Megadeth : “The Threat Is Real” kao feniks iz dugogodišnjeg pepela

Oglas

Megadeth1piše: Božidar Kukavica

Nakon najave 15. studijskog albuma, Megadeth je dao do znanja da će ovo biti bitno drugačiji i po kvaliteti album na višem nivou od svog prethodnika Super Collidera. Već izbacujući novi singl najavljuju vrlo vjerojatno album kakav već dugo nije snimljen u bogatoj diskografiji Megadetha, niti malo umanjujući činjenicu da je velik postotak materijala benda uvelike kvalitetan, osim “eksperimentalnih” izleta poput albuma Risk iz 1999. i spomenutog Super Collidera iz 2013.

Slušajući novi singl “The Threat Is Real”, ne preuveličavam kad kažem da ovakva pjesma nije objavljena kao “najavna” pjesma jednog od Megadethovih albuma još od famoznog “Rust In Peace”. Sam Dave Mustaine je rekao da više “nema igranja” i “Dajmo fanovima ono što žele i u čemu smo najbolji“.

Preslušavajući singl vraćamo se u doba kultnih albuma poput “Peace Sells…But Who’s Buying?” te “Rust In Peace”, samo uz moderniju produkciju. Naravno da su tu neizostavni brzi i furiozni rifovi, tehnički savršeni, kao i sola, ali i malo “tišeg” Mustainevog vokala, što je itekako primjetno. U zadnje vrijeme ima problema s pjevanjem u višim tonalitetima, što se može jasno vidjeti i čuti na novijim live izvedbama, a ovako niže zvuči modernije i “opakije”. Predstavljam singl koji najavljuje album pod nazivom Dystophia.

Naime, on i Kiko Loureiro (ex-Angra- progresivni power/symphonic metal bend iz Brazila), ako je vjerovati Mustaineu, imaju bliži odnos nego on i bivši gitarista Broderick. Nadamo se da je ostatak albuma barem “približno” DOBAR, jer bi ovo izdanje moglo dobro zatresti thrash metal scenu sveukupno, i baciti novi Slayer u drugi plan. Vrlo je očito da je u Megadethovom kampu bila potrebna promjena, i to pod hitno, ako su se namjeravali vratiti “SVJEŽE ZVUČEĆEM”, a ne mediocre, pa čak na trenutke i radiofoničnom metalu (prisjetimo se samo istoimenog spota s prethodnog, pomalo razočaravajućeg Super Collidera iz 2011.), nakon čega je nastala cijela agonija traženja Mustainove punice s Alzeheimrovom bolešću. Tom temom se bavi u pjesmi “Forget To Remember”, s prethodnog albuma. Ishod nije bio dobar, tad su u bendu bili još Chris Broderick (virtuoz koji je svojevremeno svirao u Jag-Penzeru, a neko vrijeme pomagao “upotpuniti” i zvuk na Nevermoreovim live izdanjima), dok je jedan od braće Drover (Glenn) otišao odmah nakon uspješnog “Unite Abominations”, a njegov brat Shawn (zajedno bili u Eidolonu) otišao iz benda odmah nakon Brodericka, zbog kreativnih nesuglasica. Uglavnom nikakve pompe nije bilo.

Dugo se čekalo i pretpostavljalo tko će ih zamijeniti. Mnogi su čak pretpostavljali kako bi Jeff Lommis, nakon raspada Nevermorea, mogao završiti u bendu, što je demantirano kad se pridružio Arch Enemyu (na turneji s novom vokalisticom Alissom White-Gluz – ex Agonist). Shawn Drovera je zamijenio, niti više niti manje, nego Chris Adler iz Lamb Of God (dugogodišnji fan Megadetha) te mu je dopušteno da iznese i svoje ideje “KAKO BI NJEGOV MEGADETH TREBAO ZVUČATI”, što je i sam Mustaine rekao. Daveov odgovor je bio: “Tell me more about YOUR MEGADETH THING”. Kao lead gitara doveden je spomenuti Kiko. Pričalo se i o dolasku Dave Lombarda, koji je napustio Slayer, zbog problema s ugovorom i neslaganjem s Kerry Kingom (tri Davea ipak nisu na odmet, Mustaine, Ellefson i Lombardo). Bili su tu dogovori i oko povratka Nick Menze i Friedmana iz klasične postave.

Ništa od toga. Dave je pronašao svoju, sudeći po ovome, dobitnu kombinaciju (Dave Mustaine, Dave Ellefson, Kiko Loureiro, Chris Adler) jer ovo zvuči, ne kao stari Megadeth, nego reinkarnacija starog, dobrog Megadeth zvuka za budućnost. Najavni singl stvarno zvuči itekako obećavajuće. Album ćemo ipak pričekati za konačni zaključak.

Oglas