Oglas

Beogradska petorka Kanda, Kodža i Nebojša stiže u Tvornicu kulture 25. studenog na krilima još uvijek aktualnog albuma “Uživo!” kojeg su objavili u ožujku ove godine. Album promoviraju diljem regije, a novo studijsko izdanje zaokružilo je njihovu 25. godišnjicu uspješnog rada.

Glazba benda Kanda, Kodža i Nebojša obično se opisuje kao fuzija brojnih žanrova koje su ovi glazbenici istraživali od početka 90-ih godina. Oslanjajući se na talent, inteligenciju i ljubav kao pogonsko gorivo svog djelovanja uspjeli su se održati do danas, a njihova popularnost sve više raste svakim novim albumom. U proteklih 10 godina su održali više od 600 koncerata diljem regije, od intimnih klupskih koncerata pa sve do festivalskih nastupa. Pored Olivera Nektarijevića (vokal), Vladana Rajovića (bubanj), Nenada Pejovića (gitara), Janka Mostarlića (gitara), KKN-u se pridružio i Boško Stanojević koji je na mjestu basiste zamijenio dosadašnjeg člana Ognjena Beadera.

Što možemo očekivati u Tvornici, koja je pozadina albuma i benda te još nekoliko detalja otkrio nam je sam bend u kratkom razgovoru.

U Tvornici ćete promovirati aktualni album. Koja je pozadina albuma i koliko ste na njemu radili?

Albume smo do sada objavljivali na svake tri godine, a teško je izračunati koliko vremena smo utrošili na njihovo stvaranje, često smo na putu, a okolnosti u kojima djelujemo i razvoj tehnologije čini vrijeme puno rastegnutijim pojmom od nekadašnjih vremena u kojima ste imali određen broj sati u studiju. Za sada posljednji album „Volja za noć“ smo objavili 2014., i referira naravno na poznato djelo Nietschea, a noć je uzeta i kao motiv cijelog albuma i kao vrijeme u kojem se na kratko smiri panika svakodnevnog preživljavanja na teškim marginama stare i sve umornije civilizacije.

Što publika može očekivati u Tvornici u subotu?

Nastup sezone ili barem veoma zanimljiv koncertni doživljaj. Ne bih se kladio na ishod prosječne svirke, pošto u Zagrebu nismo zatajili u proteklih desetak godina.

Kako biste opisali vrtu glazbe koju svirate?

Od 2000., kada je bend prvi put nastupio u Zagrebu,  do danas, gostovali smo u vašem gradu dovoljan broj puta, ali kao da se uvijek iznova upoznajemo, pa svaki put opisujemo našu glazbu ili objašnjavamo etimologiju imena grupe. To nije vaš ili moj problem, to je problem diskontinuiteta naših javnosti u kojima stalno krećete od nule i po pravilu ne možete stići daleko jer se sistematski njeguje zaborav, umjesto da se njeguje javnost koja je uostalom u temelju riječi koja opisuje naša državna uređenja. Međutim, uvijek nam je drago kada sviramo u Zagrebu, u publici viđamo pankere, metalce, raste, alternativce…, što govori da je naša muzika otvorena za sve, i ta otvorenost sa rokerskim gardom bi tako mogla poslužiti kao opis.

Na sceni ste već 25 godina, što se sve događalo u tom vremenu?

Bilo bi dobro da te odgovore daju kvalificirani povjesničari, a još bolje bi bilo da se ta povijest iščitava i promišlja, no pokazalo se da povijest prije svega služi politici, a kako su naše duboko provincijalne i uske politike nesposobne da išta promjene u budućnosti, to se usmjeravaju na mijenjanje prošlosti i odavno utvrđenih činjenica, a onda se na takvoj platformi snimi serija i film i to u svijesti ljudi ostaje kao povijesna činjenica. Osobno, više volim kada je alternativna povijest stvar čiste fikcije, kao npr.u Čovjeku u visokom dvorcu Filipa Dika, a proteklih 25 godina vidim kao period u kome je ponovo pušten duh balkanizacije koji djeluje kao preteča aktualnih europskih zbivanja, a nama se u tom periodu desila propast društva od koje se branimo zaboravom, što je podjednaka tragedija kao i razlozi koji su doveli do propasti. Rokenrol duh se pokazao neuništivim i, kao i uvijek, čeka neku novu platformu koja bi nas oživjela i u kojoj bi se pokazala blagodat njegovog utjecaja.

Koliko se pripremate za koncerte i kako to izgleda?

Dugo smo zajedno, relativno često nastupamo, stalno probamo, a kako smo ostali ozbiljni zaljubljenici u muziku, i dalje radimo na autorskom i izvođačkom pedigreu, a kako izgleda rezultat te pripreme vidjet ćete u subotu u Tvornici.

Tko je po vama najveća rock zvijezda u regiji i zašto?

Prije bih rekao da je rokenrol jedna od najsjajnijih zvijezda u tzv.regiji, barem onaj njen dio koji se nije utopio u dominantnu estradno kriminalnu matricu. Duh izgleda nije bilo moguće ubiti ili protjerati kao što se to radilo i radi sa ljudima. Jugoslavenski rokenrol je nadživio zemlju u kojoj je nastao, ali se stjecajem brojnih loših okolnosti izgubila javnost u kome je on imao utjecaj, pa se stvar svela na besmislenu nostalgiju, fraktale i mikro svjetove. Postoje bendovi koji imaju velike brojke nastupa ili pregleda na YouTubeu iza sebe, ali to ne vidim kao bitan pokazatelj, radije povremeno obiđem stranicu Zlog Hadže, tu se svako malo pojavi netko sa zvjezdanim potencijalom, a i mi stariji znamo potegnuti.

Da možete promijeniti nešto u bendu od početka do danas što bi to bilo i zašto?

Živimo u vremenu u kome se prošlost neprestano mijenja i izvrće, pa bih u tom smislu i mogao konkretno mijenjati povijest benda, pošto se pokazuje da ljudi bez mnogo muke mogu povjerovati da danas npr. živimo u zemljama sa visokim ekonomskim rastom i velikim investicijama, iako je stvarnost nešto drugo. Mislim da je što se Kande Kodže i Nebojše tiče sve ispalo kako smo htjeli. Ponekad me živciraju neke greške koje su ostale na snimkama, a onda se sjetim da sam vjerojatno jedini čovjek na planeti koji ih primjećuje, da su greške neizbježna i pokretačka činjenica života i da je čak moguće i učiti iz njih.

Ček dis aut