Marko Brecelj: “Žilet-žica rječito je lice surove istine”

Oglas

brecelj euro zicarazgovarao: Janko Heidl

Pred zagrebačke nastupe Marka Brecelja – subota, 5. ožujka, MM-centar Studentskog centra, „Publici budućnosti“ (dobna skupina 6-16 g.) u 18 h i „U penziji“ (16+), u 21 h – slovenski „rabljeni kantautor“ u tri je odgovora ponešto pojasnio poriv za susretom s najmlađima.

Kako su djeca reagirala na vašim dosadašnjim „dječjim nastupima“?

Marko Brecelj: Posljednji put sam trogodišnjem fanu otpjevaodsvirao pjesmicu „Skandal u crvenom baru“, prije nekoliko godina. U MKSMC Kopar. Otac mog mladog poštovaoca poslao mi je uokvirenu dirljivu fotku tog događaja. Zapravo, s publikom koja je mlađa od pubertetlija nemam iskustava od početka devedesetih kad smo basist Aleš Jošt i ja sviralipjevali u duetu Javna dvaja po osnovnim školama, nekoliko putai i mlađima od dvanaest godina. Tu i tamo pokoji prijatelj umjetnik povede na moj nastup svoje dijete. Zapravo, kad malo bolje razmislim, ne znam što me očekuje u Zagrebu na koncertu „Publici budućnosti“. Ali svakako ćemo videodokumentirati događaj.

Osim pjesama, na repertoaru je i agitacijski program. Koliko djeca mogu shvatiti, koliko ih zanima i zašto bi ih trebalo zanimati razmišljanje o žilet-žici, NATU, Europskoj uniji?

Marko Brecelj: Djeca mogu u principu shvatiti sve što i roditelji, pa i više od njih. Zanima ih (slično kao i roditelje) ono na što su ih generatori Zone utjecaja (roditelji, škola, crkva, internet, mediji, stvarnost) navikli (navukli). Uvjeren sam da bi svakoga, čak u prvome redu djecu, morala zanimati pojava žilet-žice na granici između Slovenije i Hrvatske jučer-danas za sutra. Ta žica je rječito lice surove istine. Ona je nagovještaj nailazećeg jezivog kojem ne možemo uteći tako da nećemo htjeti misliti o njemu. NATO je vojna mašinerija najbogatijih iz SAD-a i Europske unije. Europska unija je zajednica ravnopravnih i ravnopravnijih država sagrađena po principu koji Slovenija i Hrvatska nisu htjele prihvatiti u Jugoslaviji. Zašto ove rečenice djeca ne bi čula barem na agitki Marka Brecelja?

Jeste li razmišljali o tome da u dječji program uvrstite „Život, to je feferon“, „Dobro jutro madam Jovanović“ i „Jeste li vidjeli djevojčice?“, pjesme iz vaših dana s Buldožerom, a koje bi djeci bile prilično zabavne?

Marko Brecelj: Neka te pjesmice ostanu spomenici kreativnosti jugoslavenskog kulturnog prostora koji nije ni umro, ni isčezao. Čuo sam od nekog da su Buldožeri prije par godina bili IN za srednješkolstvo. Neka. Bilo bi mi drago da saznam da se nešto slično dogodilo i u Nišu, Skopju, Novom Sadu, Podgorici i Splitu. Mene kao stvaraoca u ovom trenutku ponajviše zanima dosnimiti, izrežirati i završiti minimalistički dokumentarni film „Brojanje u jesen“ koji smo snimali u prošloj godini i s kojim imam namjeru privući pozornost i simpatije i naprednih mladih, dakle, neposlušnih, nepovjerljivih, nezadovoljnih, kreativnih i darežljivih. Možda u Hrvatskoj, a naročito u Zagrebu, moram biti jasniji. Za simpatije brojnih sljedbenika i sljedbenica Velikonarodnih opojnosti i ciljeva boli me đon.

„Podoknica“, 2015., II. gimnazija, Maribor

Oglas