Mnoge Druge ne treba previše predstavljati. U svoj šaren i “čudan svijet” uvukli su nas prije četiri godine i nekako nam je ugodno, al’ baš, baš. Rastu na očigled, od dvojca koji je počeo glazbenu priču sviranjem covera razvili su se u šaren i kreativan kolektiv na koji ni Manu Chao nije ostao imun. Zajedno s njima raste i glazbena obitelj oko njih pa će tako ovaj petak, 17. veljače, po prvi put u KSET-u predstaviti mladu nezavisnu izdavačku kuću Juda records iz Sinja, instituciju dobre glazbe koja sa svojim bendovima izazi na scenu. Mnogi Drugi tu će večer zasvirati u kultnom zagrebačkom klubu uz još tri člana te iste obitelji – The Yellow Buzz, eto i Billie Joan.

Uz priču o ljubavi na glazbenoj sceni, šarenoj obitelji Juda recordsa, od Mandre, Kove i Mirka otkrili smo nešto i o tajanstvenom broju 207 i dugoočekivanom albumu prvijencu.

Mnogi, pa Mnogi Drugi. Petorka, šestorka, sedmorka… Često kao osmog putnika spominjete talentiranu Anitu Nadj. Vaš šareni kolektiv razvija se i raste u širokoj lepezi glazbenih, ali i drugih umjetničkih pozadina i afiniteta. Duhoviti, no pomno promišljeni tekstovi, zarazne melodije, zarazni optimizam, sve su to pojmovi koje vezujemo uz bend Mnogi Drugi. Što još možemo naučiti o vama i uz vas?

Martin: Ja bih nadodao još jedan pojam koji sam čuo od jednog našeg prijatelja, a to je da smo pozitivno melankolični, a uz nas možda možete naučiti i da se povijest odupire mašti te da je zrak plin i dim.

Filip: Jako smo ozbiljni u svojoj neozbiljnosti i to nam je postao moto benda i politika kojom se vodimo. Svatko od nas u bend donosi nešto svoje i tako rastemo i dalje napredujemo, a bez divnih ljudi poput Anite, Lea producenta i Mileta iz Juda Recordsa ne bi dogurali do ovdje gdje jesmo sad.

O nama možete naučiti što god želite, iz naših pjesama i nastupa, a za budućnost pripremamo hrpu novih pjesama koje se već dugo kuhaju, energične nastupe i pregršt zanimljivih spotova.

Inmusic, Tvornica kulture, Demofest, Regius, Hoomstock, Špancirfest…tokom posljednjih godinu dana zaredalo se velikih svirki iza Mnogih Drugih, među ostalim ste podjelili pozornicu i s Manu Chaom, no primjećuje se da je posebno mjesto u tim uspomenama zaslužio Demofest. Jesam li u krivu? Što vas je posebno oduševilo na banjalučkom festivalu?

Filip: Banjalučki Demofest pružio nam je idealnu sliku kako bi glazbena scena trebala izgledati – profesionalnost, točnost, medijska pokrivenost, vrhunski trud i organizacija. A kada se još pridodaju nova prijateljstva, divni trenuci druženja s drugim bendovima i hrpa pozitivnih emocija – dobiješ nešto najbolje. Preporučam svim bendovima da se prijave, kao i organizatorima koncerata i festivala da se ugledaju na Demofest, jer je uistinu rade vrhunsku stvar.

Martin: U ovih proteklih godina sviranja uvjeriš se da tonske probe nikad nisu na vrijeme. No u Banja Luci su me razuvjerili i oduševili. Od scenske ekipe do voditelja, od jeftine pive i prefine klope do fantastične publike. Ako i ove godine odemo na Demofest pod nekim drugim imenom (jer Mnogi Drugi više nisu demo bend) onda bi mogli ekskluzivno za Mixer.hr napisati esej iliti hvalospjev o Demofestu.

Mirko: Demofest je nešto što svaki bend treba doživjeti. Od organizacije, domaćina, opreme, publike. Sve je za 5. Iza Demofesta se pričalo o istom barem 2 mjeseca. Svaki dan 🙂

Što se  krije iza broja #207, odnosno iza vrata te sobe? Ili ćemo to tek otkriti kada se za kojih trideset godina bude snimao dokumentarac o našoj glazbenoj sceni?

Martin: O tome bi se trebao izjasniti naš Mirko ili njegov alterego Babo. Ja bi samo napomenuo da postoji legenda da je Mirko, kao i Obelix, pao u kantu čarobnog napitka kad je bio mali. Jer to jedino može objasniti njegovu neumornu energiju i party životinjizam.

