržaja za mlade da je tada najviše kul bio onaj koji je naslušan, načitan, kome je opća kultura na zavidnoj razini i cijenila se individualnost. Danas su svi isti i to je kul. Strašno.

Kojoti, foto: NIno Šolić

One mlađe generacije koje su se vašom zaraznom energijom hranile još u osnovnoj školi iščekujući svaku novu epizodu Hit Depoa, sklone su mistificirati predmilenijsku eru glazbe. Vaš rad, mislim pritom na Kojote, je prestao taman nekako s naglim razvojem interneta. Internet je svakako približio glazbu pojedincu, no je li samim time stvorio inertniju publiku i rasplinuo vezu između glazbenika i slušatelja?

D. Viduka: Mislim da je internet donio puno dobrih stvari, ali da je ipak više negativnih. Pošto sam svjedočio i jednom i drugom vremenu, a još uvijek nisam neki starac 🙂 mogu reći razliku vrlo jednostavnim rječnikom. Nekad je bilo puno teže doći do prvog albuma i, ako bi pritom ubo neki hit, bio si automatski poznat u cijeloj državi i šire. Danas je jednostavno svega previše. Previše bendova, a nema scene. Previše sadržaja bez ikakve kvalitete. Sve je predostupno. Sjećam se da sam negdje u 1. ili 2. srednje čuo da jedan lik zna svirati „Blackbird“ od the Beatlesa, a nisam ga znao. Nazvao sam čovjeka pa pješke i tramvajem od  Svetog duha do Zapruđa išao kod tog nepoznatog lika sve dok je nisam naučio svirati. Danas vam je sve u ton i usporeno objašnjeno na YouTube-u. Ne mislim a priori da je to loše, ali se jednostavno izgubila draž potrage za nečim što te zanima. Pitam se kako smo se nalazili prije bez mobitela i interneta i socijalnih mreža koje su sve samo ne socijalne? A jesmo, i to vrlo lagano, i pritom smo se fenomenalno i jako kvalitetno sadržajno družili. Nije bilo shopping mallova da tamo ispijamo kavice tri sata jer nemamo love za ništa drugo, ali je bilo puno drugih pametnijih sadržaja. Ne želim zvučati kao neki stari prdonja ili licemjer jer i sam koristim sve te blagodati nove tehnologije, ali činjenica je da sam prije na ulicama sretao sretnije ljude i gledao nasmješenija lica.

Vi ste ipak pripadali generaciji koja je bila društveno angažiranija. Taj bunt, i općenito konkretan stav prema nečemu, kao da je nestao u rock’n’rolu?

D. Viduka: Točno, i mislim da sam gore upravo odgovorio na jedan dio pitanja. Danas je dovoljno staviti, npr. znak kluba Jabuka na profilnu sliku na Facebooku da čovjek pomisli da se angažirao oko tog problema, a znamo da je grad stavio šapu nad tim kulturnim dobrom. Nekad se izlazilo na ulice. Sjetite se bunta oko Radija 101. Kojoti su svirali za podršku radiju i bili smo dio te mase na što sam naravno ponosan. Kao i danas kad je GSK Jabuka u problemima zbog određene ‘elite’, automatski smo reagirali i za početak K3P je snimio pjesmu podrške, a spremaju se naravno i mnoge druge akcije jer to je najstariji klub u državi, klub koji je našim generacijama podario Fiju Briju, Zagreb Gori, Crni Mačak i na neki način odredio našu mladost. I moramo ga obraniti i ostaviti mlađim generacijama. Dakle može se kad se hoće, samo se treba malo trgnuti i pokrenuti.

Kakva je danas konstrukcija između glazbenika i publike? I glazbene scene općenito?

