Oglas

Dolaskom Mašinka na glazbenu scenu, rijetko tko je ostao imun na ovaj inteligentan punkerski incanto upakiran u duhovite tekstove i zarazne melodije. No, unatoč tome što je svojim studijskim izdanjima i legendarnim koncertima postao nezamjenjiva punk senzacija svakog respektabilnog kluba i festivala, Mašinko i danas nenametljivo i nepretenciozno šarmira publiku i kritiku. Ne opterećujući se tempom i tonom svog kreativnog outputa, naglasak i dalje stavljaju na energične nastupe i pozitivnu atmosferu, stoga ne sumnjamo da ćete se (ukoliko do sada niste) u istu imati prilike uvjeriti već ovu subotu na festivalu Brijačnica gdje će Mašinko nastupiti u jednako obećavajućem društvu Kojota, Obojenog programa, Jonathana, Discohernije i Oružjem protivu otmičara.

Mašinko – Majmun godine (2016.)

Prošla godina bila vam je izrazito naklonjena, ili bolje rečeno publika i kritika bile su izuzetno naklonjene Mašinku i onome što ste nam donijeli. Vaš split album s Debelim Precjednikom „Godina Majmuna/Majmun Godine“ našao se opetovano na popisu najzanimljivijih glazbenih uradaka u Hrvatskoj i regiji, zaredale su se svirke,… Što se to poklopilo u bendu da iznjedri ovakvo zrelo izdanje?

PERICA: Pa zapravo nije se ništa konkretnoga poklopilo, ništa što bi mogli izdvojiti kao specifično za stvaranje albuma. Srki je ovaj put bio lik sa najviše kostura pjesama koje je skladao, tako da se definitivno može reći da je njegov kompozitorski potpis dominantan na albumu, ali kao i uvijek dosad postavljeni kostur pjesme svi gang-bangamo sa svojim ubacima, i teško da je ijedna pjesma završena bez da je svatko imao svoje prste u aranžiranju.

ANDRIJA: Upravo tako. Radili smo ove pjesme kao što smo ih i uvijek radili, dapače „Zajedno unatrag“ je trebala biti i na albumu „Svugdje je doma, ali lijepo je najljepše“, no tad nije sjelo sve kako je trebalo, dok se sad dorađena pokazala super. Ne vidim nikakvu značajnu promjenu u samom stvaralačkom procesu, osim što nam treba vremena da se udostojimo napraviti pjesmu od početka do kraja, primarno zato što smo previše puta umjesto na probu otišli jesti.

PERICA: Ne forsiramo pjesme, ne zadržavamo ideje koje nam se svima ne sviđaju. Nismo hiperproduktivni, ali kad nešto zgotovimo, znači da smo zadovoljni materijalom i da ništa nije nedorečeno. Možda se tu nazire neka doza zrelosti, nije nam više samo izbacivanje stvari samo po sebi nagrada nego naše zadovoljstvo stvarima koje smo napravili. A možda je zrelost i u pjevanju o pingvinima i guranju rijetke sprave.

Mašinko, foto: Filip Bušić

Iako ste sami znali reći da nikada nećete biti „ozbiljan bend“ i završiti u mainstreamu, primjetno je da ste bili jedan od bendova godine, publika i kritika vas vole…no zanimljivo je bilo primijetiti ipak jednu ozbiljniju notu u vašoj lirici.

PERICA: Već sam ispucao pingvine i rijetku spravu u prošlom odgovoru, tako da ne preostaje nego zbilja prokomentirati ove ‘ozbiljnije’ tekstove. Jednostavno je – tekstove uglavnom pišu Šulc ili Srki, gdje Šulc ima više kritički i (auto)ironični pristup, a Srki nešto osobniji, emotivni. E sad, jel’ se pjeva o glupostima ili o konkretnim stvarima koje se dešavaju oko nas, to je do osobne motivacije. A vrijeme u kojem živimo je najveći faktor u formiranju motivacije pa evo pokazatelja kako vrijeme i običaji diktiraju ekspresiju ove dvojice. A vjerojatno i veliku ulogu igra da li se idejno stvari razvijaju zajednički, na probi, ili u samoći nečije glave. Kad se skupno radi na stvaranju pjesme, tu je puno više veselice i zajebancije nego kad neko priča sam sa sobom.

ANDRIJA: Također, ozbiljnost nije nimalo novi moment, i na našem prvom demou dotaklo se dosta ozbiljnijih tema. Nikad nam nije bilo strano promišljati i kritički se osvrtati na svijet oko nas, no to se ipak očito tiše čuje nego kad netko zaurla „rakija“.

Tmurna i iritantna situacija u zemlji i ostatku svijeta uvijek je bila glavni okidač punk scene? Sprema li nam se nova eksplozija glazbenog bunta?

PERICA: Ne bih se složio da je dovoljno da situacija bude tmurna i iritantna da bi se okinula oštra reakcija, iako iritacija je jedan od preduvjeta. Opresija i prčkanje sila na vlasti u osobne živote je ono što će prirodno nagnati čovjeka da reagira. Jal i gađenje situacijom će nažalost na premali broj ljudi direktno utjecati da odu u kontru, no to je ljudska priroda. Kod nas još neovisno o ljudskom odronu koji drži naše konce u rukama i dalje ljudi (više ili manje) žive svoje živote u tim uvjetima i iako je svima jasno što se zbiva, malo je onih kojima će to već samo po sebi postiskati gumbiće i bockati dovoljno da imaju potrebu reagirati.

