Oglas

Iza nas je buran vikend u sklopu završnice 21. izdanja HaGeeF-a u čijem je finalu među fantastičnim finalistima žiri odlučio da titulu najboljeg HaGeeF benda 2017. godine osvaja zagrebački bend Lika Kolorado. Izbor žirija potvrdio je i izbor samih bendova u konkurenciji koji su također, većinom glasova, Lika Kolorado izabrali za najbolje.

Filip Riđički (vokal), Ana Jelić (bas), Vanja Senčar (gitara) i Pavle Gulić (bubanj) daleko su od neutabanih glazbenih staza. Glazbeno putovanje započeli su kroz brojne projekte da bi u razdoblju od jeseni 2015. do ljeta 2016. zasjali kao kreativni pogon Like Kolorado. U lipnju prošle godine pažnju publike i kritike privukli su prvim singlom “Kralj”, objavljenim pod krovom izdavačke kuće Aquarius Records, nakon kojeg su se zavrtili uspješni video spotovi – “Smiješ zaurlat” i “Sigurno”. Glazbeni izričaj Like Kolorado kritika nalazi na tragu najuspješnijih indie rock i britpop bendova ’90-ih, a unatoč kratkom stažu na domaćoj sceni, publiku su osvojili zaraznim, radiofoničnim pjesmama i odličnim live nastupima.

Iza vas je uzbudljiv vikend – nakon poslovnih, organizacijskih izazova i neizvjesne avanture na autoputu za Slavonski Brod, jednoglasnom odlukom ostalih finalista i zbrojem glasova žirija trijumfirali ste kao pobjednik 21. izdanja HaGeeF festivala te ovu subotu podjelili pozornicu s legendarnim Hladnim Pivom u Zaboku. Jeste li stigli posložiti dojmove u ovom kratkom predahu?

Filip: Auto kihne na pol puta prema Slavonskom Brodu, pola sata do tonske. Imali smo blagi dojam da je to neki znak, uzalud vam trud svirači. Sjedili na kavi koju smo pili na benzinskoj kraj koje je auto rikno čekajući i nadajući se da će se ohladiti i upaliti, jer to su te slamke spasa za koje se hvataš. Istina Bog, petnaest minuta kasnije, auto uz kratki protest zapali i mi sa njime za Brod, taman na vrijeme za tonsku. Moram priznati da sam osjetio energetsku nabijenost ulaskom u samu dvoranu, uzbuđenje koje inače ne gajim u tolikim dozama, da ostane mjesta za paniku – ne tremu, samo paniku, “kaj ako, kaj ako”. Ali nema mjesta strahu; koncert je ispao jedan od najboljih u posljednje vrijeme – prvi put da sviramo novu stvar, pritom sa njom i otvaramo, možda je zapravo nervoza bila oko nje.

No, da skratim, dobili smo, i nisam baš znao što bih rekao, osim hvala. Ne očekuješ dobiti nešto. Očekuješ se zabaviti. That’s about it. Publika je bila predivna, stajali su tamo i gledali, a to je uvijek uspjeh – ako imaš pažnju publike. Što nije uvijek slučaj. I to kakva publika – to su bili bendovi konkurencije, koliko god ih tako ne želiš gledati, već kao kolege. Glasali su za nas. To je zapravo pobjeda – potvrda struke. Što je žiri podebljao svojim perom glavnom nagradom, i nitko ne može biti sretniji od nas, trenutno. HaGeeF ima tradiciju, težinu, kredibilitet, rispekt. Imamo betonsku ciglu sa našim imenom u garaži sada – potvrda od HaGeeF-a da nešto radimo kako treba.

