Ferragosto Jam 9. – naš kišobran je dobra volja

Oglas

fj97

Tekst i fotografije: Nera Talan

Jedan od najpozitivnijih (ako ne i najpozitivniji) festival lijepe naše i ove godine pokazuje zašto ga svi toliko volimo. Već deveti po redu Ferragosto Jam, uz sve nedaće koje je proživio, nikako nije razočarao ogroman broj prisutnih.

Festival se održavao od 4.-7. kolovoza (uz male izmjene, ali o tome ćemo kasnije) na već nam svima dobro poznatom Orahovačkom jezeru koje ne prestaje oduzimati dah, a o dobroj vibri ljudi koja se osjetila od onog trenutka kada smo izašli iz besplatnog autobusa za jezero, bolje da ne pričam! I ove godine su nam organizatori htjeli pružiti više nego dosada, ali ih je kiša u tome prevarila. „Pssst party“ koji je trebao biti održan u petak je otkazan zbog kiše, ali ako ćemo si bit iskreni, uopće nije nedostajao. Osim te novine, ostali su nam glavni, ilitiga Piknik stage, #Dobrojutro stage i Izštekani stage sa kojih se mogao čuti velik broj bendova i izvođača sa naših prostora. Osim toga, jezero je samo po sebi prepuno mnogih štandova za cugu i hranu, igrališta i tome slično. Nego, da ne duljim, krenimo s malim dnevnikom festivala.

4.8. Prvi dan

Festival je službeno otvoren sa svirkom benda Tight Grips, inače pobjednici 20. HGF-a, dečki iz Karlovca koji praše po klasičnom rocku uz malo moderniji zvuk. Nastup je bio solidan, ništa pretjerano, ali bend je pokazao veliku energiju unatoč maloj posjećenosti.

Nakon njih su stage preuzeli Fast Response, punk rock bend iz Zagreba čiji članovi sviraju u drugim bendovima trenutno aktivnima na sceni. Unatoč već poznatim izvođačima iz kvalitetnih bendova, Fast Response se i nije pokazao u najboljem svjetlu. Skate punk odsviran sa malo energije; dobila sam dojam da su došli odsvirati „reda radi“, a i glazba koju sviraju zvuči kao da je izašla iz Tony Hawk-a. Publika ih je, naime, primila odlično i davala pozitivan feedback, što je dečkima vjerojatno bilo i najbitnije.

Odmah iza Fast Responsea smo trebali čuti grmljavinu sa stagea koju bi nam Loš Primjer pripremio, ali je njihov nastup nažalost otkazan. Program je, „pazi sad ovo“, nastavio bend Rochelle, Rochelle, inače petorka iz Zagreba kojima je bitniji sam show nego kako su odsvirali. Također podosta jak nastup na koji je publika također dobro reagirala, barem onaj dio koji nije kolutao očima na tekstove i tu i tamo pretjerano isforsiran humor. Glazbeno su i više nego dobri, kvalitetni glazbenici svatko za sebe, usvirani i točni, uživaju u tome što rade i zbog toga zaslužuju jedan veliki plus unatoč ostalim nedostatcima. Idući su nastupali bend M.O.R.T. koji su za mene bili, uz ABOP, jedno veliko otkriće. Fantastičan Sinjski bend koji praše nekakvu vrstu punka, rocka i bluesa. Nimalo monoton bend i bend koji ne trati svoje vrijeme kako bi napravio prosječnu pjesmu. Uspjeli su stvoriti jako intimnu atmosferu koju je publika samo upijala što je više mogla. Jako intenzivan nastup sa očitim pucanjem emocija kroz instrumente, ma momcima kapa do poda.