D. Viduka: Danas se sve svodi na hajp. Vrlo rijetke su pojave koje konstantno i bez obzira da li u dotičnom trenutku imaju hit imaju svoju publiku. Možda 10-ak bendova najviše, ako govorimo o rock ili alternativnim bendovima, a i njima se zalomi da ponekad omanu, pogotovo u pasivnim krajevima. Ovi koji plivaju na hajpu će u svakom selu rasturiti, ali ih se isto tako za par godina nitko neće sjećati. Zato mi je užasno drago da i dalje postoji interes za Kojote jer na dnevnoj bazi od objave da smo se ponovo okupili dobivam pozive za koncerte, a da mi pritom u zadnjih 17 godina apsolutno ništa nismo napravili. To mislimo ispraviti za početak sa novim singlom ovog proljeća.

Vaša energija u tom valu rocka ’90-ih bila je vanserijska. Još pamtim euforiju koju je u meni izazvalo prvo prikazivanje video spota za pjesmu „Razuzdan i lud“. Je li ta ista energija bila preintenzivna i ugušila Kojote ili je razlog bio nešto drugo…?

D. Viduka: Moguće. Mi smo se od ostatka scene najviše razlikovali po količini energije koju smo odašiljali sa stagea jer su nam pjesme jednostavno takve. Ali bilo je tu puno drugih razloga. Prvenstveno mislim da smo bili premladi za sve to. Projurili smo svjetlosnom brzinom kroz sito i rešeto i mnoge sulude situacije u drugoj polovici 90-ih gdje se stvarno moglo doživjeti svakojakih čudesa, a da za to realno nismo bili spremni, prvenstveno mentalno, i onda se svatko počeo snalazit kako je znao i umio u tom kaosu. Jer realno, mi smo u četiri godine objavili tri albuma i odsvirali stotine koncerata i prošli apsolutno sve što je u opisu hedonistički raspoloženog R’n’R benda i tu je naravno bilo jako puno lijepih stvari, ali mislim da su nas one loše uništile tj. mogle su da smo nastavili svirati. Zbog toga mislim da je tada bila pametna odluka da stanemo s radom.

Na Brijačnicu se vraćate u finalnoj postavi – Davor, Alen, Vanja Marin, Bobo… Je li ovom postavom benda postavljen posljednji komadić slagalice u Kojotima?

D. Viduka: Ni jedne sekunde nisam razmišljao o nekim drugim ljudima. Nas četvorica smo Kojoti  i u toj postavi daleko najbolje zvučimo. Alen, Vanja, Bobo i ja imamo kemiju koju je jako rijetko naći, ali kad ti se posreći zajedničko muziciranje je jedan od najboljih osjećaja na svijetu. Moram spomeniti Marija Anušića koji je puno dao bendu,  bio je jedan od prvih članova i snimio je dva albuma. Svi ga i dalje smatramo ravnopravnim članom Kojota i volimo, ali u ovoj postavi jednostavno ubijamo.

Dancing Bear priprema objavu kompilacije, koliko čujemo. Da li bi to moglo biti plodno tlo za neki novi materijal Kojota? Neku novu energiju i novu epizodu nastupa?

D. Viduka: Za sada se ne želimo previše baviti sa bilo čime osim s ovim koncertom na Brijačnici. Želimo da ljudi vide neke drugačije Kojote, ali s istom energijom, tj. da se podsjete koliko je to dobar bend bio, pogotovo uživo. Vjerujem da ćemo čak debelo nadmašiti neka očekivanja jer smo jako puno radili i ovo je svima big deal. Bit će dosta iznenađenja, od nekih pjesama do gostiju. Tehnički smo si osigurali savršene uvjete tako da bi koncert morao biti pobjeda. Ako tako bude onda ćemo sjesti i odlučiti šta dalje jer kao što sam rekao dobivamo puno poziva za koncerte, a i planiramo objaviti novi single jer se jednostavno dobro osjećamo ponovo zajedno i jako dobro plivamo u tome što sviramo tako da ne bih isključio mogućnost novog albuma Kojota. Zašto ne?

(Emanuela Tomino/Mixer.hr)

Ček dis aut