Ana: Kratki predah od jednog dana 😀 Drago mi je bilo upoznati nove bendove, već duže vrijeme kukam kako se na sceni ništa ne događa i onda dođem u Slavonski Brod i ne mogu se odlučiti koji bend mi je draži. Sa svim bendovima smo u kontaktu i družit ćemo se na nadolazećim festivalima. 🙂

Lika Kolorado, foto: Marko Plečko

Uzbuđenja nije nedostajalo ni na finalnoj natjecateljskoj večeri festivala, gdje je naspram konkurentnosti nesumnjivo dominirala kolegijalnost među nastupajućim bendovima pokazujući onu najbolju sliku glazbene scene, pa je tako Ogenj završio nastup s cvjetnim hello kitty fender basom… 🙂

Filip: Ogenj je sjajan bend, bilo je to očito čim su se popeli na binu. Gušt mi je što ispada da ćemo zasvirati još koji put na raznim eventima uskoro, što znači da možda opet prođe koja kulturna instrumentalna izmjena u skorije vrijeme. Nitko ne voli kada ih oprema zafrkava na bini, nema tu ni kolegijalnosti, to je naprosto instinkt, evo ti, dobar si, sviraj! A Nikola super izgleda sa hello kitty bassom 🙂

Ana:  Kolegijalnost?! Hm, mislim da je to ipak moj neizbježan modni utjecaj, haha! 😀

Za Liku Kolorado zaredale su se značajne svirke – uskoro nastupate na Zagreb Beer Festu, slijedi BedemFEST, Hoomstock, Krapinjon,… a uz brojne nastupe na domaćim festivalima, HaGeeF i Studiefrämjandet vode vas na mini turneju u Švedsku, potom Veliku Britaniju… Zasigurno je izazov balansirati ovakvim rasporedom?

Filip: Ne. Samo gušt. Jedva prokleto čekam. Ne postoji okolnost koju sa smiješkom ne bi bagerom katapultirao “ća” u ime koncerta. Mladi smo bend, svaki gig je prilika za naučiti. Mislim da govorim u ime cijelog benda kada kažem da je koncert u prvim redovima onog što nas veseli.

Ana: Još uvijek si nisam sve posložila u glavi, nismo očekivali pobjedu i sve nas je to malo iznenadilo. Prošle godine smo svirali na Krapinjonu i veselim se povratku, ekipa je zaista odlična. Prije dvije godine sam sudjelovala u razmjeni švedsko-hrvatskih bendova, ali nisam bila u gradovima koji su najavljeni za našu turneju, stoga se posebno veselim tom putu!

Lika Kolorado, foto: Marko Plečko

Fokus Like Kolorado nije stavljen samo na glazbu. Dizajn, fotografija, glumačke i radijske vode samo su dio kreativnog doprinosa članova benda. Može se reći da je za vas stvaralački proces stvar od egzistencijalnog značaja…

Filip: Mislim da sve to ide, kak da kažem, “hand in hand”. Svi ljudi na svijetu imaju kreativne demone koji bi bacali nešto kroz prozore uma, ne možeš to zaustaviti, a ako ne daš da izađe, tu ljudi pucaju. Što drugo da radimo nego da stvaramo. Probleme, ako ne ništa.

Ana: Oduvijek mi se činilo logičnim da se bavim nečime srodnim muzici, iako je to zapravo sve ispalo slučajno. Prije nisam shvaćala koliko su dizajn i glazba povezani. Studirala sam dizajn interijera te tekstilni i modni dizajn. U programima sam se naučila raditi tek na fakultetu tako da uglavnom sama radim sav vizualni materijal koji koristimo, a s obzirom da se krećem u takvom krugu ljudi, uvijek imam nekoga tko bi mi mogao nešto kompliciranije odraditi u smislu grafičkog dizajna. Isto tako, sama sam sebi najgori kritičar i nikad nisam zadovoljna ničime, pa volim vidjeti tuđi doživljaj nečega na čemu radim, tako da sam uvijek otvorena za suradnje. Ne mogu isključiti ni činjenicu da imamo znanstvenika i filozofa u bendu, te smatram da su i to vrlo bitni utjecaji na našu glazbu, stavove i napredak.