Nakon žestice koju su nam M.O.R.T. pripremili, piknik stage zauzima Edo Maajka. Svima nam drag i poznat rapper nastupio je sa također nam poznatim Frankiem, koji je uvjerljivo bio preglasan, ali to nije bilo ono što je publici zasmetalo. Po osobnom mišljenju i po reakciji publike te daljnjih komentara koje sam čula sastrane, većina je bila razočarana nastupom ovog diva domaće scene. Previše školski i premalo volje. Da li je to do prezasićenja ili samo loš dan, nitko nije siguran. Izvođene su i nove i stare pjesme, dakle, jako dobro napravljena set lista sa fantastičnim prijelazima između pjesama i zbilja je sve bilo besprijekorno, ali manjak voljeza nastupanjem se osjetio među svima.

Kawasaki 3P, koji su nastupili sljedeći, su izazvali eksploziju među publikom, iako je bend sam po sebi prosječan. Neukusni tekstovi i monoton ska zvuk nije smetao očito nikom osim meni, dok su dub dijelovi u svim pjesmama bili melem za uši i dušu, uistinu. Fantastični glazbenici koji su lošim humorom i tekstovima htjeli osvojiti scenu, a to mogu i samom svirkom.

I šećer na kraju prvog dana, ABOP, su jednostavno raznijeli jezero. Možda bi najbolji opis ovog benda bio da su oni psytrance s instrumentima, samo, jel, PUNO bolje! Usporedila bi ih sa Ozric Tentacles, samo jače i modernije i s više elektronike. Pri početku njihova nastupa nisam bila na Piknik stageu, ali već pri prvim zvucima sam otrčala dolje i plesala. Nije bilo mnogo ljudi, ali ovi koji su bili su vjerojatno istrošili patike plešući. Također jako intimna atmosfera i očito debljanje i izvrtanje ljudi čudnim pozadinskim zvucima i probijajućim bass linijama i borbom između dva bubnjara ovog benda. Definitivno najugodnije otkriće ovog festivala i mali biser među bendovima. Hvatam prvu priliku da ih ponovno vidim uživo, a otkako sam došla kući preslušavam sve što mogu naći.

Na dance hard stageu je, koji je bio otvoren samo prvu večer, DJ Kneža pogađao u srca sa najtreš hitovima za čaganje i time podigao atmosferu festivala za još milijun posto. Mjesta je bilo premalo, čovjek na čovjeku, svi skaču i plešu, a pri početku svake puštene pjesme smo mogli vidjeti ljude kako se drže za glave i viču „JAOOO MOJA STVAR“. Na početku. Baš. Svake. Pjesme. Ma čisti šou, majice su se na putu do šatora morale cijediti od previše partijanja!

fj95

5.8. drugi dan

Nakon prijepodnevnih ispijanja kava (mineralnih voda više, al neka), upijanja sunca i brćkanja u vodi, u pola 3 popodne je službeno otvoren i Izštekani stage na kojem smo prvo mogli vidjeti divnu Billie Joan koja komotno može otići u Third Man Records i potpisat, bez po’ muke. Jako čudan vokal sa primamljivom i jednostavnom gitarskom linijom je uvijek dobra kombinacija, a ova užasno simpatična Splićanka je to iskoristila na max. Nakon nje su nastupali Mixed Up Marry koji su nas otopili i razmaljali po balvanima ispred stagea sa svojim jazz, chamber pop zvucima. Poslije topljenja smo se ježili na grupu Ti koji su odradili prosječnu svirku, bez električnih bubnjeva, ali je svima svakako bilo toplo oko srca čuti ih ovdje. Na Auguste nažalost nisam otišla u strahu od ponovne kiše koje se dogodila pred nastup grupe TI, pa sam bržebolje pakirala što sam mogla u šator.

