Ivan Mihaljević pjesmom “Colorblind” predstavio početak autorskog glazbenog projekta

Oglas

Ivan Mihaljević novim singlom i pratećim videospotom predstavio je početak samostalnog autorskog glazbenog projekta.

Od trenutka kada je s 14 godina počeo svirati gitaru, Ivan Mihaljević zaredao je niz glazbenih postignuća. Već na samom početku glazbene karijere, s 18 je godina s bendom Hard Time zasvirao na pozornici jednog od najvećih metal festivala – Wacken Open Air dok je 2012. s bendom Side Effects nastupio na Heineken Jamming Festivalu gdje su tada svirali i Red Hot Chili Peppers, Prodigy, The Cure, Noel Gallagher (Oasis), Evanescence, Gorillaz i mnogi drugi. U proteklih desetak godina dijelio je pozornicu s grupama Whitesnake, The Cult, Scorpions, Tito & Tarantula te gitaristima-uzorima Paulom Gilbertom i Richiem Kotzenom. Također je imao čast upoznati i nastupiti s izumiteljem električne gitare Les Paulom, u studenom 2008. u newyorškom Iridium Jazz Clubu. Uz samostalni rad, Mihaljević je gitarist i pjevač u eklektičnom power rock triu Side Effects te pjeva u bendu Sikter Ego. Od strane Hrvatske Glazbene Unije dodjenjena mu je “Status” nagrada za najboljeg rock gitarista 2015. godine.

U pjesmi “Colorblind” Ivan Mihaljević snimio je sve instrumente, uz glavni vokal otpjevao je i sve prateće vokale, a također potpisuje aranžman i produkciju.

Dao sam si kreativnu slobodu te nakon dugo vremena ponovo snimio pjesmu u kojoj sam sve napravio sam. Ovakav način rada dopušta mi da stvaram u trenutku, ali i da se pjesma razvija upravo onako kako sam zamislio – bez nužnih kompromisa po pitanju kompozicije, produkcije, odabira zvukova ili bilo čega drugog. Trenutno sam u iznimno kreativnoj fazi i vjerujem kako ću uskoro predstaviti još novih pjesama“, izjavio je Mihaljević

Budući da i u pratećem videu Mihaljević svira sve instrumente prijatelji su video šaljivo prozvali “Mihaljević i njegovi klonovi”.

Uz cjelokupan glazbeni dio – od ideje preko sviranja i snimanja do produkcije, Ivan Mihaljević autor je i teksta pjesme.

Nedavno sam vozeći se tramvajem u svom gradu svjedočio sceni u kojoj je jedan od putnika omalovažavao i verbalno vrijeđao turiste samo zato što nisu iste rase. Općenito ne volim pisati o nekoj temi samo zato što je aktualna i proteže se kroz medijske naslove i/ili društvene mreže, ali ovaj događaj potaknuo me da napišem tekst za pjesmu društvene tematike. “Colorblind” postavlja pitanje da li bi svijet bio ljepši ako ne bismo razlikovali boje ljudske kože, kada bismo jedni druge gledali i vidjeli “iznutra”?

Ček dis aut