Oglas

Sisački instrumentalni noise outfit ###, poznat po svojoj opsesivnoj ljubavi prema filmu i napuštenim prostorima, glazbu nalazi kao platformu uz pomoć koje ispoljava iskrenu potrebu za kreativnim izražavanjem – filmom, dizajnom, konceptualnim projektom. Njihovo ime predstavlja tri udarca u neku najbližu stvar koja stvara buku, a esenciju njihovog stvaralaštva može se sumirati vrlo jednostavno – do it yourself, do it simple. U kultnom klubu Močvara, 04. ožujka, ### promovira vinilno 10″ izdanje prošlogodišnjeg EP-a “Svjetlo” u društvu beogradskih glazbenih kolektiva VVhile i Mnjenje, koji su doprinjeli samom stvaranju albuma, te DJ Zarkoffa koji ga je snimao i producirao.

### su Goran, Jurica i Sven, no produženu ruku ovog kolektiva čine Andrija, Ilić, Nebojša, Stole, Trajče, Naranča,… Ovom prilikom su Goran i Sven izdvojili trenutak da s nama podijele misao o glazbi, filmu i oslobađanju kreativnosti nepotrebnog pretencioznog fokusa.

Otkrili ste ovih dana datume promocije vinilnog izdanja „Svjetlo“- uz Zagreb, odlazite u Rijeku i Beograd. Riječku dionicu promocije odrađujete 31.03. u sklopu Impulse festivala, a s obzirom da ova tri grada predstavljaju trokut u kojem ### orbitira, ne sumnjam da im se iznimno veselite.

Goran: Falio bi Sisak za potpuni doživljaj, ali nas doma ne vole. 🙁  Beogradu se uvijek posebno veselimo jer smo tamo k’o doma, a Rijeka je grad kojem se mi uvijek radujemo, ali teško da se nama itko tamo raduje. Bit će super.

Sven: Volim sva tri grada i sva tri drugačije doživljavam, zbog ambijenta i ljudi. Beogradu se iznimno veselim jer je tamo finalizirano “Svjetlo”.

EP “Svjetlo”

Tokom zagrebačke promocije izdanja društvo će vam praviti VVhile i Mnjenje, koji su i sami dio „Svjetla“. Ljubav između vas je neporeciva…

Goran: Kad imaš takve ljudine na sceni, teško da neće biti ljubavi. Samo uz otvorenost i ludost takvih bendova su moguće sve te eskapade koje radimo i mislim da je to ključ opstanka nekakve scene.

Sven: Odlično smo se uspjeli povezati, ne samo na muzičkom već i na privatnom planu. Koncerti i snimanja su samo izlike da se družimo s tom odličnom ekipom! Ionako se svako malo posjećujemo na relaciji ZG-BG, a kad se tome doda svirka može biti samo najbolje!

Prošlo je nešto više od godinu dana od objave vašeg posljednjeg EP-a „Svjetlo“. Ovog puta ste se zaista potrudili i otišli korak dalje u samom dizajnu i prezentaciji. EP će biti predstavljen u limitiranom izdanju od 220 primjeraka uz ekstra limitiranih 30 komada, sve skupa oblikovano, tiskano i upakirano rukama i prešama This Town Needs Posters, još jednog kraka vaše kreativne hobotnice.

Goran: Sad mi se jede hobotnica.

Sven: Sve si rekla. Doduše, uvijek radimo limitirane ručno ili analogno proizvedene artefakte, ovoga puta je to na naše oduševljenje vinil. Dosta problema nam se na privatnom planu prepriječilo tokom organizacije izdavanja vinila, ali uspjeli smo ih nekako premostiti. Jedva čekam da to izbacimo da možemo ići dalje s novim idejama i radom. Ploče smo pakirali u omote rezane laserom na 300 gramskom crnom i sivom papiru sa sleevom na koji smo sitotiskali informacije bojom koju je Goran ručno izradio. Imali smo prste u svemu.

