Objavljeno 10/11/2011 - mixpress - KOMENTARI
 
 

:: deKuBiTUs ::

Share Button

dekubitus

piše: Marko Čulić

Dekubitus, performerska kaos punk platforma kojom se osnivač i frontmen Sven, koristi kao medijem za samoizražavanje održao je prije nekoliko dana u zagrebačkoj Medici koncert pred stotinjak vjernih fanova. Krajnje nekonvencionalan nastup, nabijen energijom, potpunom interakcijom s publikom uključuje i samozljeđivanje (staklom ili žiletima) koje nam je u neformalnom razgovoru nakon koncerta Sven opravdao ‘svetošću’ krvi koja nas sve povezuje, koja nas sve čini ljudskim bićima.

4Namjera mu je zorno i uživo, bez filmskih trikova i rezova, pokazati što je to ispod kože što nam daje život, i pokazati to eksplicitno, pravim rezovima na svojoj koži. Prvi put se javno ‘izrezao’ sa 17 godina, na svom prvom scenskom nastupu. ‘Napumpan’ tinejdžerskom energijom koja je kod ‘Narušitelja’ (pseudonim što ga je pridružio svom imenu umjesto prezimena) bila mješavina frustracije i užasnutosti doživljajem svoje okoline zaista se strašno iskasapio, i tako nešto nikad nije ponovio u tom razmjeru. Imao je, kaže, prejaku potrebu to napraviti, a ožiljci te večeri do danas su mu najvidljiviji na tijelu. Scensku ‘aktivnost’ samoozljeđivanja već je doktorirao, tako da to može i ne mora raditi, ali kao što je nekad za nastup to bio ‘condicio sine qua non’, danas se već rutinski zabavi time kao djelom predstave. Iako mu više zarezivanje kože žiletom ne predstavlja neophodnu potrebu kao ranije, kada je to bio način kanaliziranja preintenzivnih unutrašnjih nemira i osjećaja. Ima nešto osvježavajuće u tome kad osjetiš kako ti se topla tekućina slijeva niz tijelo pred ljudima. Ako bi to netko opisao egzibicionzmom, u redu, ali to je za mene puno više od toga’ – rekao nam je poslije nastupa Narušitelj.

Dekubitus postoji od 2003 i u tih gotovo 10 godina postojanja održali su tek 15ak koncerata. Ipak, jedan i pol koncert godišnje, s obzirom na ono koliko energije taj događaj generira, i nije tako malo.

5Pojava Dekubitusa na zagrebačkoj underground sceni jedinstvena je. Ako se uopće, zbog ipak puno konroliranijeg nastupa Svena Narušitelja može povlačiti paralela sa pokojnim Satanom Panonskim, takve forme održavanja koncerata/performansa dugo nije bilo i vjerovatno je dugo poslije njega neće ni biti. Radi se o tome da je interakcija izvođača i publike kod nastupa Dekubitusa potpuna. Sven se s mikrofonom miješa s publikom, sudjeluje u punkerskom pogo divljanju ispred stagea, svo to vrijeme pjevajući, ponekad s nečijih ramena a ponekad s poda ,ležeći ispod gomile tijela koja ga potpuno ‘proguta’. Ono što postane očigledno već pri prvim rifovima uvodne stvari, je da se potpuno predaje i uživa u vlastitom glazbenom performansu, ali zauzvrat ni publika ne ostaje ‘dužna’ na konstantno provociranje erupcijom energije koja suklja sa scene pa se osim benda, na sceni gotovo stalno nalazi po desetak ljudi doprinoseći potpuno kaotičnoj atmosferi, koja je zaista, iz osobnog iskustva pisca ovih redaka, stalno na rubu ekscesa, koji u bilo kojem trenutku može krenuti u hiperemocionalnom, pozitivnom, ali isto tako i opasnom agresivnom smjeru.

Ništa manje upečatljivi, od cijele frenetične sat i pol duge predstave, tekstovi su pjesama čija se tematika rasteže od sexualne, socijalne, ljubavne pa do autobiografske. Ali tekstovi tih pjesama nisu poezija, nisu aktivizam niti pomno slagani rimovani stihovi. Oni su neposredan doživljaj i ekspresija očišćena od svake estetike, usmjerena na socijalnu demenciju, ljubavnu patologiju kao i na frustrirajuća osobna iskustva koja treba srušiti, ili kako pseudonim glavne figure ovog morbidnog cabareta kaže – narušiti.

1Ime benda, Narušitelj je davno osmislio. Htijući da bude zvučno, da ima neko značenje, i da bude neka vrst ironije usmjerene na ‘kvazi’ intelektualnu potrebu ljudi da se koriste latinskim izrazima, iz medicinskog riječnika je izvukao naziv bolesti koja se manifestira se gnjojnim ranama izazvanim dugotrajnim ležanjem – dekubitus. Kako vrijeme prolazi, tako se svijest i razumijevanje svijeta u svakom čovjeku mijenja i sazrijeva, pa tako i to ime često za dobija neko novo značenje. Danas je Sven sklon mišljenju kako je cijelo društvo oboljelo od rečene bolesti zbog svoje učmalosti i inertnosti – dodavši kako je bend prošao napokon svoje djetinjstvo, neku vrst infantilnog zagrijavanja pred utakmicu koja slijedi a to je masterirati i na album, koji će, umjesto snimanja na kazetofon ili u prostoriji na mikseti sa dva kanala, netko i producirati te izdati sve stvari na jedan ili dva albuma. Postojeći album, sniman kako smo gore već naveli, odslužio je svoje i u pripremi su malo ozbiljnija izdanja.

Dekubitus nije bend, on je osobna borba Svena Narušitelja sa samim sobom i sa ljudima koje smatra ‘grinjama i trakavicama’ (naslove jedne od Dekubitusovih pjesama op.a.) koji su proizvodi ovog zapadnjačkog zločinačkog sistema, koje doživljava kao retardaciju politike nastale u 19. stoljeću. Ti su ljudi za njega zapravo su mrtvi pa je i ovo današnje društvo, poput RTL-ovog ‘Big Brothera’ čisto nekrofilijsko društvo. Najvažnije je u ovakvom svijetu zadržati ‘zdrav razum’, ostati normalan, a Svenov stav je, kao što svaka osoba koja ima pravo na svoje mišljenje i stav, takav da Dekubitus smatra normalnim. Nije, veli, normalan upravo onaj kome rad i performans Dekubitusa nije normalan. . Prijetnja da Narušiteljeva duša oboli od dekubitusa, zbog koje se i počeo izražavati tim ekstremnim načinom, odavno je prošla ali je donijela i razlog da se nastavi onim smjerom koji mu je ‘otvorio oči’.

foto: Borko Vukosav


 
mixpress
Your Life Is Music

Svi tekstovi autora »