Iz istog razloga nisam bila ni na prvom bendu na Piknik stageu, Inkognito. Nakon njih su nastupali Saučešće, također ljudi sa scene, sviraju horror punk a i time, naravno, zvuče slično Misfitsima. Sasvim dobar nastup, ali se nisu previše isticali. Zato se bend koji je slijedio dosta istaknuo, One Step Away koji su napravili fantastičan nastup. Živi, puni energije koju su prenosili na publiku, samo su još jedan u nizu odličnih bendova koji pokazuju kako je scena još živa i udara. Zatim, Kiša Metaka, koji su (subjektivno) precjenjen bend. Nastup je bio mlohav i uopće nisu popratili ritam publike niti su se trudili sa nekim smicalicama poboljšat atmosferu. Da se jezero treslo od skakanja, jeste, ali uistinu poražavajuć nastup za tako veliko ime. Mislim, malo pretjerujem, nastup je bio dobar, ali kao i za Edu Maajku, previše školski; dobiva se dojam kao da im se više neda raditi to što rade.

fj94

Zatim, ogroman kontrast, Muscle Tribe of Danger and Excellence, kojima bi po svemu sudeći trebalo dosaditi svirati, pogotovo na Ferragostu na kojem sviraju par godina uzastopno u različitim sastavima, ali su odradili ovu svirku kao da im je prva. Nije ni čudo da je pozornica popucala zbog nevremena, ovaj bend ju je dobrano načeo svojom bijesnom energijom. Ne znam, ja bi ovaj bend do sutra mogla hvaliti, ali ne želim da se previše umisle. Publika je također prštala od jačine, očekivano.

I spektakl pred salauku… Jedna i jedina, žena svih žena, Josipa Lisac, za čiji je nastup savršeno odgovarala ta atmosfera i tenzija pred nevrijeme. Vjetar i kiša nisu smetali publici, koja je, dapače, bila razočarana odlukom da se nastavak svirke otkaže. Očarala je prisutne, njihala ih svojim specifičnim i predivnim vokalom; stasom i osmjehom je proširila čistu ljubav i chill.. Bilo je jednostavno čarobno, ali nažalost prekratko. Nakon njenog nastupa, ostatak večeri je zbog sigurnosti, što posjetitelja, što organizatora, otkazan, što je svakako bila odlična ideja zbog urušavanja bine na Piknik stageu. Također je i nastup Plastic Knivesa na Dobro jutro stageu bio prekinut iz istog razloga.

Srušena pozornica Ferragosto Jam festivala u Orahovici
Srušena pozornica Ferragosto Jam festivala u Orahovici (FJ facebook)

A što ćemo sa kišom?

Ne da je bila kiša, bio je potpuni kaos. Grmljavina, kiša, užasno jak vjetar, sniženje temperature za tisuću stupnjeva.. Možete zamisliti kako je atmosfera zamrla.. UOPĆE NE. Terase kafića i restorana na jezeru su se orili pjesmom i plesom, svi mokri i nasmijani, nimalo pogođeni time što su se vani otvorila deveta vrata pakla. One sekunde kad je kiša postala malo prihvatljivija, jezero se ponovno ispunilo ljudima s najboljom voljom. Ono najbolje kod ovog festivala je upravo ta specifična vibra koja se osjeti iz godine u godinu. Samo pozitiva, osmjesi, ples i veselje, želja za pomoć i osjećaj jedinstva, a znate tko je za to najviše zaslužan? Oni organizatori po kojima svi uredno pljujete, koji su toliko sebe unjeli u cijeli festival da bi svakom pojedincu bilo što bolje, koji rade sitne greške, ali rastu iz svakog festivala i ne prestaju oduševljavati i nuditi vam sve što bi mogli poželjeti. Jedno veliko hvala svima koji su nam pružili ovo iskustvo i nedajte se smesti sa negativnim komentarima ljudi koji vjerojatno nisu ni rođendanski party za troje gostiju organizirali, a kamoli festival. Idući dan su ljudi šetali ogrnuti dekicama i s pivom u ruci po jezeru, i dalje plešući uz zvukove sa Dobrojutro stagea, koji se ujutro ponovo vratio u aktivno stanje. Nakon objave da je otkazan ostatak programa, ljudi su polako počeli pakirati svoje stvari, ali su najjači ostali unatoč otkazivanju festa i nastavili sa dobrom vibrom. Šta da vam kažem, morate doći da bi osjetili to nešto što ovaj festival ima, a drugi nemaju.

Ček dis aut