Goran prilikom stvaranja uljane boje za tisak covera i plakata

Koliko sam shvatila, sav proces stvaranja jest analogan, mehanički, a rezultat sirov i iskren.

Sven: Većinom je analogni i uvijek nas zanima proces nastanka i zakonitosti kako funkcionira neka tehnika koju koristimo kako bi ih izokrenuli naglavce i došli do nekih drugačijih rezultata. Jesu li oni sirovi ili poetični vjerovatno ovisi o kutu gledanja, a trudimo se da budu iskreni. Makar ne možemo ne psovati kad moramo noćima tiskati, savijati, lijepiti….

Motiv vašeg kreativnog outputa i jest sirovost, nepreciznost i iskrenost što sugerira i samo ime/znak projekta…

Goran: Iskrenost je najbitnija, od samog početka, bilo da je riječ o videima, glazbi ili dizajnu i mislim da iskrenost mora imati, a i ima, po prirodi nešto naivno, sjebano i živo u sebi. Uživam u svakoj nesavršenosti i greški u našim izričajima.

Sven: Kako bi Žen rekle – iskrenost je posebna.

Jednom prigodom ste izjavili nešto što mi je zaista zaokružilo bit ### – „Put je bitniji od samog završetka“. Fokus na kreativan proces i promišljanje glazbe i umjetnosti kao takve predstavlja esenciju ###.

Goran: Ako ćemo cijelo vrijeme gledati samo na rezultat iliti “zamišljeni” rezultat, izgubit ćemo se u procesu, zamarat ćemo se sa nepotrebnim usporedbama, povlačenjima paralela i nekakvim pretencioznim fokusom na neki wannabe savršen završni produkt, bio on glazbeni, filmski ili dizajnerski. Tu se onda dogode često dvije stvari: a) Toliko se filozofira i čeka da se sve zvijezde poklope da bi se počelo sa radom, da na kraju ništa ne nastane; b) Zaboravi se vlastita iskrena potreba za izražavanjem i glazba, video i dizajn se svedu samo na sredstvo za usporedbu sa drugima, izgubi se ta neka vlastita vizija iz vidika i sve se što želiš napraviti počne se činiti naivnim i blesavim pa se odustaje. Ne marimo za to šta i kako drugi to rade pa makar naše bilo tehnički, “umjetnički” i izvedbeno inferiorno, bitno je da smo se primili posla kada smo osjetili potrebu za time. Sretni smo dok radimo pa smo i sretni onime šta proizađe iz toga.

Sven: Goran je to odlično opisao. Jednostavnost, impulzivnost i potreba za izražavanjem je esencija našeg rada, overthinkanje nas ubija. Uživamo u procesu kakvi god rezultati bili.

### nije samo glazbeni već i multimedijalni projekt koji u svoj rad, pored same glazbe, uključuje i film. Ekstenzija tog projekta je i B.A.K.A. productions, glavni odgovorni za fenomenalna vizualna rješenja vaših video uradaka. Na Reviji Hrvatskog kratkog filma dobili ste nagradu za najbolji vizualni koncept za ekperimentalni glazbeni video ”300 naopakih križeva”. Film i glazba se konstantno isprepliću u vašem kolektivu.

Goran: Film je moja osobna velika strast i kako smo si stvorili tu neku samoodrživost kao društvo i bend, bilo je logično da će jedno vući drugo i obrnuto. Pjesme uvjetuju videe, a filmske ideje i vizije često uvjetuju koncepte, pristupe, kompozicije itd. Mislim, nismo tek toliko išli u Beograd u 100godišnje kino Zvezda snimati “Svjetlo”.

Prilikom promocije EP „Olovo“ snimili ste i kratki istoimeni dokumentarac u Željezari Sisak. Postoji li mogućnost da uskoro osvane štogod slično za promociju vinylnog izdanja “Svjetla”?