A što nam se sprema u vremenu koje dolazi? Pa iskreno nadam se da neće doći do tog incentiva da eksplodira punk scena, rađe nek se nekim čudom sve popravi, a mi ćemo svirati jazz. Loše.

Prvi singl koji ste izbacili bio je „Srkijev san 21“, no jedna od pjesama koja se također istaknula jest monumentalna „Monumentalna“. Kako je nastala i jeste li u njoj prepoznali potencijal hita?

PERICA: Stvar je nastala tako da je Srki najavio da brije napraviti stvar od 6 minuta jer, eto, idemo full retard, i zapravo je „monumentalna“ radni naziv isključivo vezan za minutažu. Mislim da nitko, pa ni Srki nije namjeravao toj pjesmi dati neku posebnu ulogu, odnosno izdvojiti je s nekim naglaskom. Nismo nikako gledali na stvar kao hitoidnu, pa ni dalje ne bih rekao da itko misli da pjesma od 6 minuta može biti hit. 🙂

Da je 18 minuta već bi se dalo pričati o ultimativnom hitu, ali ne znamo tako dugo svirati.

ANDRIJA: Da, zbilja nismo išli s time da bude hit. Svi baš jako volimo tu pjesmu, ali smo je snimili puno više sebi za dušu, nego da je guramo kao singl. I zbilja mi je drago što je ljudi vole iako mi s trajanjem premašuje domet pažnje za duplo.

Mašinko – Svugdje je doma, ali lijepo je najljepše (2014.)

Ono što je pravo remek-djelo jesu vaši coveri albuma, najavni plakati, općenito sav vizualni materijal. Je li Andrija jedini glavni odgovorni kome možemo aplaudirati i odakle ideje, na primjer za društvenu igru objavljenu uz vaš album „Svugdje je doma, ali lijepo je najljepše“?

PERICA: Andrija je definitivno naš najvizualniji član i odgovoran je za gotovo sav grafički dizajn oko benda. Iznimka su, dakako, crteži Nenada Barinića na oba covera zadnjeg split albuma sa Debelima, iako je i ovdje Andrija sve to ukomponirao u cover kakav možete vidjeti ako vidite cover u koji je sve to Andrija ukomponirao.

Nemam pojma tko se prvi sjetio da ubacimo drinking game u album, ali ubrzo nakon ideje smo se svi našli kod Piture, nacrtali kemijskom polja na papir, izbrainstormali pravila i odigrali nekoliko probnih partija nakon kojih se svih 12 nas složilo da je je igra dovršena, i da nam nije dobro.

ANDRIJA: Do ideje su došli Pitura i naš prijatelj i izdavač Banjanin kad su tražili argument da me nagovore da radimo ploču, iako za to nismo imali love. Počelo je od toga da im se naslovnica sviđala i da su je htjeli u velikom formatu, pa su se sjetili ideje s društvenom igrom i bacili bubu u uho, a ostalo je sve Pero ispričao. Skupa smo složii koncept, ja sam se bacio na crtanje i smišljanje priče, a kako čujemo, konačni je rezultat donio puno mamurluka tako da pišem da smo s tim uspjeli. A mimo igre, i inače mi je zadovoljstvo što je Mašinko upakiran u moj dizajnerski rad.

Mašinko, foto: Filip Bušić

S obzirom na nabijeni tempo koji vas je pratio posljednjih mjeseci, kao i nadolazeću svirku na zimskom festivalu Brijačnica u Boćarskom domu, da li je bilo vremena za novi materijal. Da li bi se takav mogao realizirati u skorije vrijeme? Ili možemo očekivati kakve novosti vaših brojnih glazbenih projekata?

PERICA: Da vam uštedim bandwidth – nema novog materijala, jedva da se stignemo naći za probu, a slična je priča i sa većinom muziciranja kojom se bavimo i van Mašinka.

Poso, kuća, zdravlje, sve to iz godine u godinu ima jači utjecaj na naše vrijeme i volju nego što bi imalo da godine idu unatrag jer bi onda imalo sve manji i manji utjecaj, što je logično ako iz godine u godinu ima jači, i eto ipak se napisalo malo više teksta za ovaj odgovor nego planirano.

ANDRIJA: Želju da stvorimo nove pjesme imamo, postoje i nekakve osnovne ideje, a nada živi da ćemo uskoro naći vremena da od toga napravimo i nešto konkretno.

Kako uopće teče Mašinkov kreativan proces?

PERICA: Pod 30°.

ANDRIJA: Jedan od nas donese pjesmu, refren ili barem riff. Ostali to uzmu i siluju. 041 je trebao biti  nježna akustična balada. Desilo se što se desilo.

Uz Brijačnicu, kakav vam je raspored za naredni period?

PERICA: Andrijaaaaa odgovori na ovo pliz.

ANDRIJA: Imamo zakazanih koncerata, no koliko znamo nitko još s time nije izašao u javnost pa ne smijemo ni mi. Nije ni nama lako šutiti o tome, ali eto moramo.

(Emanuela Tomino/Mixer.hr)

Oglas