Po svemu sudeći, i video spotove doživljavate već kao ekstenziju umjetničkog… U posljednjem uratku „Sigurno“ pozabavili ste se pokretom.

Filip: Nemrem vjerojat da je već toliko prošlo od toga, ali na trećoj godini akademije, imao sam pokretnu etidu sa kolegicom Anjom Đurinović, koja je već tada briljirala u pokretnoj ekspresiji, a ako išta potvrđuje njenu kvalitetu to je angažman u zagrebačkoj Gavelli, od koje sam ju otrgao da snimimo spot u ruhu te vježbe sa faksa. Ideja je kroz “contact-improvisation” ispričati priču, prikazati odnos, zaigrati se. Kako s Anjom tako nešto već neko vrijeme želim ponoviti, evo mi prilike. Spot prikazuje odnos o kakvom pjevam u samoj pjesmi – hladan, krpeljski, “na rezervi” odnos dvaju ljudi koji su prestravljeni biti sami pa iskorištavaju jedni druge za taman toliko validacije iz vana da se ne osjećaju nepoželjnima, ali ni slučajno na duge staze, jer žele pažnju i od drugih.

Svaki glazbenik, svaki bend sa sobom donosi cijelu paletu momenata koji su oblikovali njihov kreativni smjer. Koji su to momenti bili za vas kao bend, kao glazbenike, s obzirom da Lika Kolorado nije prvi glazbeni projekt u kojem ste se pojedinačno okušali?

Filip: Nariram svoj život u glavi dok se događa, od kad sam bio mali. Teško je ne ostaviti kakav trag negdje na nekom papiru kad ti tak misli idu. Putovanja su me pokrenula što se inspiracije tiče, i ne moram predaleko, dovoljno je popeti se na Sljeme, dopredalirati do livade, malo promijeniti rutinu. Ima ta japanska poeta koja je rekla “u nedostatku novih iskustava, nešto u nama spava.” Skupi se tih momenata. Nešto ostane. Ostalo ti promakne.

Lika Kolorado, foto: Marko Plečko

Tri prva singla pružila su nam priliku da okusimo paletu šarenih nota vašeg nadolazećeg debitantskog izdanja. Otkrijte nam koji detalj više o samom konceptu albuma.

Filip: Nema koncepta. Samo tesati pjesme, pa što izađe, izađe. Što to stvori i tvori na kraju u cjelini, nek bude iznenađenje i nama.

Ana: Prvenstveno Filipovi tekstovi govore za sebe, tako da to ne mogu komentirati, ali što se tiče muzike, odnosno aranžmana i atmosfere, bit će prilično jednostavna, ali s momentima disonance koja ponekad zvuči i malo mračno.

Lika Kolorado, foto: Marko Plečko

Osnutak Like Kolorado je li bio stvar slučajnog susreta, preklapanja senzibiliteta, kemije…?

Ana: Vanja i Filip su počeli sami, i poslali su mi stvari snimljene na mobitelu. Jednostavno mi je nešto tu imalo smisla, iako je to bilo prepristojno za mene, ali ipak mi se svidjelo i rekla sam, treba to malo “zaprljati” 🙂 Nakon toga je došao Pavle u bend koji je također svirao po underground bendovima, et voila! 🙂

Filip: Serendipiteta. Vanju znam čitav život, Anu sam slučajnu intervjuirao za Radio Student kada sam tamo radio, Pavle se pojavio baš kad je trebao.

Što vas pokreće kreativno, emotivno, duhovno…?

Ana: Mi smo svi veoma različiti ljudi i mislim da nas četvero razuman čovjek nikad ne bi spojio 🙂 Ali eto, mi smo se ipak nekim silama galaksije našli i napravili Liku Kolorado 🙂 Ono što mene osobno pokreće je upravo taj nezamisliv spoj naših stilova i svjetonazora, te cijeli proces stvaranja nekog momenta koji na kraju snažno obilježava našu muziku.

Filip: Samo pisati.

(Emanuela Tomino/Mixer.hr)

Oglas