Mirko: Iza broja #207 krije se ljubav. Ljudi, atmosfera i prijateljstva za cijeli život! To je #207 ( na odlasku je bilo i plakanja 🙂 )

Filip: #207 je pozitivna verzija pjesme „67 sati bez sna“ od M.O.R.T.-a i punoooo vatrogasnih aparata 🙂

Tokom tih druženja neosporno su se stvorila značajna prijateljstva  i suradnje, no pravi glasnik naše scene je definitivno Mirko koji ima toliko ljubavi prema svim bendovima da se ponekad zapitam kad će otvoriti svoju privatnu booking i PR agenciju.

Martin: Mirko je naš Ministar vanjskih poslova i PaRty agencija je već u planu. A ja ću po uzoru na naše političare biti njegova desna ruka-lijevi džep 🙂

Filip: Agencija je već pokrenuta, čekirajte BroPromotion – ma nemojte zapravo čekirati, Mirko će vam svima poslati invajt 🙂 . Mirko pali i žari otkad ga znamo, gura Mnoge Druge od početka, a sad možete i sami isprobati kako on to radi.

Osim što Mirko u svojim sigurnim rukama drži mrežu glazbene scene, jedan dio posla ste ipak odlučili prebaciti na Juda Records. Radi li se isključivo o suradnji vezanoj za promociju? Planirate li i dalje svoje debitantsko izdanje objaviti preko Croatia Recordsa?

Martin: S Croatia Recordsom dogovaramo točan termin izlaska albuma za ovu godinu. A u suradnji s Juda records ništa nije isključivo i ja ih (nas) u potpunosti podržavam. Mislim da je sceni potrebna takva inicijativa u kojoj bendovi podržavaju bendove. Jer kad se muzičke ruke sklope sve se može!

Filip: Tako je, album definitivno izlazi ove godine, vjerojatno za CR za koji smo i izbacili zadnja 4 singla. A ostajemo ponosni Judini sinovi do daljnjeg.

Koliko sam upoznata, iza ove inicijative stoji Milan Mijač, bubnjar M.O.R.T.-a, koji je jedan od članova velike obitelji vaših „mnogih drugih“. Jeste li zajedno sanjali ovu ideju ili je Mile svoj san podjelio s vama?

Mirko: Mile je naš veliki prijatelj i podržava naš rad od samog početka. Kao bend smo pričali o raznim kombinacijama, no kad je Mile pokrenuo ovu prekrasnu priču zvanu Juda Records i pozvao nas, objeručke smo prihvatili. Samo je nebo granica!

Filip: Juda Records nam daje vjetar u leđa i sretni smo što smo dio tog kolektiva! Jako mi je drago što su bendovi počeli uzimati stvari u svoje ruke, povezivati se i mijenjati scenu na bolje – Juda Records, uz House of Pablo i Jeboton kolektiv, definitivno donosi pozitivne promjene. Obavezno dođite u KSET 17.2. na „malo Valentinovo“ i budite dio prvog Juda Records tuluma koji će se dugo pamtiti!

Kad smo već kod vašeg debitantskog izdanja. Snimanje je u tijeku, peglate ga već više od godinu i pol dana, promjenili ste i producenta… Ne sumnjam da će uz Lea Anđelkovića vaša pozitivna priča dobiti jednu novu dimenziju. Koji je trenutno status albuma i kako teče proces njegovog utjelovljenja?

Martin: Album je manje-više gotov, još imamo dileme hoćemo li neke pjesme upotpunjavati ili ćemo ih ostaviti kakve jesu jer manje je više, no o tom potom. Pod ravnanjem Lea su stvari tekle puno glađe; mada smo isto godište ja ga gledam kao nekog starijeg brata, zbog njegovog  iskustva i zasluženog autoriteta.

Filip: Da, sa snimanjem smo krenuli prije čak dvije godine, kad nam se priključio Perkele. Malo se snimanje oteglo, dodavali smo bras dionice i malo mijenjali neke sitnice i tako je prošlo vrijeme. Album je praktički gotov, čekamo datum i nabrijavamo se na promociju 🙂

Prepoznatljivi znak Mnogih Drugih je ruka. Možemo ju naći na vašoj naslovnici, majicama… Što ona simbolizira i kako je postala zaštitni znak benda?

Martin: Naš gitarista i dežurni dizajner Ante osmislio je logo koji simbolizira da smo svi u bendu kao prsti jedne ruke. A i ruke su jako bitne kad se baviš glazbom, čak i meni jer volim mahati njima kada pjevam. Radi tog loga smo dobili nadimak Isengardovci. 🙂

Filip: Ima jako puno simbolike u znaku, imenu i svim našim pjesmama, no to je na vama da otkrivate i dajete im značenja koja prepoznate. 🙂

(Emanuela Tomino/Mixer.hr)