Goran: Materijali su tu, da. Ali kako je u Beogradu nedostajao naš prijatelj i moj ko-redatelj Matija Tomić, sve to nije tako lako teklo kao u Željezari. Možda se jednom nešto osmisli oko toga.

Dotakla sam se tu Željezare Sisak pa mi je interesantno upitati koliko je sam grad Sisak utjecao na vaše kreativno stvaralaštvo?

Goran: Sisak jest naše stvaralaštvo.

Sven: Sisak je prostor koji je nekako definirao to što radimo, kako radimo, kako razmišljamo, kako gledamo na sve oko nas. Meni je on neiscrpna inspiracija, a volim ga pogotovo kada je zarastao u visoku travu, kada je napušten, kada ulična rasvjeta slabo radi, kada se magle vucaraju iznad rijeka…. Ma u svakom njegovom momentu mogu uživati na drugačiji način. Ne znam koliko se to reflektira na samu glazbu, ali na čitav setting koji stvaramo sigurno da.

Inspiraciju za novi materijal potražili ste u Beogradu, u kinu Zvezda. Svojevrsna mjesta slučajevi postali su simboli vaših albuma i savršeno se uklopili u njihovu slojevitost.

Goran: Možda zato što smo mi ljudi slučajevi pa nam takva mjesta odgovaraju i volimo barem na trenutak tim zaboravljenim prostorima i sebi samima dati neku svrhu. Pa makar trajalo samo nekoliko dana.

Sven: Ne toliko mjesta slučajevi koliko neka napuštena i zanimljiva mjesta koja odišu nečim čega više nema. Ne bih rekao da smo tražili inspiraciju koliko smo zadovoljili svoju želju da baš u tom predivnom i brutalnom gradu nešto napravimo.

Slojevitost vašeg rada se uz multimedijalnost iščitava i kroz probijanje žanrovskih ograda pa ste tako na posljednjem izdanju remikseve prepustili Naranči…

Goran: Naranča je s nama od početka. Gostovao je na nekoliko svirki i podebljavao naš sound svojim vrhunskim basom i snimao je bas dionicu na jednoj našoj pjesmi sa “Olova”. Nekako nam je prirodno došlo uključit ga sada s obzirom da smo htjeli nešto drugačije i on se savršeno uklapao u tu viziju.

Sven: Kao što Goran kaže, Naranča je od početka s nama, a već smo ga iskoristili za bas pa smo odlučili iskoristiti drugi njegov adut – elektroniku! I čovjek pozlati sve čega se primi.

Zanimljiva mi je činjenica koju sam pročitala, da ne radite na pjesmi duže od 15 minuta po ideji zato što, kako ste rekli – ona mora bit iskrena.

Goran: Istina, ne volimo mrcvariti ideje. Volimo da samo izađe iz nas i tako bude zabilježeno. Izgubimo neki inicijalni impuls što duže radimo na nekoj pjesmi i i počinje nam se sve manje i manje sviđati do granice gdje nam se onda jednostavno više ne svira. Kažem, banalno je, ali ako nas čini sretnima – zašto bi se pravili da smo nešto što nismo..

Sven: Overthinkanje nas je u nekim našim prošlim bendovima uništilo, tako da sad idemo na minimalistički pristup. Uostalom, sviramo skupa preko deset godina, a još dulje se poznajemo tako da je sviranje samo jedan od načina na koji se družimo i komuniciramo.

S obzirom na razinu stvaralačkog zamaha vašeg kolektiva, možemo li očekivati novosti nakon promocije vinilnog izdanja?

Goran: Pa, mislim da je najaktualnije trenutno, mimo promocije vinyla, to da nam se naš prvi igrani short film (30min) u B.A.K.A. produkciji “Ples bijelog ljeta” nalazi u postprodukciji i čeka svoje festivalske i kino premijere uskoro.

Sven: Zaredit ćemo se, povući u planine i proizvoditi bezglutensko kraft pivo. (Ide mi na kurac to kraft pivo).

(Emanuela Tomino/Mixer.hr)

Ček dis aut